Plesni ritmovi i tutnjava dvostrukih bas bubnjeva u Beču (ožujak 2024.)

Nastupaju: Infected Rain, DragonForce, Amaranthe

Datum: četvrtak, 7. 3. 2024.

Lokacija: Gasometer, Beč, Austrija

Nakon četiri mjeseca opet u Gasometru, ovaj put prvi put u ulozi službenog Rockline pisca. Hvala Lauri iz Barracude na akreditaciji (https://www.barracudamusic.at/event/amaranthe-dragonforce-raiffeisen-halle-im-gasometer-2024-03-07/) i našem Alešu na trudu. Teško bih si mogao izabrati prikladniju avanturu od koncerta turneje s dvije glavne zvijezde, Amaranthe i DragonForce, te posebnim gostima, Moldavcima Infected Rain.

Točno u sedam su zagrijavanje započeli Infected Rain, koji na ovoj turneji promoviraju najnoviji album Time, s kojeg su odsvirali čak pet pjesama, od ukupno osam. Riječ je o klasičnom metalcore bendu s nisko ugođenim gitarama i obiljem breakdowna, podduprtih rafalima dvostrukih bas bubnjeva. Lena koristi već poznatu mješavinu »harsh« i »clean« vokala, pri čemu s ovim potonjima ima poprilično muke. S obzirom na to da u visinu mjeri otprilike 120 cm, suvereno je držala pod kontrolom mnoštvo pristaša pod pozornicom, koji su cijelo vrijeme nastupa veselo ludovali i slušali sve naredbe kojima ih je pozivala na razne fizičke aktivnosti. U jednom trenutku je naredila da se svi moramo spustiti na pod i uz eksploziju energije s pozornice skočiti u zrak. Budući da u Gasometer nisam došao na tjelovježbu, ostao sam na nogama, čime sam si zaslužio neželjenu pozornost i bijes male diktatorice, pa sam se na kraju kraljeva ipak pošteno spustio na pod. Pošteno odrađeno zagrijavanje s pristojnim zvukom za predgrupu, a slušanje novog (pa i starijih) albuma mirne ću duše preskočiti.

Infected Rain su bili:
Elena “Lena Scissorhands” Cataraga – vokal
Vadim “Vidick” Ojog – gitara
Eugen Voluta – bubnjevi
Alice Lane – bas

Popis pjesama Infected Rain:

1. Snimljeni intro: A Second Or a Thousand Years
2. The Realm of Chaos
3. Pandemonium
4. Vivarium
5. Fighter
6. Dying Light
7. Never to Return
8. Because I Let You
9. Sweet, Sweet Lies

Nakon petnaestominutne stanke (postavljanje pozornice za prve zvijezde večeri) počela je za mene najvažnija točka večeri. Pozornicu su krasila dva golema fliperа na oba krajnja kraja, roza neonska ograda i slikovito osvijetljen Geeјev komplet bubnjeva.
DragonForce sam zadnji put vidio uživo davne 2012., također u Beču, s tada svježim pjevačem Marcom Hudsonom. Da se ispravim, Marcom »jebenim« Hudsonom! Kako s lakoćom otpjeva sve najviše vokalne dionice! Nevjerojatno! Meni djeluje kao neka osvježena verzija Ralfa Scheepersa iz Primal Fear. Kao i Ralf ima blago nagrizajuću boju glasa (na trenutke zvuči kao miš Miki), ali sve najzahtjevnije vokalne akrobacije odrađuje s osmijehom na licu.
Od originalnih članova ostali su samo gitarski čarobnjaci Herman Li i Sam Totman, na basu im društvo pravi (u skladu s najnovijim metalskim normama ženska članica) Alicia Vigil, na bubnjevima je već neko vrijeme monstruozni Gee Anzalone, a nažalost originalnog klavijaturista Vadima Pruzhanova uživo zamjenjuju snimljene sekvence. Što me zapravo užasno smeta, jer su Vadimove klavijature oduvijek činile izuzetno važan dio DragonForce zvuka. Tijekom prve skladbe negdje u pozadini ugledao sam odbjeglog bankovnog činovnika iz Austria Banke, koji je svirao gitaru i dodavao kvalitetne prateće vokale. Tko je taj tip? Billy Wilkins, koji je Hermana oduševio na TikToku svojom verzijom najveće DF uspješnice, Through the Fire and Flames. Na američkoj turneji pozvali su ga na jednom koncertu na pozornicu kao gosta i toliko su se oduševili da ih na europskoj turneji prati na svim koncertima kao stalni »živi« član.
Počeli su žestoko, skladbom Revolution Deathsquad s albuma Inhuman Rampage, i ludilo je počelo. Dvostruki bas bubnjevi su štrikali, gitarske solaže su cvilile, bas je tupo bubnjao, a Marc je samouvjereno marširao gore-dolje i opterećivao glasnice do amena! Kakav početak, kakva brzina, kakav kaos! Žmarci su krenuli niz leđa i opet sam osjetio zašto su DragonForce (bili) tako posebni. Tehnički vragolije na gitarama i bubnjevima, prskanje energije i udarna glazba koja te konstantno drži 15 cm iznad tla.
Za mene osobno koncert se mogao završiti kad su odzvonili posljednji tonovi Soldiers of the Wasteland s meni najboljeg DF albuma Sonic Firestorm. Gotovo desetominutno remek-djelo, koje me iz nepoznatog razloga podsjeća na irske iseljenike, sa svojim izmjenama ritma, morbidnim instrumentalnim pasažama i nevjerojatnim himničnim refrenom bilo je vrhunac cijelog koncertnog večera. Glasnice su popucale, vrat je otvrdnuo, a koljena popustila. Potpuna devastacija.
DF su spretno krmarili između novih i starih skladbi, čak tri su odsvirali s albuma Warp Speed Warriors, koji je izašao 15. 3. 2024. Gorak okus ostavila je samo činjenica da su među deset odsviranih skladbi ubacili čak dvije obrade (Celine Dion i Taylor Swift), umjesto da su nam poslužili još koji svoj biser. Jako bi se, primjerice, uklopile The Game ili Once in a Lifetime … Pobožne želje.
Billy i Alicia imali su širok osmijeh na licu cijelo vrijeme koncerta, stvarno su ludo uživali. Billy je čak dobio solo točku, po jednu solažu poklonili su mu i Herman i Sam. Tip je izniman gitarist i pristojan prateći vokal, bravo.
Na kraju još legendarna Through the Fire and Flames i laku noć, jazzeri …
Nedostajao mi je samo legendarni Samov mikrofon sa stalcima za pivo. Tempi passati.

DragonForce su bili:
Marc Hudson – glavni vokal
Herman Li – gitara, prateći vokal
Sam Totman – gitara, prateći vokal
Alicia Vigil – bas, prateći vokal
Gee Anzalone – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Billy Wilkins – gitara, prateći vokal

Popis pjesama DragonForce:

1. Snimljeni intro: Tron Ending
2. Revolution Deathsquad
3. Cry Thunder
4. Power of the Triforce
5. Soldiers of the Wasteland
6. The Last Dragonborn
7. Fury of the Storm
8. Doomsday Party
9. My Heart Will Go On (obrada Celine Dion)
10. Wildest Dreams (obrada Taylor Swift)
11. Through the Fire and Flames

Uslijedila je posve predvidljiva stanka za pripremu pozornice za druge zvijezde večera, pop-melodeath-core-power-techno-metal prvoligaše Amaranthe. Budući da sam na koncertu bio službeno, nisam se smio maknuti ispod pozornice da ne izgubim poziciju, pa je hladan, klasično točen Ottakringer bio samo pobožna želja.
Amaranthe sam »izgubio« negdje između drugog i trećeg albuma, no ipak su skupili respektabilan broj hitova, tako da posjet koncertu nije bio potpuno izgubljeno vrijeme. A i prelijepu Elize bilo je lijepo pogledati.
Počeli su udarno, s odličnim i moćnim zvukom te daleko najboljom skladbom u posljednjih jedanaest godina, Fearless. Kao što sam već spomenuo, popis pjesama mogu složiti od samih hitova, a obogatili su ga s četiri skladbe s najnovijeg albuma The Catalyst, koji je izašao 23. 2. ove godine. Uspjeli su, međutim, zaboraviti jedinu skladbu na koju sam se stvarno veselio (izvodila se na prethodnim koncertima), i to Hunger s debitantskog i još uvijek najboljeg albuma.
Bend ima čak tri vokalista, već spomenutu Elize Ryd s melodičnim ženskim vokalom, prati je Nils Molin (također Dynazty) s melodičnim muškim vokalom, a tu je i krikač Mikael Sehlin, koji se bendu pridružio nedavno. Sva trojica odlično obavljaju svoj posao, a Nils svojim izvanrednim vokalom (njegova tehnika nekako podsjeća na Zdravka Čolića!!!) čvrsto zasjenjuje ostalu dvojicu. Elize je zapravo do izražaja mogla doći samo tijekom balada, posebno tijekom Amaranthine, koja je bila doista vrhunski izvedena.
Uz ovaj bend uvijek mi se nameće pitanje zašto? Zašto u bendu nemaš klavijaturista, kad je 65 % tvog zvuka proizvedeno klavijaturama? Zašto nemaš barem klavijaturista za nastupe uživo (ako već u studiju sve odsvira Olaf), nego radije na početku nastupa pritisneš »Play« i slijediš snimljene ritmove, orkestracije i techno beatove? Zašto?
To egzistencijalno pitanje očito je morilo samo mene, jer je publika ekstatično pjevala i skakala uz svaku skladbu i veselo svijetlila mobitelima tijekom obveznih balada.
Naposljetku treba priznati da je riječ o doista vrhunskom nastupu s vrhunskim zvukom i vrhunskim disco-metal šlagerima koji te brzo natjeraju na ples. Osobno su me najviše oduševili maestralni Nils i bubnjar Morten, koji se svojim tipičnim stop-go melodeath bubnjanjem trudio udahnuti barem malo metala.

Amaranthe su bili:
Olof Mörck – gitara, klavijature
Elize Ryd – ženski vokal
Morten Løwe Sørensen – bubnjevi
Johan Andreassen – bas
Nils Molin – muški melodični vokal
Mikael Sehlin – muški growl

Popis pjesama Amaranthe:

1. Fearless
2. Viral
3. Digital World
4. Damnation Flame
5. Maximize
6. Strong
7. PvP
8. Crystalline
9. Interference
10. The Catalyst
11. Re-Vision
12. Boom!1
13. Amaranthine
14. The Nexus
    Dodatak:
15. Archangel
16. That Song
17. Drop Dead Cynical

Nažalost, shvatio sam da je četiri i pol sata koncerta malo previše za moje izmoždene kosti. No kako kažu pravovjerni mačo metalci Manowar: »For Heavy Metal we shall die!!!«

Igorac