Izdavač: Phil Lanzon Ditties/Cargo Records UK
Datum izlaska: 02.08.2019
Produkcija: Simon Hanhart
Trajanje albuma: 55.20 min
Žanr: Art Rock
Ocjena: 10 / 10
Phil Lanzon nevjerojatan je glazbenik. U dugovječnoj karijeri, u kojoj se među brojnim, prebrojnim angažmanima ističe osobito njegovo danas vječnozeleno, već 34-godišnje članstvo u ultimativnim legendama rocka Uriah Heep, dovoljno je zanimljivo da do prošle godine Lanzon u svoje glazbene pothvate nije upisao niti jedan samostalni studijski album. Zašto bi to uopće nekoga zanimalo? Jer su oba, rečeno otvoreno i nimalo skromno, odlična.
Umjetnička elegancija kreativnosti ovog višeslojno uglađenog umjetnika pokazala se vrlo važnom, ako ne i ključnom i esencijalnom, pri komponiranju unutar sastava Uriah Heep, jer je taj sastav upravo zahvaljujući Lanzonovoj »progresivnosti« zadržao svu zanimljivost i čak se umjetnički razvijao dalje, nakon što su 1986. u ekipu uskočili Lanzon i Shaw. U veljači prošle godine Lanzon je izdao svoj studijski prvijenac »If You Think I’m Crazy« i njime apsolutno oduševio. Jedva godinu i pol kasnije već je tu njegov nasljednik i ništa manje oduševljavajući uradak nazvan 48. Seconds. Napravljen u četrdeset osam sekundi. Ne baš. Očito su se ideje kroz godine stvaranja marljivo gomilale i arhivirale, a sada tek izlaze na vidjelo, kad dolazi do njihove potpune ekspanzije.
»48 Seconds« doista je u svakom pogledu izvrsno djelo. Na njemu ćeš pronaći sve. Oznaka art rock preohlapna je. Primjer je izuzetne žanrovske fuzije u kojoj si savršeno pružaju ruke Philova klasična glazbena naobrazba, uklopljeni teatar aranžiranja po uzoru na glazbu za film (zato je u suradnju uključio i Richarda Cottlea) te naravno rock, ponajprije klasični hard rock, AOR i naravno progresivni rock.
Uz tako bogatu poruku uratka teško je pronaći dovoljno sažet tekst. Preletimo ukratko sadržaj. Uvodni instrumental gradi put u mističnu atmosferu i bio bi odlična podloga za film (otuda suradnja s Richardom Cottleom), slijedi rocker In The Rain, koji osvaja posve AORovskim napjevom i u strofi nosi aranžman u maniri nekih Ten, a potom album upada u jedno od svojih ambicioznijih postignuća, Forty Line, gdje je Lanzon savršeno spojio elemente hard rocka i progresivnog rocka s teatrom pretpovijesnog šansona iz doba Binga Crosbyja i Franka Sinatre. Budna i pozitivno intonirana skladba nosi upletene aranžmane puhača koji djeluju kao da su se prišuljali iz vremena američke prohibicije alkohola. Rock N’ Roll Children skladba je u kojoj se susreću elementi neoprogresivnog rocka, koji je u pravilu karakterističan samo za britansko otočje, i elementi koje u aranžiranju bira leteći Nizozemac Arjen Anthony Lucassen u Ayreonu. Kad god Lanzon kroz album zahvati i Hammond linije, misao se naravno posljedično prebaci na Uriah Heep, no ako već tražimo veću srodnost točaka s legendama, to su na albumu skladbe Look At The Time sa savršenim AORovski zavodljivim refrenom i ponajprije rifovski naoštrena You Can Make A Living, u kojoj osvaja briljantna i dinamična kontrastnost melodičnih bas linija, a komad doseže krešendo u refrenu bogato opskrbljenom zborskim vokalnim harmonijama. Obje skladbe krasi jasan progresivnorockovski pristup. Na sredini albuma uklopljen je još jedan umjetnički odmak koji donosi skladba Road To London, gdje je Lanzon uhvatio grandioznu atmosferu mistike uz našaljivo upletene folk keltske aranžmane koje u melankolično čeznutljivu skladbu donose gudači. Svakako pak, uz Forty Line, po ambicioznosti kompozicija prvo mjesto na albumu odnosi završno djelo. Gotovo desetominutna (neo)progresivnorockovska poslastica, odnosno mini epska art-prog-rock simfonija po kojoj album nosi i ime, a u aranžiranju je zapravo nadahnuta potresom koji je pogodio San Francisco 1906. To je skladba koja na jednom mjestu sažima oznaku cjelokupne uvažene umjetničke dotjeranosti Phila Lanzona, koji se na novom albumu ponovno okušava i u ulozi vokalista (Face To Face). Skladba 49 Seconds je puna neočekivanih skladateljskih preokreta, puna gradacije raspoloženja i njihova preljevanja, skladba koja se razvija u neočekivanom slijedu motiva. Pritom je jasno da Lanzon ni na tren ne prihvaća umjetničke viceve »čudaštva« koji bi vodili u fragmentaciju zadane kompozicije. Svi dijelovi skladbi imaju glavu i rep te izrađene prijelaze i premoštenja. Skladba 48 Seconds do danas je u karijeri Lanzonovo najambicioznije djelo. Toliko »ukratko« o materijalu. Jasno je da je u njemu uhvaćen eklekticizam te da se mistika i misterij često grandioznih i bombastičnih atmosfera, koje album tako majstorski doziva u život, mogu usporediti čak i s radovima Alana Parsonsa odnosno Alan Parsons Project.
Sve to i više dokazuje da je Phil Lanzon predugo skrivao sve te svoje dragulje u arhivima. Sada su napokon pronašli put da zasjaju punim intenzitetom. U manje od dvije godine dva vrhunska samostalna studijska albuma. Odlične produkcije, izuzetno bogatih i razigranih aranžmana koji te u uhvaćenim atmosferama grabežljivo drže stalno uz sebe. »48 Seconds« savršena je smjesa uhvaćene muzikalnosti i raspoloženjskog teatra.
Novi album zadržava izuzetnu kvalitetu prethodnika »If You Think I’m Crazy« i u kvaliteti ga najviše nadmašuje. Sigurno su te ideje na njemu stare više godina.0. Vremenski razmak je prekratak da bi skladatelj uspio postići takvu perfekciju u razmaku od dobre godine na dva uzastopna studijska albuma. Treba imati na umu da Lanzon pritom neprestano koncertira s Uriah Heep i da je između njegova dva albuma izašao i novi studijski album sastava Uriah Heep, koji ponovno vrijedi kao jedno od boljih, ako ne i najbolje postmilenijsko postignuće sastava.
Ali nešto ipak ima. Lanzon i Simon Hanhart znaju se već jako dugo, u drugoj polovici su osnovali sastav Romance, koji se doduše vrlo brzo raspao, ali je u tom vremenu uspio sastaviti demo četiriju autorskih skladbi i tko zna koliko je ideja od tada pa do danas čekalo u arhivima Phila Lanzona.
U svakom pogledu »48 Seconds« je utjelovljenje umjetničkog sjaja kojemu ne možeš ništa dodati, ništa oduzeti. Savršeno i besprijekorno djelo.
autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. Azura’s Theme (Instrumental)
02. In The Rain
03. Forty Line
04. Rock N Roll Children
05. Blue Mountain
06. Look At The Time
07. Road To London
08. You Can Make A Living
09. Face To Face
10. 48 Seconds
Postava:
Phil Lanzon – klavijature, vokal
John Mitchell – vokal
Andy Makin – vokal
Richard Cottle – klavijature, saksofoni
Neal Wilkinson – bubnjevi
Adam Goldsmith – gitara
Mick O’Donohue – gitara
Laurence Cottle – bas-gitara
Miriam Grey – vokal, prateći vokal
Phoebe Street, Andy Caine, Andy Playfoot – prateći vokali
Tom Walsh – truba
Clare Mcinerney – saksofon
Neil Sidwell – trombon
Chris Haigh – violina (solo)
Richard Harwood – čelo (solo)
Levine Andrade – viola (solo)
London Telefilmonic Orchestra – prva i druga violina, viola, čelo, kontrabas
