Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Golliwog
Izdavač: Chainsaw Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 45:37
Ocjena: 4.6/5
Melopunkerski HC bio je glazba kojoj smo se zaklinjali na anarhičnu nepopustljivost prema sustavu, represorima, roditeljima i svim konvencionalnim primjercima društva u vremenima kad sam bio dvadeset godina mlađi. Pisala su se devedeseta, vrijeme koje su obilježili prvo Green Day, pa Offspring i tek onda NOFX, Pennywise, Lagwagon, SNFU i slični nositelji oštrije note punk rock revivala, a svoj komad kolača uzeli su i brojni slovenski glazbeni zanesenjaci i ljubitelji revolta. U gotovo svakom zaseoku rađale su se garažne postave raznoraznih čudnih i manje-više nepoznatih imena, a među svom tom konjicom kratkometražnih zanesenjaka malo ih je sačuvalo dah da bi dočekali išta više od dva koncerta. Godine 1998. tektonika revolta dotakne i ribničke mladiće i mladenku, koji se nazovu po književnom junaku spisateljice Florence Kate Upton, Golliwogu, usko povezanom s rasizmom, diskriminacijom i predrasudama, ali ne zato što bi podržavali diskriminaciju ili se slagali s preživjelom podjelom svijeta na bijele, crne, žute ili crvene – upravo suprotno: da bi mogli suvereno i bez dlake na jeziku obračunati sa svim sijačima mržnje i podjela među svima nama koji smo ispod kože krvavi. Dodajte tome veganski štih, antikorporativnost, društveno kritičan stav i velike doze melodičnog pjevnog nekomercijalnog HC-ja i došli ste na čas hica do sastava koji ništa ne prepušta slučaju – grupe Golliwog.
Do it yourself imperativ ili D.I.Y. mantranje prožeo je sastav do posljednjeg vlakna, a revoltirani nepravdom koja prožima naš mali, ali tako razgraničen, ograničen i posvađan planet, atipičnim izravnim pristupom, udarnim gitarama i feminiziranim uljepšanim sastavom (glavni vokal i gitara serviraju se bez zadrške i nepotrebnog kozmetičkog ulješavanja istina upravo preko persone izuzetne, dinamične i vitalne Saše Hrovatin, a kompaktnu jezgru sastava dopunili su vizionarstvo i sadržajna podloga odlučnog basista Mateja Ovna, preciznost gitarista Vida Trdana te, nakon odlaska udarnog bubnjara Jurea Puclja (koji je snimio album), sada preciznost Roka Henigmana) nude nešto najbolje što punkoidna strana Slovenije uopće može ponuditi. U to sam to uvjereniji nakon što sam njihovu izvanrednu kemiju ispod pozornice provjerio već više puta, a nakon albuma More Than Meets D.I.Y. konačnu potvrdu dobio sam u obliku drugog cjelovečernjeg presedana – ploče Plague Allegiance. Na potonjoj se Golliwog vraćaju tradiciji intelektualno motivirane revolucije, protiv novog svjetskog poretka oligarha koji teže globalnoj fašizaciji svijeta, a poslušnost sustavu spremni su postići svim sredstvima – i porobljavanjem naizgled slobodnih pojedinaca koji gradimo društvo, i trovanjem te umjetnom selekcijom onih koji će se smjeti razmnožavati, a koji ne, a istodobno vam preko propagande, medija, interneta i pomno planiranih principa kontrole misli usađuju obrasce prema kojima vjerujete da se ništa bolje ne može postići ili da vam to čak ni biološki ne pripada. Orwellovski »krasni novi svijet« kuju arhitekti nekolicine najutjecajnijih obitelji svijeta, a po načelu slobodnog zidarstva u svijetu se ustoličuje nova elita novodobnih vladara svijeta, o kojoj nije smio sanjati ni Hitler sa svojim mokrim snovima o jednom Reichu, jednom narodu i jednom vođi. Golliwog si za protivnika i metu biraju upravo potonje, a Plague Allegiance vas najprije potrese knjižicom od više od 30 stranica, u kojoj pod povećalo uzimaju gotovo sve aspekte novodobne uzurpacije Iluminata, donositelja sotonske tamne svjetlosti svijeta po njihovoj uniformiranoj viziji, a uz koncentracijske ekstermininacijske logore tu se u svijet sije očaj, glad, neprijateljstvo, strah i korporativni »bullshit« na financijskom, vojnom i duhovnom polju. Nitko nije siguran i nitko nije imun ni izuzet iz tog pomno osmišljenog plesa uništenja, nihilizma i halapljivosti. Umjetne potrebe, prazne vizije, besciljnost i ovisnost o »spasiteljima« ovog zabludjelog svijeta poligon su preko kojeg svoj gnjev odlučuju izliti Golliwog, a ovaj put je ionako već mnogo puta obrađivana tematika ispredena nitima domaćeg »know howa« i estetskog perfekcionizma. Nepokoreni i u protivljenju trendovima, drže kičmu uspravnom u dosljednoj borbi za prava ljudi, kao i životinja, nude svoje, zdravije alternative korumpirano trulom svijetu politike i financija, a jasnim pozivom pozivaju na oblikovanje i preoblikovanje pogleda na svijet, zbog čega će bolje, svjetlije sutra uopće moći postati moguće. Time što ističu neizlječivi idiotizam naše navodno napredne rase »misaonih« bića, koja se očito ne može posve odreći nasilja, seksizma, nacionalizma, rasizma, sektaštva, homofobije, mentalnog kalupljenja i zbog nezadovoljstva sve češćeg tlačenja slabijih, sadržaj albuma Plague Allegiance prokleto je pun! Ploča je dakle u sadržajnom, kao i estetskom smislu najmanje dva koraka, odnosno dva stupnja iznad konkurentskih plodova punkoidnih ponuđača s ove i s druge strane Atlantika. A što s glazbene strane?
https://www.youtube.com/watch?v=CMhOEI4xAgA
Glazbeno su Golliwog zapriseglli vjernost anarhično nadahnutoj, a ipak melodičnoj grani HC-ja, gdje dopadljivost nije glavni cilj. Golliwog su sirovi i izravni, nehinjeni, teški gitarski zvukovi tu se krasno lijepe na galop basa i bubnjeva, koje kruni vokalni dupleks Sašina i Matejeva glasa. Izvanredan otvarač s udarnim kratkim udarcem u jaja, nakon kojeg ćete se nedvojbeno probuditi, a skladbom Mask Of Sanity Golliwog zahtijevaju da diktatori, uzurpatori i silovatelji svijeta skinu maske i pokažu svoje pravo lice. Naspidirani ubrzani HC temelji se na snažnim gitarama koje zvuče kao jedna jedina, uz ultrabrze bubnjeve vije se Sašin vokal, a Matejev bas gotovo se ne čuje, no već skladbom King Of Hearts Golliwog nude malo više uređenog kaosa, melodike, gotovo poznodobne Bad Religion estetske akordizacije na poticajnim sredstvima (ili savršeno otrcanih brzih izljeva briljantnosti kod ranih, tada još mlijekozubih i neiskvarenih NOFX na Circle Jerks mentalnim valovima). U čemu je dakle kalipunk 2010. nadogradio prethodnike? Unatoč gotovo pregovorno oštrijoj i kristalno čišćoj produkciji današnjice, nemaju svi tako oštar i nemilosrdan izraz kad dođe do glazbenog podastiranja svoje biti i esencije. Golliwog su brutalno izravni, a uz višestruke štrcaje genijalnosti u manje od dvije minute iz sebe znaju izliti mnogo više potentne melodike, dobrih, kvalitetnih rifova i nehinjene lirske zabrinutosti za stanje svijeta nego brojni oni koji daju prednost lijepo izbrušenim strukturama dopadljivih napjeva na prvu loptu. Golliwog su neizbrušeni, a ispod sirove strukture krije se onih nekoliko grama izuzetnosti zbog kojih se ploče Plague Allegiance ne možete prejesti niti zasititi u kratkom roku, ako uopće ikad. Hitova ili bolje reći skladbi koje će vas privući ima mnogo, počevši s izvanrednom melodičnom poslasticom King Of Hearts, koja ima čak i malo maidenovskog poigravanja solažama. Humora u ovoj prosvjetiteljskoj kanonadi, kao i naivne jednostavnosti u ovom naletu rifova ne manjka. Nakon Hermit Craba porast serotonina zapečaćen je jednostavnim Serotonin Fixom, koji u 48 sekundi visi u zraku kao međuigra, a upravo epski dugi Deception Of A Frozen Heart stvar na queenovskoj melodici dovodi do kalipunkerske metalizirane Valhalle i Golliwog pokazuju da uz brzinu u svojim skladbama znaju iskazati i smisao za kompleksnost, suspenz, nadgrađivanje, samo što ta vrsta metrike nije najčešća visoravan na koju se namjerno vraćaju. Anti-Heroes se stoga ponovno vraća u dominij ubrzanog HC galopa, obračun sa svim samozvanim spasiteljima koji zavaravaju svijet i u biti prodaju smrt i uništenje, ropstvo, glasno je »ne« uzurpatorima.
https://www.youtube.com/watch?v=J3QPZ-xKWhM
Lucid Fairytale Nightmares nedvojbeno je jedan od bolje odmjerenih kalipunkerskih projektila testosteronske adrenalinske zabave, višestruki preokreti akorda, poigravanje tercama kod obje gitare i vokala začinjeno je i pravom igrom krasnih gitara na bridgeu i čak deklariranim izlaznim soliranjem, a Sašin vokal visokotonski obogaćuje vjerojatno najuzbudljiviji trenutak ploče. Ne! Najbolja skladba, barem za mene, izvanredna je Solitary Confinement, na kojoj svoj pečat ostavlja dobro ugođeni Matejev bas i krasne višeslojne gitarske ukrasne finese. Seksi komad poziva na vraćanje autarkičnog trenutka samokontrole, koji smo pustili da nam isklizne iz vlastitih ruku, a kontrolu nad našom srećom i zadovoljstvom imaju drugi, ne baš najmilostiviji gospodari svijeta. Skladba prije finala vrlo ugodno iznenadi međuigrom Weezer melankolije, a zatim slijedi brzoprsti preokret u udarnu skladbicu Blue On Blues, koja održava metriku ranih NOFX, a nakon integracije unutarnjih cerebralnih vodova skladbom Integrated Cerebral Circuit, Golliwog dalje klade na potencijalno najjačeg HC aduta albuma, skladbu Corporate Puppet, a ja sam oduševljen ponajprije malo metaliziranijim dahom skladbe Factory Of Neo-Con Stomping Boots. Mračna vizija armije hipnotiziranih podruštvljenih jedinki, koje su nesvjesno podlegle uroku oligarha i za političare, bili oni ljevičari ili desničari, bile spremne i umirati i ubijati, pravi je briljant ploče, a kompozicijski presedan nadograđuju i vrhunski izbrušena višeglasja. Sarcasticynic s oštrim izvođenjem svih stereotipa kalipunkerske udarnosti u mini paketu zatim se pretvori u jedan od rijetkih trenutaka naivnosti, koji je na ploču smješten radi zabave – skladbom Bite Me Golliwog me doduše ne bi privukli do kraja, no u kontekstu se veganski aktivizam može umjesto propovijedanjem uljevati u uši lakšim podtonovima. Nakon toga se Golliwog vraćaju na udarnije tračnice uništenja oštrom HC-jadom skladbe Make My Day, a veliki finale pripalo je najdužoj, čak više od četiri minute dugoj skladbi Chess Pawn, nakon filmskog uvoda Golliwog drugi puni albumski krug zaključuju krasnom popoidnom genijalnom skladbom koja u kompozicijskom smislu dokazuje da smo i Slovenci sposobni svijetu poslužiti nešto što je lako i posve opravdano proglašeno najboljom punk pločom 2010. godine!
https://www.youtube.com/watch?v=1IGiRVF4zR0
Album Plague Allegiance nema slabu točku na kojoj bi se mogao podgrijavati vaš gnjev i ogorčenost zbog nedomišljenosti slovenskih branitelja garaže. Možda su pojedini trenuci malo visjeli u zraku, no u kontekstu cjeline svaki akord, svaka skladba, svaka verbalna mantra i upozorenje djeluju u skladu s samom biti i srčanim ritmom ribničko-kočevskog kolektiva. Nisu propovjednički radi kritike same. Ljevičarska uvjerenja o društvenom oslobođenju možda kontriraju mnogom klerikalno mislećem uskogrudnom pojedincu, no Golliwog su tu u razmišljanjima i argumentaciji više od dvije dužine ispred svih onih dobro znanih jebivjetara koji prodaju punk kao paravan za isticanje činjenice da im nije stalo ni do čega, a anarhija je samo krasan natpis za na majicu, koji ništa ne znači, a nositelja ni na što ne obvezuje. Nihilizam su Golliwog radije zamijenili proaktivnošću i traženjem rješenja za bolje sutra. Hedonizam i beskrupulozno besciljno lutanje nemaju s vremenom indigo generacije ništa zajedničko, a Golliwog društveno kritičnu notu pakiraju u dobar sonični paket, s više od 30 stranica dugom popratnom mini knjižicom o goruće problemu iluminatske zavjere i o svjetskoj dominaciji novog svjetskog poretka možda će se naći još poneki koji će umjesto apatije djelovati odlučnije i zdravo revolucionarno. Iako vjerujem da mladež danas ne čita baš najradije, uvjeren sam da je malo instant poduke ovaj put posve na mjestu, a revolucionarni pomak prema intelektualnoj nadogradnji i buđenju ponuđen je u pravo vrijeme. Plague Allegiance je tako super osnova za preoblikovanje vaših konvencionalnih pogleda na svijet, a ujedno se usuđujem tvrditi da je to i jedan od potentnijih punkerskih proizvoda koji zaslužuju upis u panteon važnijih albuma ne samo s ove strane Alpa, nego i izvan njih. Bravo Golliwog! Nastavite s dobrim radom i ubuduće!
Postava
Rok – bubnjevi
Vid – gitara
Saša – vokal, gitara
Matej – bas, vokal
Produkcija
Rok Podbevšek, Saša Hrovatin & Matej Oven
Popis skladbi
1. Mask Of Sanity
2. King Of Hearts
3. Hermit Crab
4. Serotonin Fix
5. Deception Of A Frozen Heart
6. Anti-Heroes
7. Lucid Fairytale Nightmares
8. Solitary Confinement
9. Blue On Blues
10. Integrated Cerebral Circuit
11. Corporate Puppet
12. Factory Of Neo-Con Stomping Boots
13. Sarcasticynic
14. Bite Me
15. Make My Day
16. Chess Pawn
