Pattern-Seeking Animals: Prehensile Tales
Datum izlaska: 15. svibnja 2020.
Izdavačka kuća: Inside Out Music
Produkcija: John Boegehold
Trajanje: 55:30
Žanr: progresivni rock
Ocjena: 9.5/10
Prašina koja se među ljubiteljima progresivnog rocka podigla nakon izlaska njihovog istoimenog prvijenca još se nije dobro slegla, a Pattern-Seeking Animals već su iduće godine snimili i izdali svoj drugi album naslovljen »Prehensile Tales«. Takvi su podvizi danas, za razliku od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vrlo rijetki. Tada su brojne progrockerske grupe bez problema u jednogodišnjem razmaku snimale nove studijske albume ili čak stvarale dva nova studijska albuma u istoj godini. Četvorka sjajnih glazbenika, koji su inače najpoznatiji po svom djelovanju u kultnim američkim prog revivalistima Spock’s Beard, na »Prehensile Tales« prebacila je u još ‘višu brzinu’ u odnosu na odličan prvijenac i stvorila još eklektičniji i zanimljiviji uradak kojim su dotjerali i nadogradili svoj zvuk. Istodobno su se njime u skladateljskom i aranžerskom smislu još malo udaljili od usporedbi sa ‘spockbradcima’, koje su na prvijencu često bile prilično očite.
Takav preokret u odnosu na pomalo očekivane ritmičke i aranžerske poteze predstavlja već uvodna skladba »Raining Hard in Heaven«, koja u početnom dijelu sadrži disco ritam i gotovo pop-rockerski ambijent dok se ne pretvori u čistu simfoprogrockersku pustolovinu s melodičnim refrenom, briljantnim višeglasjima i hipnotičkim orkestralnim aranžmanima. Većinu gitarskih solaža na albumu pridonio je pjevač Ted Leonard, dok je sve klavijature odsvirao John Boegehold, koji je svojim skladateljskim idejama pokretačka snaga ovog nadasve ambicioznog benda, a koji je u doista kratkom roku i s odličnim rezultatima snimio već svoj drugi studijski album. »Here in My Autumn«, koja na klavijaturama sadrži simulirane gudačke aranžmane i moćan refren, još je jedan nazorni dokaz izvanrednih skladateljskih vrlina i instrumentalnih vještina mladolike i prekaljene četvorke.
»Elegant Vampires«, skladba brojnih ambijentalnih promjena, zbog pojedinih sintesajzerskih tekstura koje oponašaju električnu violinu i boje Leonardova vokala često podsjeti na klasične Kansas, dakle grupu koja je uz Genesis, Yes i Beatlese bez dvojbe najviše utjecala na glazbeni izraz članova Pattern-Seeking Animals. Od svih kompozicija na »Prehensile Tales« tu je najviše srodnosti sa Spock’s Beard. »Why Don’t We Run«, koja sadrži elemente flamenka i jazz fusiona te nekoliko naprosto vratolomnih bubnjarskih podviga u režiji Jimmyja Keegana, otvara se ‘kineskim’ motivom, nakon čega doživi niz stilskih promjena.
»Lifeboat« je čak sedamnaest minuta dug eklektični prog ep s brojnim ambijentalnim promjenama i kompleksnim instrumentalnim sekcijama, u kojem će uživati svi ljubitelji nepredvidivih progrockerskih pustolovina. Na njemu je čak moguće, osobito u srednjem dijelu, kad zavlada melankolična sekcija s orkestralnim aranžmanima, uočiti neke stilske srodnosti sa suvremenim Marillion.
Završni, izrazito melankolični ep »Soon But Not Today« sadrži niz zabavnih iznenađenja, iako se otvara kao orkestralno usmjerena balada. To traje samo do prvog vremenskog prijelaza, kad se uz stupnjevanje ritmičke drame na površinu probije izrazito eklektična narav te kompozicije. Srednji, instrumentalni dio mnoge će podsjetiti na Genesis iz ere Petera Gabriela, dok završna gitarska solaža usred orkestralne sekcije zvukovno više nego očito podsjeća na Briana Maya, odnosno Queen.
»Prehensile Tales« u svakom pogledu predstavlja nadogradnju prvijenca Pattern-Seeking Animals. To je album koji će svojom izvrsnom produkcijom, zavidnom razinom virtuoznosti i pustolovsko-eklektičnim podvizima bez ikakve sumnje očarati sve progrockerske sladokusce, a nipošto samo ljubitelje Spock’s Beard. Od potonjih se Pattern-Seeking Animals, ponajviše zahvaljujući Boegeholdovim skladateljskim idejama i aranžmanima, sve više udaljuju, što je dobra vijest za sve one koji su nakon njihova prvijenca odmahnuli rukom, tobože nitko ne treba dva stilski izrazito srodna benda. O tome je li »Prehensile Tales« jedan od glavnih kandidata za najbolji progrockerski album 2020. godine, zaista uopće nije potrebno nagađati.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Raining Hard in Heaven (8:31)
2. Here in My Autumn (7:57)
3. Elegant Vampires (4:30)
4. Why Don’t We Run? (5:09)
5. Lifeboat (17:20)
6. Soon But Not Today (12:03)
Pattern-Seeking Animals:
Ted Leonard – glavni vokal
John Boegehold – klavijature
Dave Meros – bas gitara
Jimmy Keegan – bubnjevi, prateći vokal
