Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Styx
Izdavač: A&M Records / Interscope
Izdanje: 1978
Trajanje: 42:18
Ocjena: 5/5
»Pieces of Eight« bio je nakon remek-djela »The Grand Illusion« (1977) još jedan veliki kreativni i komercijalni trijumf za američke arena rock velikane Styx, koji su krajem sedamdesetih kao za inat krojili sudbinu glazbenih ljestvica popularnosti i punili stadione od istočne do zapadne obale SAD-a, dok se slava njihove glazbe mogla osjetiti i s druge strane Atlantika. Styx su uspjeli izbrusiti izuzetno sofisticiran recept kako uz pomoć vrhunske, hrskavo-svilenkaste produkcije istovremeno zadovoljiti staru bazu fanova, koja se i dalje kleo u tehnički savršen prog rock, i ljubitelje arena rock pompe te moćnih napjeva s dramatičnim višeglasjima. »Pieces of Eight« je, baš kao i njegov prethodnik, s kojim ga je povezivao srodan ‘mini’ koncept, dosegnuo multiplatinasti tiraž. Takav laskavi trend nastavit će se i na sljedeća dva studijska izdanja.
U srži ne radi se o konceptualnom albumu, no većina skladbi na njemu tematski se vrti oko značenja ‘slijeđenja vlastitih snova umjesto materijalnog stjecanja’, o čemu zorno svjedoči i zanimljiva, neobična naslovnica s tri starije američke domaćice koje nose kičaste, vjerojatno »made in »China«, naušnice u obliku kipova s Uskršnjeg otoka/Rapa Nui. Zanimljivo je da su sva tri glavna hita, odnosno najpoznatije skladbe na »Pieces of Eight«, to jest »Sing For the Day«, »Blue Collar Man (Long Nights)« i »Renegade«, nastala u režiji gitarista i pjevača Tommyja Shawa, koji se do tada u društvu klavijaturista/pjevača Dennisa DeYounga, neformalnog vođe grupe, već udobno smjestio u ulozi glavnog Styxova pjevača. Shaw je u navezi s gitaristom i također povremenim pjevačem Jamesom Youngom činio i jedan od najboljih gitarskih dueta svih vremena. Njihovom zaslugom »Pieces of Eight« jedan je od najtvrđih Styxovih albuma uopće i sadrži priličan broj arogantnih i buntovničkih tvrdorockerskih trenutaka. DeYoung je s druge strane sa svojim moćnim simfonijskim aranžmanima na klavijaturama i dalje bio jamac progresivno rockerske suptilnosti i domišljatog aranžerstva. Zanimljivo je da je »Pieces of Eight« jedan od redovnih Styxovih albuma koji ne sadrži nijednu njegovu intimnu baladu.
Nije iznenađenje da je album nabijen brojnim Styxovim klasicima, ali i nekim manje razvikanim ostvarenjima koja također nisu bez svojih brojnih zvučnih kvaliteta. Već na početku udaraju punom snagom, jer je uvodni »Great White Hope«, koji pripovijeda o boksačkom dvoboju, skladateljsko ostvarenje u režiji vječnog tvrdog rockera, odnosno »metalca« Jamesa Younga. On tu izvrsnu skladbu uz pomoć dinamičnih višeglasja otpjeva na izuzetno dojmljiv način, dok se u pozadini kotrljaju udarni rifovi premazani nestašnim sintesajzerskim teksturama. »I’m O.K.« pomalo je neobičan, ali ipak zanimljiv eksperiment spajanja proga i melodičnog rocka s veseljačkim ambijentom, gdje pjevačku i »dirigentsku« inicijativu preuzima klavijaturist DeYoung. Napjev, ‘beatlesovski’ zaslađen i razigran, kao stvoren je za skandiranje na koncertima ili kakvoj sportskoj utakmici, dok je sočna solaža na ARP sintesajzeru uz pratnju dinamičnih gitarskih harmonija i sakralno obojenih simfonijskih aranžmana prava poslastica za sve glazbene gurmane.
Klasik »Sing For the Day«, koji je izašao i kao singl, još je jedna skladba razigranog raspoloženja, koja po strukturi pomalo podsjeća na bliski susret Genesisa i Kansasa, s razigranim aranžmanima na akustičnoj gitari u prvom planu. Izvrsne prateće vokalne harmonije snažna su potpora odličnoj Shawovoj pjevačkoj izvedbi, dok sve zajedno lijepo povezuju fluidne sintesajzerske teksture. »The Message« kratak je, ali solidan instrumental izgrađen na ARP sintesajzeru, koji služi prije svega za razgibavanje DeYoungovih prstiju i kao uvertira u sljedeću skladbu. Epski obojeni »Lords of the Ring«, gdje tempo diktira DeYoungov energični vokal, svojevrsna je društveno satirična aluzija na račun Tolkienova fantastičnog klasika Gospodar prstenova, s moćnim aranžmanima i pompoznim višeglasjima, dakle kombinacijom koja slušatelja s lakoćom odvodi u izmišljene fantazijske svjetove.
Epski hard rocker »Blue Collar Man (Long Nights)«, koji pripovijeda o večernjem robijanju i iskorištavanju plavih ovratnika, još je jedan omiljeni Styxov klasik, koji je izašao i u obliku singla i u kojem se Tommy Shaw ponovno na strastven način razmahao u pjevačko-skladateljskoj ulozi, dok mu društvo prave epska višeglasja, tutnjeće orgulje i udarne gitarske fraze. O »Queen of Spades« moglo bi se govoriti i kao o zaboravljenom biseru, jer je jedno od njihovih najboljih djela, koje nikad nije steklo zimzeleni status. Epsko-melankolični DeYoungov vokal obdaren je moćnim klavijatursko-akustičnim aranžmanima u pozadini, koji sve do neočekivanog prijelaza u »brutalnu« sekciju polako grade dramatično ozračje. Tvrdorockerska sekcija uz koju nije teško zamisliti okrutnu pikovu damu kako terorizira svoje brojne podanike i ljubavnike pruža odličnu priliku da Styx na valovima galopirajućeg ritma, razdraženih gitarskih pasaža i epskog višeglasnog refrena ponovno demonstriraju svoj izniman smisao za pompu i teatralnost.
Zbirku tvrdorockerskih zimzelenih skladbi zaokružuje remek-djelo »Renegade«, treći singl s albuma, koji je među ljubiteljima teške rock glazbe vjerojatno najpoznatija Styxova skladba uopće. Ovdje je uz brojne AOR atribute moguće primijetiti koliko su važan utjecaj veliki Queen imali na razvoj Styxova skladateljskog izričaja; polagano građenje pompoznih, melodramatičnih zborskih vokalnih harmonija u uvodu, nakon čega slijedi temperamentan prijelaz u udarni tvrdorockerski motiv, u kojem štafetu glavnog pjevača ponovno preuzima buntovnički raspoloženi Shaw. To je jedan od najboljih tvrdorockerskih zimzelenih hitova svih vremena, koji uvijek demantira sve one koji se usude tvrditi da su Styx oduvijek bili preveseli i previše »svilenkasti« da bi pripadali prvoj ligi ‘tvrdometalnih pionira’.
Naslovna skladba, kojom zapovijeda DeYoungov energični vokal, još je jedan bezvremenski klasik, prava inkarnacija svih glavnih Styxovih kvaliteta; postupno građenje drame, tkanje veličanstvenih simfonijskih aranžmana, fenomenalan niz dramatičnih višeglasja, dinamično usklađene gitarske harmonije i epsko-pompozan, uzdižući refren koji zvuči kao kakva antička himna prije odlaska u bitku s armijom demona. Završni ambijentalni instrumental »Aku-Aku« (naslov se odnosi na kontroverznu knjigu o Uskršnjem otoku naslovljenu »Aku-Aku, Tajna Uskršnjeg otoka«) nakon sve pompe i dramatike Styx iznenada prikazuje u izrazito sentimentalnom svjetlu te slušatelja uz pomoć prelijepih klavirskih i akustičnogitarskih aranžmana polako uljuljkuje u ugodnu, spokojnu atmosferu.
Styx su se s »Pieces of Eight« nalazili na kreativnom vrhuncu karijere i zasluženo uživali status najuzbudljivijeg američkog arena rock benda. Uz »The Grand Illusion« ovo je ‘definitivni’ album njihova stvaralačkog puta, koji je po skladateljskoj superiornosti, lirskoj snazi pojedinih aranžmana i kvaliteti prekrasno izgrađenih melodičnih napjeva gotovo besprijekoran dokument zlatne ere arena rocka.
Postava
Dennis DeYoung – klavijature, vokal
Tommy Shaw – gitara, vokal
James Young – gitara, vokal
Chuck Panozzo – bas-gitara, prateći vokal
John Panozzo – bubnjevi
Produkcija
Styx
Popis skladbi
1. Great White Hope
2. I’m O.K.
3. Sing for the Day
4. The Message
5. Lords of the Ring
6. Blue Collar Man (Long Nights)
7. Queen of Spades
8. Renegade
9. Pieces of Eight
10. Aku-Aku
