Datum izlaska: 1988.
Izdavač: Line Records
Produkcija: Pierre Moerlen
Trajanje: 71:12
Žanr: jazz rock fusion/progressive rock
Ocjena: 7/10
Razdoblje druge polovice osamdesetih zasigurno nije spadalo među najnadahnutije trenutke u karijeri francuskog bubnjarskog i udaraljkaškog čarobnjaka Pierrea Moerlena, koji je svjetsku prepoznatljivost stekao prije svega kao vođa vlastite, jazz rock fusion verzije legendarnih Gong te kao povremeni koncertni suradnik Mikea Oldfielda, koji je na njega utjecao i u skladateljskom smislu.
»Second Wind« nastavio se tamo gdje je stao ne previše uspjeli prethodnik »Breakthrough« (1986.), s tim da je predstavljao dobrodošao korak naprijed u smislu da je sadržavao manje sintetičkih klavijaturističkih elemenata i vjernost instrumentalnom obliku udaraljkama usmjerenog jazz rock fusiona, koji je Moerlen njegovao još otkad je vodio vlastitu Gong frakciju. Moerlena je također naučilo da su mu vokalni pokušaji prilično loše ulaganje pa ih se na »Second Wind« odrekao. Od članova švedske progrock skupine Tribute s kojima je Moerlen surađivao na »Breakthrough« ostao je samo gitarski virtuoz Ake Zeiden, koji se svojim iskrećim gitarskim podvizima posebno istakne na skladbi »Beton«, dok je od starih suradnika ostao samo budući Gongzilla basist Hansford Rowe.
Zeiden se povremeno pošteno razigra svojim gitarskim improvizacijama, no središnju ulogu na većini »Second Wind« ostvarenja, što se čuje već na uvodnoj i ujedno naslovnoj skladbi, zauzimaju Moerlenova raznovrsna udaraljka predvođena vibrafonom i gongovima, koje je najradije svirao čekićastom verzijom bubnjarskih palica. Lagani ambijent i melodična struktura većine »Second Wind« djela, među kojima najviše ističe Pierreov ‘dugometražni’ bubnjarski solo nastup u tri dijela naslovljen »Crash & Co«, dok se ponegdje čuju i neki elementi prog rocka i world glazbe, bili su jamac za jedan od najpristupačnijih oblika jazz rock fusiona, tako da je zbog svoje ‘neproblematičnosti’ prikladan za svaku priliku, čak i za popratnu glazbu uz jogu ili uz objedovanje bakine nedjeljne ručka.
»Second Wind« je u usporedbi sa sintetičnijim prethodnikom »Breakthrough« predstavljao zamjetno poboljšanje, ali je i dalje spadao među manje zanimljiva ostvarenja Moerlenovih Gong, pogotovo kad ga se stavi uz bok Pierreovim albumima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Još prije izlaska koncertnog albuma »Full Circle Live ’88« (1991.) Moerlen je odlučio umiroviti svoju verziju Gong, no ponovno ih je oživio 2002. za album »Pentanine« (2004.), koji je snimljen s ruskim glazbenicima. To je bilo njegovo posljednje glazbeno ostvarenje prije neočekivane smrti 2005. Rowe, gitarist Bon Lozaga i Benoit Moerlen i danas su aktivni kao Gongzilla, najbolji mogući približak Moerlenovoj verziji Gong.
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Skladbe:
1. Second Wind (6:10)
2. Time And Space (5:31)
3. Say No More (5:37)
4. Deep End (4:20)
5. Crystal Funk (4:27)
6. Exotic (5:52)
7. Beton (3:53)
8. Alan Key (5:38)
9. Crash & Co., The first (5:53)
10. Crash & Co., The second (8:52)
11. Crash & Co., The third (15:27)
Pierre Moerlen’s Gong:
Pierre Moerlen – bubnjevi, udaraljke, sintesajzer, prateći vokal
Benoit Moerlen – udaraljke, sintesajzer
Hansford Rowe – bas gitara, gitara
Ake Zieden – gitara
Frank Fischer – klavijature
Stefan Traub – udaraljke, sintesajzer
Gostujući glazbenici:
Alex Sanguinetti – bubnjevi (9-11)
Simon Pomara – udaraljke
