Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Zmelkoow
Izdavač: KUD Napačen Planet
Izdanje: 2016
Trajanje: 41:11
Ocjena: 3.5/5
Zmelkoow se oduvijek treba shvaćati kao vrstu visoko pronicljive i inteligentne (samo)parodije, koja bendu u očima onoga tko to ne skuži odmah čini više štete nego koristi. Dakle, grupa to radi svjesno, s uvidom da joj to uz butalsku pamet može nanijeti i nešto dugoročne štete. Bend je to iskustvo proživljavao i na kraju postao posve imun. Ironična spoznaja, ali ipak. To je naime do određene mjere svrha njihove izvorne provokativnosti, koja Zmelkoow u općem zbroju još jača, a ega članova benda samo učvršćuje.
Čak i kad slušaš novi album, jasno je da iza njega stoje glazbenici opterećeni bogatim iskustvima, stečenima kroz karijerni vremenski raspon od (preko) dobrih dvaju desetljeća glazbenog stvaranja, koji bi mogli iz sebe izbaciti (za slušanje) puno zanimljivije glazbene kompozicije od onih koje zastupa ovaj album. Pa ipak, zbog prošlog stasa i glasa benda, koji je uvijek isporučivao obilje opipljivog »kruha i igara«, Zmelkoow se i ovaj put marljivo drže provjereno učinkovitog recepta sebi svojstvene autorske vizije, po kojoj je ime benda u Sloveniji kroz godine postalo općeprodorno (Zmelkoow pač poznajemo svi). U tim se sferama Zmelkoow i najbolje osjećaju, jer to jednostavno jesu oni i drukčije od toga ne ide.
»Pionirji divergentnega marketinga« je od tjemena do nožnih prstiju album parodiranja. Konkretno je kraći od prethodnika »Čista jajca?« (2009) – usput, taj je na našim stranicama u recenzentskom smislu doživio »potpuni slom« pa su zato Zmelkoow u obraćanju i (opet) mnogo učinkovitiji. U ponovnom ruganju samome sebi, ruganju drugima, pa ti tako nastavljaju ogledalo s odrazom na koji se ne želiš navići, a opet s odrazom koji je u samoironiji u konačnici stvarniji nego što bismo si usudili zamisliti. Kroz godine su Zmelkoow postali veliki majstori tog zanata. Rijetko tko im se približi, ili im je u tom smislu u slovenskoj rock povijesti tek usporediv, jer budi takve osjećaje u slušatelju na samosvojan način (Buldožer, Marko Brecelj, Nula Kelvina, Same Babe, NLP,…). Zamislite potencijal Zmelkoow da u Sloveniji postanu ono što su u njemačkom govornom području postali Erste Algemeine Verunsicherung, samo što bi Zmelkoow, kad bi htjeli postati općeomiljeni među Slovencima, morali postati znatno više seljački, što se zasad (srećom) još nije dogodilo (dobro jutro Agropop). Čak i u pronicljivom rječniku drske i crne poetske retorike “sjaja i bijede posrnuća”, koja se širi kroz teritorijalnu cjelovitost naše države i »izuzetne i nenadmašne razvijenosti ljudske civilizacije«, Zmelkoow zadržavaju svoju drskost i najveću privlačnost.
Bend je sastavio dvanaest skladbi (deset bi ih bilo dovoljno – dvije od njih su naime obrade originala), koje su snimljene u razdoblju zadnjih sedam godina na različitim lokacijama, s različitim producentima. Oportunistički, ali ipak. Riječ je o tipičnom slovenskom nagonu za samoodržanjem, kad govorimo o pravom rockeru! Po uzoru na »snađi se sam, kako znaš i umiješ« (ili postani Tanja Žagar). U tom je smislu album žanrovski privlačno divergentan, a Zmelkoow u analitičkom smislu zadržavaju sebi svojstvenu, visoko intelektualnu higijensku frakciju nepokorne alternativnorockerske geste. Skupina u samoj izvedbi novog materijala opet ne smije djelovati besprijekorno. Goga zato ostaje dosadno naporan i zahtjevno zajedljiv gundalo, instrumenti moraju divergentno zvučati, povremeni fušovi su povremeno čak i naručeni. Sve to osigurava zadržavanje prepoznatljivog šarma sastava i kod Zmelkoow dobiješ osjećaj da je dopušteno sve. Baš sve.
Zmelkoow pristupaju s humorom koji dobro razumije samo generacija kojoj bend pripada. U tom je smislu naime strašna spoznaja da ta generacija, zajedno s bendom, zaključuje eru rock’n’rolla. Ni humor novog albuma ne premošćuje međugeneracijske razlike i ostaje blizak samo slušateljstvu od srednjih tridesetih naviše.
Zmelkoow ostaju u glazbenom smislu banalni, gotovo bizarno banalni. Slijede svetu jednostavnost, gdje spretno krmane među mnogim žanrovskim izazovima. Elementi reggae/SKA glazbe, funka, bluesa, kabaretnog šansona , jedanput više su spretno implementirani u polazišnu energiju punkerskog rock’n’roll stava, koji među tim elementima povremeno postaje i omiljeno zamaskiran. Povremeno su skladbe predugačke (uvodna Mama koka, završni »rogovilež« Pesnik v elementu), gdje se osjeti da bi mrvica samokontrole u uspostavljanju crvene niti koristila. Modelu skladbe Pussy revolucija ne bi proturječio ni novodobni Pero Lovšin. Da ne duljim. Zmelkoow se vraćaju jezgrenom jeziku sveto ispovjedne jednostavnosti, na što je publika benda navikla i što je (općepoznatom) izrazu benda,uopće u usporedbi s eksperimentiranjem na prethodniku, i prikladnije.
Zmelkoow – Mama koka (uradni video):
Postava
Goga Sedmak – vokal, gitara
Žare Pavletič – bas gitara
Aleš Koščak – bubnjevi
Anuša Podgornik – flauta, klavijature, prateći vokal
Iztok Cergol – harmonika, saksofon, violina, mandolina
Aleksandra Čermelj – vokal na skladbi br. 11
Eva Brajkovič – vokal na skladbi br. 11
Rok Škarabot – udaraljke na skladbi br. 8
Produkcija
Andrea Flego, Gaber Radojević, Jan Baruca, Mitja Cerkvenik & Samuel Simonović
Popis skladbi
1. Mama koka (4:14)
2. Polna Luna (3:08)
3. Zlata ribica (2:53)
4. Čik pavza in mala potreba (ogledalo) (3:05)
5. Nočem bit DJ (3:47)
6. Pussy revolucija (2:47)
7. Kaj nam fali? (3:22)
8. Konec sveta (3:10)
9. Resnica o titaniku (3:14)
10. Dandanes (3:24)
11. Zavese plešejo (3:36)
12. Pesnik v elementu (4:45)
