Autor: Primož Novak
Fotografije: Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Zagreb / Boogaloo / Hrvatska
Datum koncerta: 14.10.2017
Cijena karte: 170 HRK / 200 HRK
Engleski pioniri gothic/doom metala Paradise Lost ne miruju. Samo dvije godine nakon albuma The Plague Within vratili su se s albumom Medusa, kojim se vraćaju svojim doom metalskim korijenima. Album je do sada dobio uglavnom pozitivne reakcije, pa su i izgledi za koncert bili više nego dobri. Paradise Lost su se i ovaj put zaustavili blizu Slovenije. U Zagrebu su već više puta oduševili pa bend sasvim logično hrvatsku metropolu uvrštava u turneju.. Kao predgrupe Paradise Lost su ovaj put poveli američke doom metalce Pallbearer te portugalske sludge/doomere Sinistro.
Portugalski Sinistro su kao mlad bend pokušali uvjeriti nečim samosvojnim. Teški ritmovi i gitare, koje su obveza sludge metala, ovdje nisu pokazivali neke posebnosti. U skladu s tim, cjelina je grmjela, iako bi se uz prisutnost bas gitare zvučna slika mogla još pojačati. Najveća posebnost Sinistra bila je vokalistica Patricia Andrade, koja je imala svakako zanimljiv nastup, za što je prije iskustva skupljala i na području glume u filmovima i serijama. I sam vokal je nedvojbeno raznolik, ali istodobno i naporan. Sinistro su dakle u nečemu posebni, ali samom glazbom za sada ne obećavaju previše.
Kod Pallbearer se stvar poprilično okrenula. Bend u prvi plan stavlja izrazit doom metalski element, koji naglašava i melodičnost. Poprilično dugačke skladbe raznolike su i nepredvidljive. Gitare su svakako snažan faktor, kao i distorzirani bas, dok bubnjevi nisu imali neku bolju dinamiku. Bend je predstavljao aktualni album Heartless, koji ne dostiže kvalitetu prvih dvaju albuma, ali solidno nastavlja zacrtani stil benda. Prva dva albuma bend su dala do znanja da se na američkoj doom metal sceni nešto budi, a sada tu kvalitetu više nego solidno drži. Glavni problem nastupa Pallbearer bio je prije svega poražavajući zvuk. Bend je bio toliko bučan da se često nije dalo razlučiti instrumente, pri čemu nisu pomagali ni čepići za uši, što je dodatno utjecalo na to da je melodičan vokal bio poprilično bez izraza. Pallbearer će očito trebati dati novu priliku. Na kraju krajeva, imaju zanimljivog materijala za koji sat.
Kod Paradise Lost uvijek se pojavi zagonetka u kakvoj će formi bend biti. Zapravo je tu riječ samo o pjevaču Nicku Holmesu, za kojeg se nikad ne može predvidjeti kakve je volje taj dan odnosno u onaj sat kad stupi na pozornicu. Ni u sam repertoar benda nema se razloga sumnjati. Bend je i ovaj put poslužio aktualnim skladbama te nizom hitova po kojima su PL poznati. Na formu benda nema se što žaliti, barem na instrumentalni dio, dok je Nick Holmes bio samo prosječan. Prije svega, nije se osjećala snaga u vokalu, a nije bio dovoljno ni glasan. Ostali članovi su pak, očekivano, bili solidno energični. Statičan je zapravo jedino basist Stephen Edmondson, dok je gitarist Greg Mackintosh kao i uvijek bio u svom svijetu melankoličnih melodija, ritam gitarist Aaron Aedy bio je cijelo vrijeme nasmijan i poprilično pokretljiv. Pohvale zaslužuje trenutni bubnjar Waltteri Väyrynen, koji je s lakoćom odsvirao stariji materijal, a na novom je dokazao da ima puno mašte i da zna i u spore skladbe unijeti puno dinamike. S aktualnim albumom Paradise Lost su puno dobili. Repertoar benda sada tako dotiče morbidni doom metal, melankolični gothic metal te i nešto nježnije. Paradise Lost su u svojoj karijeri probali i sa synth popom, koji više ne predstavljaju uživo. S trenutnih 15 albuma bend teško zadovoljava svaki ukus, ali sa skladbama Remembrance, Shadowkings, As I Die, Embers Fire te završnim Say Just Words na svoje su došli stariji obožavatelji, čime je bend dokazao da su novi i stari obožavatelji jednako vrijedni.
Kad se povuče crta, koncert Paradise Lost, Pallbearer i Sinistro u zagrebačkom klubu Boogaloo bio je solidno izveden, a bolji dojam bi nedvojbeno bio uz bolji zvuk. Ovdje se samo nadamo da će se taj propust do sljedećeg puta ispraviti.
Galerija slika
