Samozaložba
Datum izlaska: 7. 5. 2021.
Produkcija: Peter Hammill
Trajanje albuma: 40.08 min
Žanr: Progressive Rock / Eclectic Prog / Art Rock
Ocjena: 9.0/10
Peter Hammill, progresivnorockovski gromovnik, zloslutni pjesnik postapokaliptičnih vizija i član legendarne skupine Van der Graaf Generator, izdao je, sa zagonetnim osmijehom na licu i odjeven u trenirku talijanske nogometne reprezentacije, novi samostalni album naslovljen »In Translation«. To je Peterov prvi album obrada u njegovoj iznimno bogatoj, plodnoj, eksperimentalnoj i izrazito nekomercijalnoj samostalnoj karijeri. Riječ je o eklektičnim obradama žanrovski iznimno raznolikih, većinom argentinskih i talijanskih izvođača, skladatelja i kantautora poput Argentinca Astora Piazzolle, urugvajskog Argentinca Horacija Ferrera te Talijana Luigija Tenca, Angele Tarenzi, Giannija Marchettija, Massima Bubole i Fabrizija De Andrea. Potonjeg dobro poznaju i svi ljubitelji legendarnih talijanskih progresivaca Premiate Forneria Marconi (PFM), s kojima je Hammill nekoć već surađivao.
Sportska trenirka u bojama ‘azzura’ tako nije slučajnost niti puhanje na dušu talijanskim sljedbenicima njegove glazbe, kod kojih je taj kultni engleski glazbenik oduvijek bio vrlo dobro prihvaćen. Gospodin Hammill preveo je sva tekstove na engleski i dobrano ih rearanžirao tako da je od obrada žanrovski različitih djela, koja spadaju u područje klasične glazbe, talijanskog popa i tanga, stvorio gotovo posve nove tvorevine. Sve instrumente i orkestralne aranžmane na albumu odsvirao je sam, a njegov unikatni vokal i dalje mu je najjači instrument. Njegova boja glasa i dalje je izdaleka prepoznatljiva, iako neke linije u svojih 73 godine više ne može dosegnuti pa se samo u povremenim, vrlo rijetkim trenucima pretvori u bijesnog gromovnika, koji je svojim pjevanjem u prošlosti s lakoćom stvarao najmračnije postapokaliptične vizije. Tko poznaje originalne verzije skladbi, u Hammillovim ih obradama teško će prepoznati.
Većina obrada ima lijep ambijentalni karakter pa će mnoge koji solo ostvarenja gospodina Hammilla poznaju površnije i zaklinju se uglavnom u klasične albume Van der Graaf Generatora iznenaditi pritajenost većine orkestralnih aranžmana, klavirskih pasaža, povremenih krhkih gitarskih linija, ali i majstorova pjevačka izvedba, jer si potonji samo jednom odnosno dvaput (pritom se ističe obrada skladbe »Il Vino«) priušti sličan vokalni eksperiment kakav je obilježio lavovski dio njegova dosadašnjeg stvaralačkog opusa.
Pravom pjevačkom ‘gromovništvu’ najviše se približava na izrazito mračnoj obradi skladbe »Ciao Amore«, koja u Hammillovoj pjevačkoj režiji zvuči prijeteće i sarkastično umjesto da je riječ o ljubavnom ‘gugutanju’. Na kraju se nalazi obrada skladbe »Lost To the World«, koja u originalu pripada austrijskom skladatelju i dirigentu Gustavu Mahleru, izravno povezanom s našim krajevima (dvije je godine života proveo u Ljubljani), a iz koje je Hammill napravio pravu postapokaliptičnu zadušnicu. Uz nju čovjek dobiva osjećaj da je Peter tijekom pjevanja vrlo dobro svjestan da je jedan od posljednjih glazbenih ‘samotnjaka’ iz nekih posve drugih vremena, kad se gotovo sva glazba radila srcem i dušom, a njegove mračne vizije budućnosti još se nisu gotovo u potpunosti ostvarile.
Na »In Translation« nema većih izljeva nekontroliranog bijesa, koji su tako karakteristični za Peterov dosadašnji stvaralački put. S druge strane, s godinama se nije pretjerano ni ublažio pa neupućeni slušatelj njegove glazbe na »In Translation« s ‘povećalom’ uzalud traži bilo kakav pretjerano razneženi ili komercijalno obojeni trenutak. Istodobno će dugogodišnjem sljedbeniku uz »In Translation« vjerojatno biti znatno lakše oduševiti prijateljicu ili prijatelja Hammillovom glazbom nego s nekim eksperimentalnijim ostvarenjem iz ‘gromovnikove’ šarolike studijske ostavštine.
»In Translation« snimljen je 2021. godine, no mogao je biti snimljen i sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih godina prošlog stoljeća ili na početku novog stoljeća, jer je Hammillov vokal, uz iznimku ‘hvatanja’ ekstremno visokih ili niskih linija, i dalje gotovo neokrnjen. Riječ je o sjajnom albumu obrada uz koji slušatelj jednostavno zaboravi da se radi o obradama, jer i većina tekstova o starenju, gubitku, izolaciji i mračnoj budućnosti zvuči kao da ih je osobno napisao gospodin Hammill. Istodobno se »In Translation«, bez obzira na to što je riječ o albumu obrada, svrstava među majstorova najbolja solo ostvarenja u posljednja dva desetljeća.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Folks Who Live On The Hill (Kern/Hammerstein)
2. Hotel Supramonte (de André/Bubola)
3. Oblivion (Piazzolla/Tarenzi)
4. Ciao Amore (Tenco)
5. This Nearly Was Mine (Rodgers/Hammerstein)
6. After A Dream (Fauré/Bussine)
7. Ballad For My Death (Piazzolla/Ferrer)
8. I Who Have Nothing (Magati/Mogol/Leiber/Stoller)
9. Il Vino (Ciampi/Marchetti)
10. Lost To The World (Mahler/Rückert)
Postava:
Peter Hammill – vokal, klavir, gitara, bas gitara, sintisajzeri, gudački aranžmani
