Izvođač: *shels
Izdavač: shelsmusic
Izlazak: 2011
Trajanje: 76:52
Ocjena: 5/5
Zanimljivo je kako u današnjoj gužvi komercijalnog popa i elektronske glazbe barem djelomično uspijevaju probiti na svjetlo žanrovi koji i dalje sviraju zbog glazbe i istovremeno žele biti inovativni, makar po cijenu uspjeha. Naravno, još je više onih koji će zauvijek ostati underground, ali post-rock zasigurno nije takav. Od “progresivnijih” žanrova možda je još i najcjenjeniji i najpopularniji, čemu u prilog govori i činjenica da najrazličitiji post-rock bendovi čak i u Sloveniji uživaju prilično lijep status i uvijek privuku pristojan broj mahača glavama pred svoje pozornice. God Is An Astrounaut su, recimo, u travnju ove godine (dakle 2011.) zbog tako velikog odaziva premješteni s Metelkove u nešto veću i posjetiteljima (pogotovo što se tiče zvuka) prijateljskiju Kino Šiška. Kako god, poanta je da je post-rock, unatoč možda gunđanju lartpulartističkih elitista, prilično popularan žanr i više nego solidno posjećen na koncertima. A kao takav je tijekom svog postojanja od početka 90-ih izgradio vrlo prepoznatljiv zvuk i imidž koji je uz hrpu post-rock bendova nastalih u 21. stoljeću ne samo nazadovao, nego već gotovo postao kliše.
Post-rock je za svoju bit uzeo neku osnovnu formulu – početak s ugodnim gitarskim i klavijaturskim “soundscapeima”, zvučnim slikama, stanku za hvatanje zraka i napinjanje mišića za spust u udaranje po bubnjevima uz punu distorziju basa i električne gitare te kraj s ponovnim smirivanjem i lutanjem po ambijentalnim pejzažima, po mogućnosti napunjenim flanger i echo gitarskim efektima. Novodobni bendovi drže se te formule kao pijanac plota, pri čemu same strukture skladbi nisu pretjerano kompleksne, a ni sami rifovi i melodije nisu bogznakako originalni, zanimljivi i privlačni. Kamo je onda nestala dah oduzimajuća originalnost, drugačijost i naposljetku zvučnost post-rock pionira Slint, Talk Talk i Godspeed You! Black Emperor?
Naravno da ne tvrdim kako u današnjem oceanu post-rockera nema dobrih novodobnih bendova (koji su nastali za post-rock pionirima), nipošto; suprotno dokazuje već sam komercijalni uspjeh određenih skupina, poput sveopće prepoznatljivosti fenomenalne islandske postave Sigur Ros. Međutim, neuhvatljiva poplava post-rock bendova u ovom stoljeću uvelike otežava pronalazak i naposljetku uspon doista inovativnih skupina koje bi, ne stilski, nego idejno, nastavile “rock nakon rocka” prije spomenutih Slinta, Talk Talka i Godspeeda. No ipak je činjenica da ako radiš fantastičnu glazbu, prije ili kasnije bit ćeš čut, a ako budeš što bolji u svom poslu, prije ili kasnije bit ćeš i slušan. Američkim *shels uspjelo je upravo to.
Možda je najiznenađujuća stvar u vezi s *shels to što članovi dolaze iz potpuno hardcore i post-hardcore okruženja, a glazba to većim dijelom odražava tek kroz (vrlo rijetke) growlove i screamove njihova lidera Mehdija Safija te instrumentalne ludorije u kojima gitare sijeku preko punkerskih i noise formi. Inače je glazba usmjerena na gradnju ambijentalnih dimenzija kroz koje na filmski način inkorporiraju ovakva i onakva stupnjevanja, napetost, osjećaje i zvučne predodžbe. Postizanje unikatnog post-rocka uspjelo je već *shels na prvijencu “Sea of the Dying Dhow”, koji je bio doista fenomenalna i prijeko potrebna kiša u post-rock Sahari, no njihov drugi album “Plains of the Purple Buffalo” toliko je bolji, toliko superioran njihovu prvijencu, da je tako očit napredak doista nevjerojatan, pogotovo jer napredak kao takav nije bio ni očekivan ni potreban.
“Plains of the Purple Buffalo” predstavlja cjelokupnu ideologiju post-rocka koji je nikao početkom 90-ih. Rock nakon rocka s progresivnim formama, nadići otrcan, istrošen zvuk i brojne identične strukture skladbi koje su postale žanrovski previše stereotipne, a istovremeno ostaviti iza sebe 60-e, 70-e i 80-e. Da se odvoje od hrpe post-rockera na današnjoj sceni, naprave koncept ploče po uzoru na filmsku glazbu, neku vrstu post-rock film scorea, što im zapravo savršeno polazi za rukom. Ako poznaješ Murphyjev soundtrack za film 28 Weeks Later, onda znaš o čemu govorim, jer gotovo identičan patos hvataju *shels na “Plains of the Purple Buffalo”. Stilski sličnom konceptu tako dodaju samo još rock elemente, a rezultat je izniman. Fantastična brass sekcija ih uz filmsku zamisao dodatno gura ispred zaostale mase današnjih post-rock bendova, jer doprinosi koliko post-rock dijelu ploče, toliko i filmskoglazbenoj vrijednosti.
“Plains of the Purple Buffalo” je tako doista kompletan album, osmišljen od početka do kraja, sa znanjem kada svirati na različite ljudske emocije, a istovremeno s dovoljno znanja da nas, iako u dubokom emocionalnom stanju, još uvijek impresionira. Glazbenici točno znaju kada svirati nježne, smirene akustične melodije sporim tempom (koji je inače prevladavajući, ali u drugačijoj dinamici) i umirujućim glasom te kada stvoriti instrumentalno razjareni vrhunac. Upravo zato si lako možemo predočiti u pozadini (a ne u prvom planu, jer je glazba predobra da bi bila samo “background music”) film koji se odvija, sa svojom pričom, likovima, okolinom, a sve pjesme u cjelovitu cjelinu drži i koncept “ljubičastog bizona” koji posjeti neki krajolik, ravnice traženog mjesta, što ujedno označava neku vrstu duhovnog putovanja u pokušaju ispunjenja osobnih želja; motiv (osobnog) putovanja vrlo je snažan i doista se čuje kroz glazbu.
*shels su tako svojim drugim albumom lagano redefinirali post-rock, odnosno barem ga održavaju na životu i u konkurenciji s ostalim alternativnim, eksperimentalnim i progresivnim žanrovima, ako ne i iznad njih. “Plains of the Purple Buffalo” je album s nekim od najemotivnijih glazbenih trenutaka koje sam ikad čuo. A ako je ikad potrebno posegnuti za zašećerenim klišejima, ovaj je put očito pravi trenutak – glazba benda *shels naime dopire do srca, para ga i svom snagom tjera preostalu krv kroz žile, a mozak istovremeno zasićuje kisikom. Tako snažan dojam na slušatelja može ostaviti tek rijetka ploča.
/The English translation will follow later./
Postava
Mehdi Safa – vokal, gitara
Tom Harriman – bubnjevi
Red Dave – bas gitara
Arif Driessen – truba
Produkcija
Mehdi Safa
Popis skladbi
01. Journey to the Plains
02. Plains of the Purple Buffalo (Part1)
03. Plains of the Purple Buffalo (Part2)
04. Searching For Zihuatanejo
05. Vision Quest
06. Atoll
07. Butterflies on Luci’s Way
08. Сrown Of Eagle Feathers
09. Bastien’s Angels
10. Conqueror
11. The Spirit Horse
12. Waking
13. Leaving The Plains
