Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Vojenska pevnost Josefov (Brutal Assault), Jaromer, Češka
Datum intervjua: 08.08.2013
Čikaški death/doom metalci Novembers Doom, koji spadaju među začetnike američke death/doom metal scene (prvotno još pod imenom Laceration), upravo su objavili novu ploču Bled White. O njezinu nastanku razgovarali smo s Amerikancima odmah nakon njihova koncerta na prošlogodišnjem Brutal Assault festivalu. Tada je jedini još originalni član, vokalist Paul Kuhr, ponudio jedan od prvih uvida u nastanak albuma koji izlazi ovog srpnja, a dotaknuli smo se i prethodnih albuma i još mnogo čega. Svoje su dodali i ostali članovi s gitaristom Larryjem Robertsom na čelu, koji je uz Paula najdugovječniji član sastava. Za početak, evo još Paulova savjeta bendovima kako preživjeti nastupe na festivalima po vrućini.
RockLine: Bok, dečki, kako vam uspijeva odsvirati tako uvjerljiv koncert po takvoj vrućini?
Paul: Teško je, na otvorenim pozornicama malo je lakše jer ti se ponekad čak posreći uhvatiti kakav povjetarac. Inače ti ne preostaje ništa drugo nego da izdržiš, piješ puno vode i pojedeš koju bananu. Pomaže hrana s puno kalija, koji sprječava grčeve. Svakako je to koncert za koji se moraš dobro pripremiti, bitno je da ostaneš hidriran, pogotovo meni se ne smije dogoditi da imam suha usta. To je cijeli čudo, ponekad je stvarno teško, ali ne škodi mi ako izgubim koji kilogram (smijeh).
RockLine: Prije nekog vremena izdali ste album Aphotic, kako ga gledaš sada kad je prošlo malo vremena?
Paul: I dalje mislim da nam je to vjerojatno najbolji uradak do sada, u svakom slučaju među prva dva, tri. Pisanju materijala za njega pristupili smo malo drugačije nego prije i mislim da se to zaista dobro pokazalo. Cilj nam je tada bio pokušati nešto drugačije, jer smo se stvaranju prethodnog albuma Into Night’s Requiem Infernal pristupili isto kao i starijima, samo što je bio malo uglađeniji. Inače smatram da je to dobra ploča, ali mogli smo postići i više. Kod Aphotic smo se stvarno snažno trudili da stvar zvuči drugačije. Rezultat nam se toliko svidio da i materijal za novi album, koji trenutno nastaje, zvuči još korak dalje u tom smjeru, jer je opet nešto posve drugačije. Nadam se da ćemo novom pločom ponovno uspjeti iznenaditi ljude.
RockLine: Kao što si rekao, već ste počeli s pisanjem novog albuma, je li napredak definiran i terminski?
Paul: Trenutno smo negdje na 85% kad je riječ o pisanju materijala, ciljamo na to da u studio odemo u studenom ili prosincu i da album izdamo u prvim mjesecima 2014. Imamo stvarno puno snažnog materijala i jako smo zadovoljni smjerom koji pokazuje.
RockLine: Hoćete li ponovno surađivati s Danom Swanom, s kojim radite već godinama?
Paul: Najvjerojatnije, jer s njim radimo još od 2005. i zašto bismo popravljali nešto što to ne treba. Dan stvarno dobro razumije što želimo postići kad je riječ o zvuku. Obično radimo tako da Danu pošaljemo grube snimke koje snimimo s našim inženjerom u Wisconsinu i obično je već njegov prvi miks vrlo blizu onome što želimo. Popravci su zatim minimalni, jer Dan točno zna što nam treba. Dogovor doduše još nije konačan, ali vrlo je vjerojatno da ćemo surađivati i na novoj ploči, jer smo s njim izuzetno zadovoljni.
RockLine: Jesi li možda već čuo njegov novi projekt Witherscape?
Paul: Jesam li ga čuo (smijeh)? Skroz sam u toj priči (smijeh). Napisao sam naime sve tekstove, a gostujem i na dvije pjesme. Čuo sam ga dakle više od godinu dana prije tebe (smijeh). Čuo sam naime već demo snimke, ali sam o tome morao šutjeti.
RockLine: Ovo je stvarno stiglo niotkuda, ni sam nisam mislio da će Dan ikada više snimati vlastitu glazbu.
Paul: Da, istina je, zamisli kako je tek meni bilo teško, koji sam sve znao, a nisam smio nikome o tome reći ni riječ. Pisanje ovog albuma bilo je stvarno dugotrajno, ali rezultat je fantastičan. S Danom sam razgovarao više puta i mogu reći… ne mogu doduše govoriti u njegovo ime… ali sigurno je da će među nama u budućnosti biti još više suradnje.
RockLine: Novembers Doom, od ploče do ploče razvijali ste i nadograđivali svoj zvuk. Bi li rekao da je to bila svjesna odluka ili prirodna evolucija?
Paul: Malo jedno, malo drugo. Mislim da kao glazbenici moramo uvijek rasti i težiti razvoju. Malo je bendova kojima jedna stvar uspije zaista dobro pa mogu ustrajati na njoj. Svatko od nas ima ogroman broj različitih glazbenih ukusa, volimo eksperimentirati i igrati se novim idejama. Nekako je logično da težimo tome da napravimo nešto novo i bolje. Kao bend u tome jako dobro funkcioniramo, jer se međusobno uspješno poticamo.
RockLine: Ako se ne varam, materijal za Aphotic napisali ste malo drugačije nego prethodne albume, jer ste ga pisali zajedno.
Paul: Istina, bila je to tješnja suradnja nego u prošlosti.
Larry: Tako je kako je rekao Paul, element suradnje bio je pri nastajanju ove ploče mnogo jači, svatko je doprinio svoje. Osim basista. Njegov doprinos nikad ne želimo (smijeh). Mislim da je za ovaj koncert vježbao dvaput.
Vito: Da, u utorak i četvrtak (smijeh).
Larry: Dakle, kao što rekoh, basisti se ne računaju. Ali ozbiljno, i novi album nastaje na sličan način, jer materijal nastaje zajedno u prostoriji za vježbanje, a ne individualno. Stvaranje na takav način nam očito dobro leži.
RockLine: A kako izgleda nastajanje samih pjesama, počinje li gradnja od rifa?
Larry: Da, nekako tako. Osnovne ideje obično smislimo Vito i ja, to može biti rif ili osnovna zamisao cijele pjesme, zatim je predstavimo ostalima, koji je prvo nadopune bubnjevima. Tekstovi obično slijede sasvim pri kraju, ali Paul od samog početka sluša što nastaje i svoje ideje razvija već prije. Veliki dio su uvijek vokali, iako dolaze pri kraju.
RockLine: Dakle, glazba nekako nastane prva, a zatim slijedi cjelokupna tematika albuma?
Paul: Ovaj put je drugačije, jer već u glavi imam razrađenu tematiku i naslov ploče, s Travisom Smithom sam već razgovarao i o izradi naslovnice. Imam i već hrpu tekstova, koji još nisu povezani s glazbom, spojit ćemo ih kad se pisanje glazbe bude bližilo kraju. Kad dobiješ osjećaj za glazbu i kako funkcionira, lakše je na nju prenijeti i tekstove, koji tada bolje djeluju. Ali bližimo se kraju, kostur albuma već je izgrađen, dodajemo mu još sve ono što album mora imati.
RockLine: Većina vaših albuma ima vlastitu tematiku, Aphotic se bavi temom, Into Night’s Requiem Infernal na primjer religijom. Hoće li i novi album imati zajedničku tematiku na sličan način?
Paul: Da, ali još ne mogu reći kakva će biti.
RockLine: Barem jedna ploča iz vaše diskografije u tom smislu odskače, The Knowing naime ima razrađen koncept, a ne samo povezujuću tematiku.
Paul: Da, The Knowing povezuje fiktivni koncept, koji je nekako pokrenuo moju »opsjednutost« tematskim albumima, ali nikad više ne želim napraviti konceptualnu ploču. Album Witherscape je naime također konceptualan i napisati tako nešto stvarno je teško. Konceptualne albume ne volim zato što priča diktira tijek glazbe, pa ona ne teče uvijek onako kako bi mogla. To je najveći problem koji sam imao s The Knowing. Kod konceptualnih albuma tekstovi i glazba moraju teći u točno određenom slijedu, ako pomakneš prvo ili drugo, možeš posve uništiti tijek. Zato mi se više sviđaju tematski albumi kod kojih tekstove i glazbu još uvijek možeš međusobno mijenjati. Od The Knowing, koji je imao fiktivnu priču, radije se bavim osobnim pričama, koje su mi bliže i na mene zapravo djeluju terapeutski.
RockLine: Vjerojatno ti je album The Novella Reservoir bio posebno terapeutski, jer mu je tema voda, koja je sama po sebi pročišćujuća.
Paul: Zapravo su mi svi redom pomogli i s novom pločom nije drukčije. Trenutno mi se u životu događa ogroman broj stvari, zato će album biti posebno zanimljiv.
RockLine: Bend je tijekom djelovanja promijenio poprilično članova…
Paul: Što!? (smijeh)
Garry: Budala si (smijeh)
RockLine: … (smijeh) jesu li takve izmjene teške za tebe i za nove članove?
Paul: Da, posebno za nove članove (zločest smijeh).
Larry: Ponekad je stvarno teško naći nove ljude za bend, jer moraju biti na pravoj razini i osobno i glazbeno.
Paul: Moraš imati debelu kožu, ne smiješ se brzo uvrijediti. Mislim da smo trenutno… barem za novi album… prilično čvrsti.
Larry: Teško je i zato što žanrovski nismo usredotočeni samo na jedan, specifičan žanr.
Paul: Da, ne smiješ biti uskogrudan, jer imamo na primjer Lazarus Regret, koji je potpuno death metal pjesma, a s druge strane na primjer Twilight Innocence, koji je nešto posve drugačije. Moramo naći glazbenike koji su sposobni za oboje. Zato Larry i ja cijelo vrijeme razgovaramo o promjenama, na primjer što ćemo napraviti s Garryjem (smijeh).
RockLine: Prije nekog vremena izdao si knjigu (The Wayfaring Chronicles, op.a.) u kojoj si objasnio značenja tekstova, koji su zapravo vrlo osobni, introspektivni. Je li ti to bilo teško?
Paul: Da, zapravo stvarno jest. Teško je otkriti podatke koji su tako osobni i osjetljivi, pritom se osjećaš vrlo ranjivo. Time se otvoriš svima. Ponekad je lijepo, jer tako fanovima pokažeš svoj pogled, a ponekad je teško, jer im razotkriješ svoj osobni život. Ali tako sam odlučio i to je bio prije svega dar našim fanovima, kojima sam htio pokazati što znače naši tekstovi.
Galerija slika
