Autor: Primož Novak
Fotografije: Jernej Vene
Mjesto: Cankarjev Dom / Ljubljana /Slovenija
Datum koncerta: 03.06.2017
Cijena karte: 26€ – 39€
Pat Metheny danas je jedan od najvećih jazz gitarista, koji se u svojoj dugoj i plodnoj karijeri, koja traje više od šetiri desetljeća, iskazao u velikim projektima ili u posve jednostavnim, intimnijim izvedbama. Nekoliko puta svirao je i u Sloveniji. Prvi put još u sedamdesetima, kako je sam rekao. I od tada se u Sloveniju vraća prilično redovito. Mnogi pak u dobrom sjećanju imaju koncert krajem lipnja, nekoliko dana nakon osamostaljenja, što Metheny i sam rado naglašava, da je tada u zraku bilo nešto posebno. Više od četvrt stoljeća kasnije Pat Metheny na svojoj turneji još uvijek rado posjećuje Sloveniju. Ovaj put za njega je bio rezerviran Cankarjev dom, gdje se zaustavio sa svojim kvartetom.
Pogled na pozornicu isprva je navodio na pomisao da će Metheny predstaviti svoju mekšu stranu, naime nije bilo dodatnog udaraljkaša, vokalista, saksofonista. Kvartet je bio usredotočen isključivo na gitaru, kontrabas, klavir i bubnjeve. No koliko je poznato o Methenyju, njegov je repertoar pun iznenađenja. Sa svakom skladbom Metheny je pokazao drugačiju stranu, moglo je biti riječ o divljoj i kompleksnijoj skladbi u stilu jazz fusiona, free jazza ili čak avangarde, a drugi put mirnije, u stilu smirenijih jazz (pod)žanrova.
Na pozornicu je prvi stupio Metheny sa svojom čudesnom 42-žičnom tzv. pikasso gitarom, koja djeluje kao hibrid lutnje, harfe i gitare. Nakon uvodnog i mirnijeg nastupa Methenyju su se pridružili još pijanist Gwylim Simcock, basistica Linda Oh te dugogodišnji bubnjar Antonio Sanchez. Kvartet je predstavio svojevrstan presjek duge Methenyjeve karijere. Svakako je bilo pohvalno što je Metheny svakom članu dao dovoljno prostora da pokaže svoje znanje. Tko je više isticao, teško je prosuditi, jer je svatko pokazao dovoljnu mjeru talenta i profesionalnosti. Mnogima je u oči upao bubnjar Antonio Sanchez, koji je između ostalog 2015. godine sudjelovao u stvaranju glazbe za film Birdman. Sanchez je jedan od onih koji je s običnim ritmovima prilično zavađen. Polomljenih i nekonvencionalnih ritmova iz Sanchezovih ruku dakle nije nedostajalo. Neobičnim prijelazima dodao je još točku na i svojoj kompleksnoj svirci. Svakako treba pohvaliti i njegov smisao za sviranje samo po činelama, što je bilo u skladu s mirnim skladbama kojih nije manjkalo. Pijanist Simcock davao je tijekom koncerta odličnu podlogu Methenyjevoj gitari, a solo umetcima pokazao je prije svega svoju spretnost i domišljatost, koja je dodirivala i jazz i klasičnu glazbu. Simcock sa svojim znanjem obećava više nego dovoljno i uskoro ćemo ga moći postaviti uz bok mogulima poput Chicka Coree i dr. Linda Oh, basistica malezijskog podrijetla, isprva nije previše isticala, no kad joj je Metheny dao slobodan prolaz, pokazala je i izvanredno poznavanje svog instrumenta.
Članove sastava Metheny je naravno predstavio, no inače između skladbi nije trošio vrijeme na brbljanje, nego je prednost dao glazbi, što je bilo uglavnom pozitivno, jer je predstavljeno mnogo zanimljivih skladbi. Metheny je nedvojbeno publiku očarao više puta. Na početnim taktovima svake skladbe dobio je snažan pljesak čim bi zasvirao poznate tonove izvođene skladbe. Metheny je naime odsvirao pregršt hitova, poput Have You Heard, Better Days Ahead, James, Unity Village i dr. Svojim gitarističkim znanjem neprestano je iznenađivao, a pogotovo je bio u prvom planu njegov smisao za efektiranu gitaru. Nekoliko puta prihvatio se i klasične gitare, a od Simcocka je dobio dodatnu podlogu, čime je zvučna slika bila punija. Metheny je povremeno doista isticao, osobito kad je prihvatio električnu gitaru sa sintesajzerom, čime je pokazao svoj prepoznatljiv zvuk.
Nakon otprilike sat i pol sviranja Metheny se odlučio za izvrstan potez, kojim je želio još jednom istaknuti ekipu s kojom je trenutno na turneji. Sa svakim je članom odsvirao po jednu skladbu. Posebno se istaknula skladba Phase Dance, koja je odsvirana s pijanistom Simcockom, koji se odlično uklapao uz Methenyjeve vješte prste.
Uslijedila je kratka stanka, nakon koje je na pozornicu izašao Metheny sam i na klasičnoj gitari odsvirao odlomke poznatih skladbi, među njima i priznatu Last Train Home, za koju je dobio gromoglasan pljesak. Kad se činilo da je svemu kraj, Metheny je ponovno izašao na pozornicu s cijelom postavom i zaključio s »Are You Going With Me?«, što je vrijedno svakog poštovanja, da lik u šezdesetima još uvijek može odsvirati više od dvosatni koncert.
Pat Metheny je u Cankarjevom domu sa svojim kvartetom u više od dva sata stvorio izniman ugođaj, koji se gradio mirnijim i intenzivnijim skladbama. Svakako koncert skrojen po mjeri ljubitelja gitarističkih vragolija i općenito ljubitelja jazza.
Galerija slika
