Izvođač: Pearl Jam
Izdavač: J Records
Izlazak: 2006
Ocjena: 3.5/5
Prvo očito pitanje koje nam se nameće uz izlazak novog albuma Pearl Jama s istoimenim naslovom “Pearl Jam” glasi: “Kako to da tek osmi album, odnosno nakon petnaest godina djelovanja grupe, studijski album nosi istoimeni naslov, kad je to u većini slučajeva domena prvijenca?”
Najjednostavnije objašnjenje za taj fenomen bilo bi da grupa doživljava preporod. Nakon burnog razdoblja devedesetih, kad su postigli sve što se u glazbenom svijetu uopće može postići i tako preuzeli primat tadašnje seattleske grunge scene. Grupa dakle počinje iznova, a istodobno su si tim primatom osigurali mjesto nekakve vječne “Grateful Dead” grunge-ere.
Dakle, četiri godine nakon njihova posljednjeg studijskog albuma i skoro šest godina od tragičnog dana na Roskilde Festivalu, gdje je devet vjernih sljedbenika Jamova tragično preminulo, Eddie Vedder i ekipa riješili su nekoliko poslovnih problema, ugasili međusobnu vatru, odnosno zakopali ratnu sjekiru, i izdali superizdanje koje su jednostavno nazvali “Pearl Jam”. Ako ništa drugo, tim su potezom dečki pokazali svijetu i nekoliko milijuna vjernih sljedbenika diljem svijeta da u starim mačkama još ima nekoliko atoma snage i da se dečki još ne namjeravaju predati. Petnaest godina zajedničkog djelovanja, 60 milijuna prodanih primjeraka albuma i popratne naporne megalomanske turneje jednostavno moraju uzeti svoj danak, a Pearl Jam u tome nisu nikakva iznimka. Osim spomenutog, riječ je i o generacijskom skoku, čega su Pearl Jam dobro svjesni, a u glazbenom su svijetu kad je riječ o kameleonskim osobinama doista posebni, i upravo je to bit i pokretačka snaga koja grupu i dalje tjera naprijed.
Kad album pogledamo izvana, sama naslovnica ne daje naslutiti ništa posebno, prikazan je naprosto presjek avokada na plavoj podlozi. Freud bi se na to nasmijao, a mi se radije bacimo na recenziju. Grubo rečeno, album govori o ratu, životu i smrti, ljubavi i gubitku, bez ikakve sportske – nogometne himne. Oni kojima su Pearl Jam bliski odvratit će: ništa novo, o tome pričaju već zadnjih petnaest godina. Ali pozor!, dečki su u međuvremenu sazreli i to se osjeti i dok slušaš album. Jednom riječju, Jami od albuma Ten do danas nisu zvučali ovako tvrdo i izravno. Album Ten bio je u usporedbi s ovim elastičniji, a glavnu mu je notu davala groovy bas linija Jeffa Amenta, dok na novom Pearl Jam vodeću notu drži bubnjar Matt Cameron, čije je udarno bubnjanje toliko neil-youngovsko da slušatelja natjera da tijekom slušanja više puta provjeri ne preskače li mu ploča 😉 Posebna udarnost i poruka osjećaju se u prvom dijelu albuma, gdje se potpuno kontrolirane “Life Wasted,” “World Wide Suicide,” AC/DC-jem obojena “Comatose,” “Severed Hand,” i “Marker in the Sand” nižu jedna na drugu, istodobno zbrajajući svoju snagu i tempo te tako albumu daju osjećaj nekakve hitnosti. Taj osjećaj ne jenjava ni pri prijelazu u drugi dio, gdje nas Jami smiruju lijepom, blago psihodeličnom akustičnom pop pjesmom “Parachutes”. Iako se drugi dio albuma sastoji od većeg broja varijacija u tempu, album i dalje ostaje tvrd i neumoljiv, ali s točno zacrtanom političkom porukom koju Vedder & Co. nikad nisu skrivali niti ih je bilo sram. Album se dalje širi od bahate “Unemployable” sve do bijesnog “Big Wave”, koji zajedno sa završnim blizancima “Come Back” i “Inside Job” doprinosi cjelini albuma. Potonja skladba predstavlja jenjavajuću sestričnu poznate skladbe “Black” i, ako kod spomenute skladbe govorimo o uključivanju duhovne strane u glazbu Pearl Jama, “Inside Job” nam predstavlja elegantno obojen eskalacijsko-epski završetak albuma.
Album je prava poslastica i suprotnost prvotnim izdanjima Pearl Jama, koja su bila prožeta slugansko-pravednim stavom i političkom porukom općenito. U tom se pogledu Pearl Jam mogu usporediti jedino s nekim bendovima tipa U2 i sl. Na posljednjem izdanju Vedder ne ostaje krut i kratkovidan, nego usmjerava pozornost na globalnu razinu. Njegov bijes ostaje budnički usmjeren uglavnom na “Svijet ujedinjenih naroda” iz 2006. Time izdanju “Pearl Jam” daje onu rezonantnu notu koja nedostaje u izražajnosti većine prosvjednih bendova novog desetljeća. A budući da su Pearl Jam unikat među takvim bendovima i samo su oni sposobni održavati točno određenu obojenu i zacrtanu notu glazbe bez ikakvog smetajućeg čimbenika u Vedderovim tekstovima. Pjesma za pjesmom, ovaj je album najbolje izdanje nakon “Vitalogy”, a grupa nikad do sada nije zvučala tako uvjerljivo i odlučno. Što ćeš, Pearl Jam su izvanredni, i izvanredna je njihova uvjerljivost kojom su obuhvatili ono što najbolje znaju, a to je da su spojili klasični hard rock sa srčanom humanitarnošću. Pritom možda zvuče pomalo staromodno, ali su tim činom dokazali svijetu i sebi da su se konačno oslobodili i posljednjih tragova seattleske mainstream scene, dok su se više od desetljeća trudili ostati što dalje od bilo kakvog oblika popularnosti, koji ih je tijekom tog nastojanja svrstao među “outsidere.”
A mi pri slušanju albuma mirne duše možemo ustvrditi da Pearl Jam od razdoblja Vitalogy ili dulje nisu zvučali tako živo i zavezujuće kao upravo na izdanju jednostavno nazvanom “Pearl Jam”.
Postava
Eddie Vedder – vokal, gitara
Mike McCready – gitara
Stone Gossard – gitara
Jeff Ament – bas gitara
Matt Cameron – bubnjevi
Produkcija
Adam Kasper & Pearl Jam
Popis skladbi
1. Life Wasted (3:54)
2. World Wide Suicide (3:29)
3. Comatose (2:19)
4. Severed Hand (4:30)
5. Marker in the Sand (4:23)
6. Parachutes (3:36)
7. Unemployable (3:04)
8. Big Wave (2:58)
9. Gone (4:09)
10. Wasted (Reprise) (0:53)
11. Army Reserve (3:45)
12. Come Back (5:29)
13. Inside Job (7:08)
Trajanje albuma: 49:00
