Izdavač: EMI Records
Datum izlaska: 2. 6. 1972.
Produkcija: Pink Floyd
Trajanje albuma: 40.08 min
Žanr: Progressive Rock/Psychadelic Rock
Ocjena: 8.0/10
“Obsured by Clouds” jedan je od onih albuma Pink Floyda koji se ne spominju baš često kad se nabrajaju najbolji trenuci u karijeri ove legendarne grupe, što je donekle i opravdano, jer je to na kraju krajeva “samo” filmska glazba, ali je s druge strane pomalo i nepravedno, budući da je to uradak bez i jednog jedinog lošeg trenutka, a praktički svaka kompozicija nudi obilje slušateljskih užitaka. Album je imao tu nesreću da je izašao baš u razdoblju nakon prijelomnog remek-djela “Meddle” (1971), na kojem su prvi put pronašli svoj prepoznatljiv zvuk, i prije monumentalnog umjetničkog djela “Dark Side of the Moon” (1973). “Obscured by Clouds” ne dostiže njihovu artističku dubinu, a neke kompozicije djeluju čak i pomalo nedorađeno, no to vrijedi samo ako se primijene uobičajeni visokozahtjevni progresivno rockerski standardi Pink Floyda.
Na njemu se nalazi podloga za film “La Valle” u režiji uglednog švicarskog redatelja Barbeta Schroedera. Pink Floyd do tada nipošto nisu bili novaci u stvaranju filmske glazbe, jer su sa Schroederom već surađivali na filmu “More” (1969), a među njihove uspješne izlete u svijet filmske industrije spada i stvaranje glazbenih podloga za filmove “The Committee” (1968) te “Zabriskie Point” (1970). Kao i većina glazbenih podloga za film, tako i “Obscured by Clouds” (neke rane verzije albuma izašle su pod naslovom “The Valley”, što je engleski prijevod naziva filma) sadrži koncept na koji se nadovezuje većina kompozicija na njemu.
Priča ili bolje rečeno scenarij filma pripovijest je o Viviane, ženi francuskog veleposlanika, koja se zaputi u posjet Novoj Gvineji. U tu je zemlju krenula kako bi istražila tamošnje modne butike. U želji za rijetkim vrstama ptičjeg perja kojima bi obogatila svoju modnu kolekciju pridružuje se istraživačkoj ekspediciji koja je krenula u srce džungle kako bi otkrila tajanstvenu, izgubljenu dolinu. Usred putovanja Viviane sve više gubi okove “civilizacije” i postaje oduševljena životom u doticaju s prirodom. S vremenom istraživači otkrivaju još neistraženo područje, gdje ih okruže tajanstveni ljudi od blata, pripadnici još necivilizirana plemena. Članovi odprave sprijatelje se s njima, a Viviane, čije su se duhovne vrijednosti do tada već dodobra promijenile, na kraju odluči da će radije ostati kod njih nego se vratiti natrag u “civilizaciju”.
Pojedine kompozicije putem glazbe uspješno pripovijedaju o Vivianinu putovanju i ključnim događajima, a raspoloženje albuma cijelo vrijeme varira između dječje razigranosti i neizlječive melankolije i nostalgije, kakvu su sposobni dočarati samo Pink Floyd. Većinu tekstova je, kao i obično, napisao basist i pjevač Roger Waters, no nijedan se od njih ne odnosi izravno na film.
Važno je spomenuti da su pojedini članovi grupe na albumu koristili i neke instrumente koji su tada spadali u inovativnu tehnologiju. Lijep primjer takvog eksperimentiranja s za ono vrijeme revolucionarnim klavijaturskim teksturama predstavlja naslovni instrumental. Uvodna kompozicija ponosi se maštovitom uporabom elektroničkih bubnjeva i EMS VCS3 sintesajzera. Rick Wright na njima izvlači jednoličnu, ponavljajuću teksturu kojoj se uskoro pridružuje pratnja na slide gitari u izvedbi Davea Gilmoura. Sve je zajedno poduprto elektronički obojenom ritam linijom u domeni Nicka Masona. Konačni rezultat je tajanstveno, pomalo futurističko ozračje koje pomalo podsjeća na uratke krautrockerskih grupa tog vremena predvođenih sastavom Can. Tom skladbom, koja je uz “Childhood’s End” jedini uradak s albuma koji su ikad izvodili uživo, često su otvarali koncertne nastupe 1973. godine.
Sljedeći instrumental, “When You’re In”, još je jedan razmjerno netipičan, ali zanimljiv uradak, jer je riječ o tvrdom rockeru na bazi udarnih gitarskih fraza i baršunastog zvuka hammond orgulja. Dobar motiv, nažalost, pomalo kvari tek nagli, prebrzi završetak skladbe zbog kojeg ispada pomalo nedorađeno. Na izvrsnom “Burning Bridges” Pink Floyd stvaraju uspješan most između sanjalačke psihodelije svojih ranih godina i art rockerske melankolije koju su prvi put otkrili na “Meddle”. Wright stvara romantičnu melodiju na hammond orguljama, dok za melankolične umetke brinu Gimourovi zaštitni “plačući” gitarski slideovi. Njihovo sjajno izmjenjivanje pjevačkih dionica također je jedan od glavnih čarova ove odlične skladbe. Njezina se melodija kasnije ponavlja na instrumentalu “Mudmen”, samo u nešto izmijenjenom vremenskom načinu.
Razigrani “The Gold It is In the…”, gdje ponovno kraljuje Gilmour na slide gitari i vokalu, još je jedan tvrdi rocker na ovaj put više nego očitoj bluesovskoj osnovi. Prelijepa akustična balada “Wot’s…Uh the Deal” sljedeći je Gilmourov “zvjezdani” trenutak, gdje legendarni gitarist osvaja predivnom melodijom i izvrsnim pjevanjem. David se te kompozicije ponovno sjetio tek nakon mnogo godina, kad je 2006. postala dio njegovih koncertnih nastupa (na njima je nastupao zajedno s Rickom Wrightom).
Skladba “Childhood’s End” inspirirana je istoimenom novelom Arthura C. Clarkea. Njezin tekst pripovijeda o posljednjim danima Jana Rodricksa, posljednjeg čovjeka na Zemlji, i o cijeni koju je čovječanstvo moralo platiti na završnim stranicama knjige. Gilmour ponovno blista kombinatorikom srcedrapateljnih slideova i odličnom vokalnom izvedbom, dok mu je u dobro društvo temperamentna uporaba hammond orgulja. U vezi s njom zanimljiv je i podatak da je sve do albuma “A Momentary Lapse of Reason” (1987) bila posljednja skladba Pink Floyda nastala isključivo u solo režiji Davea Gilmoura, što znači da je za nju napisao i glazbu i tekst.
Watersova kreacija “Free Four”, koja je izašla i kao singl, bila je prva skladba Pink Floyda koja je doživjela opsežnije puštanje na američkim radijskim postajama. Istodobno je to prva skladba u povijesti grupe čiji se tekst izravno odnosi na smrt Erica Fletchera Watersa, Rogerova oca, dakle temu kojoj će se Roger vraćati kroz većinu svoje glazbene karijere. Skladba se temelji na razmjerno jednostavnom rock’n’roll motivu s usputnim pljeskanjem i lakim gitarskim frazama koje s vremenom ipak prelaze u malo tvrđe vode. Gospodin Waters ističe se karakterističnom, pomalo cinično obojenom pjevačkom izvedbom i zadebljanim bas linijama.
Odlična balada “Stay” prilika je da se Rick Wright ponovno istakne profinjenim sviranjem klavira i melankoličnim pjevanjem, dok ga prate Watersov bas i Gilmourova bezbrižna uporaba wah-wah pedale. Završni ambijentalni instrumental “Absolutely Curtains” zahvaljujući Wrightovim čarolijama na VCS3 sintesajzeru, električnom klaviru i hammond orguljama, ali i zbog Masonove duhovite uporabe činela, prožet je izuzetnom atmosferom. Na kraju se može čuti razigrano pjevanje afričkog plemena Magupe, koje nastupa i u filmu.
“Obscured by Clouds” doduše ne spada među najbolja postignuća u povijesti legendarne grupe, od kojih se većina zlatnim slovima upisala u povijest rocka, ali je unatoč tome riječ o nadasve zanimljivoj, ako već ne i odličnoj glazbenoj podlozi za film. Kolektiv Pink Floyd bio je u tom razdoblju pun izvanrednih ideja, što se najviše primjećuje u raznolikosti kompozicija, a i njihov prepoznatljiv zvuk tada je već bio rođen. U poplavi remek-djela koja su Pink Floyd u sedamdesetima izdavali kao na traci jedini poprilično mjerodavan pokazatelj kvalitete ovog albuma jest to da je riječ o osjetno boljem uratku nego što je bio “More” i da je nekoliko kompozicija koje se nalaze na njemu poslužilo kao temelj zvučne slike “Dark Side of the Moon”.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Obscured By Clouds
2. When You’re In
3. Burning Bridges
4. The Gold It’s In The …
5. Wots … Uh The Deal
6. Mudmen
7. Childhood’s End
8. Free Four
9. Stay
10. Absolutely Curtains
Postava:
David Gilmour – gitara, vokal, VCS3
Nick Mason – bubnjevi, udaraljke
Roger Waters – bas gitara, vokal, VCS3
Richard Wright – klavijature, vokal, VCS3, hammond orgulje
