Izvođač: Dirnbek, Peter
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2007
Ocjena: 2.8/5
Na slovenskoj glazbenoj sceni već dosta dugo postoji bogata tradicija kantautorske glazbe. Samo se sjetimo legendi poput Janija Kovačiča, Iztoka Mlakara, Tomaža Domicelja, Marka Brecelja, Vlada Kreslina i Andreja Šifrera (mala šala). Mnogi od njih i danas nastupaju. I zašto ne bi? Ionako nemaju pravih nasljednika. Sad se među te velikane pokušava ugurati mladi nadobudnik Peter Dirnbek, koji na slovensku scenu ulazi istoimenim prvijencem. No nažalost, novo lice među slovenskim kantautorima svojim prethodnicima ne seže ni do koljena.
Glazbeno je naglasak na Dirnbekovu glasu i njegovoj dvanaestožičanoj gitari, ali gosti su ti koji se pobrinu da album već na drugoj ili trećoj pjesmi ne zapadne u previše poznate vode. Dirnbek ima prilično ugodan glas. Tehnički se i ne primjećuje je li dobar ili nije, ali to ionako nije poanta kantautorske glazbe. Bitni su tekstovi i ugodan, (često) zadimljen glas. Ni njegovo sviranje gitare nije loše za ovakvu vrstu glazbe – jednostavno je i melodično. Dirnbek posegne i za usnom harmonikom, koja je već bila oružje mnogih solo izvođača (Bob Dylan, Bruce Springsteen). Društvo na albumu mu pravi skupina Vox Populi, što znači dva bubnjara, basist, gitarist, dva harmonikaša, klavijaturist i saksofonist. Na pjesmi “Navdih” Dirnbek refren pjeva zajedno s Petrom Uršič u duetu. Vrlo dobar efekt imaju ponajprije saksofon, harmonika i druga gitara, jer bi bez njih album zvučao puno pusće.
Tekstovi nisu bogzna što. Dirnbek se uglavnom posvećuje melankoličnim ljubavnim baladama koje nisu dovoljno prodorne i domišljate da bi ostavile ikakav jači dojam. Kao i mnogi kantautori, i on povremeno pokuša biti duhovit, ali dok to kod Janija Kovačiča i Iztoka Mlakara ponekad ispadne baš smiješno, kod Dirnbeka je učinak upravo suprotan. Kad se netko prisiljava biti smiješan, često ispadne vrlo čudno. Nisam baš dobio dojam da gospodin Dirnbek humor stresa iz rukava, nego da se za svaku neduhovitu opasku mora poprilično naprezati. Ni činjenica da pretjerano koristi rime ne impresionira me previše. Vremena kad su rime u glazbi (ili poeziji) bile obavezne davno su iza nas. Ipak je to glazba, a ne soneti.
Peter Dirnbek je svojim prvijencem napravio sasvim solidan uradak koji neće pomaknuti glazbeni svijet. Ima dobar osjećaj za melodiju, a povremeno se vidi talent i u tekstovima. Ima ugodan glas i povjerenje u sebe. Sumnjam da će mu hrvatska verzija pjesme “Skala” donijeti neki veći uspjeh kod naših južnih susjeda. Možemo se samo nadati da će ubuduće napraviti nešto sočnije i konkretnije, a ne nešto tako prosječno. Uglavnom bezopasno.
Postava
Peter Dirnbek – vokal, 12-žičana gitara, usna harmonika
Vox Populi:
Robert Fuks – bubnjevi
Janez Gabrič – bubnjevi
Dejan Jerončič – klavijature
Enos Kugler – slide i bas gitara, udaraljke, zvečke
Dror Orgad – akustična, električna i bas gitara
Tomaž Rožanec – harmonika
Katarina Štefanič – harmonika
Petra Uršič – vokal
Bojan Zupančič – saksofon
Produkcija
Peter Dirnbek
Popis skladbi
1. Radi ljubljeni bi b´li
2. Skala
3. Bil je maj
4. Za vse ljudi
5. Samo pojdi
6. Duša ujeta
7. Ekološka
8. Navdih
9. Vse in ne malo
10. Skala (hrvaška različica)
11. Naj ti bo
Trajanje albuma: 47:09
