Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Figa Rock Bar / Koper / Slovenija
Datum koncerta: 17.06.2011.
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 0,00€ (bez ulaznice!)
Prašina se još nije dobro slegla kad je Slovenijom, kao i uvijek, “okrznula” na sjeveru najnovija koncertna turneja sastava Uriah Heep. Prošao je tek mjesec dana, a mene već hvata nostalgija! Nema ljepšeg lijeka nego da se utješiš izletom na slovensku obalu i koncertom odličnog talijanskog tribute banda Uriah Heep, skupine Sweet Loraine.
Rocklineov prijelomni – prvi posjet lokalu Figa Rock Bar u Kopru, dobrodošlom osvježenju rockerskog ritma na našoj obali. Kao i obično, na primorju se sve počinje događati kasnije. Pogotovo kad je riječ o zabavi. I Sweet Loraine su tako na pozornicu stupili vrlo kasno.
Postava je sljedeća: maestro i vođa sastava Alex Falcone (klavijature, orgulje, mini moog, prateći vokal), Davor “Byron” Žorž (vokal), Maury Blas (gitara, prateći vokal), Al “Bert” Zuccato (bas-gitara) i Walter Pod (bubnjevi). Ako ste preletjeli postavu, možda ste primijetili da se u njoj ponovno nalazi Slovenske gorice list Davorin Žorž. Prošle je godine dečka neko vrijeme u Sweet Loraine zamjenjivao drugi pjevač, a nastup sastava kraj Beljaka u kolovozu prošle godine pokazao je neke praznine nastale Davorinovim odlaskom. Doista je krasno vidjeti Davorina opet u postavi. Čovjek ne nosi uzalud nadimak Byron jer mu je boja glasa po rasponu i nijansama silno posrećen približak pokojnom pjevaču Uriah Heep, za kojeg i danas mnogi (najzagriženiji štovatelji ploča sastava iz sedamdesetih) tvrde da je jedini pravi pjevač Uriah Heep. Drugo vrlo zanimljivo ime u Sweet Loraine je odlični svestrani klavijaturist i maestro Alex Falcone, koji je 2009. objavio izvrstan samostalni studijski album naslovljen “Aphasia” (RockLine recenziju pročitaj OVDJE). Tip je cijenjeno ime na svjetskoj glazbenoj karti, jer mu na spomenutom albumu gostuju, među ostalima, James Christian (House Of Lords), Kee Marcelo (ex-Europe) i Dougie White (Cornerstone, ex-Y.J. Malmsteen’s Rising Force, ex-Rainbow, ex-Praying Mantis).
Sigurno ti je već dosadno od činjeničnog uvoda, ali možda će te upravo on lakše uvjeriti da su Sweet Loraine, koje sam sada gledao treći put u razmaku od tri godine, napravili veliki korak naprijed. Njihov koncert u Kopru bio je bez dvojbe odličan. Alex Falcone i gitarist Maury Blas uspjeli su stvoriti onu važnu komunikativnu vezu koja održava odličan približak originalima Uriah Heep. Davorin je čovjek kojemu najviše leže Byronove skladbe Uriah Heep. Tako je, recimo, vrlo zahtjevna Tears In My Eyes ispala fenomenalno. Prizovi u sjećanje značenje sviranja s naprstkom u toj skladbi i vjeruj da je Maury odlično proučio zvuk i upotrebu naprstka te se dostojno približio Micku Boxu. Uz kompatibilnu Davorinovu boju glasa, odlično toplo, kipuće polaganje Hammondovih linija i dodane vokalne harmonije, Sweet Loraine su u toj skladbi doista zapalili punom snagom. Palile su i Bird Of Prey, Stealin’, Something Or Nothing, Wizard Rainbow Demon, Circle Of Hands, Sweet Loraine, Sunrise, s vrhuncima osobito u spomenutoj Tears In My Eyes, Traveller In Time, (iznimno zahtjevnoj, a vrlo uspješno interpretiranoj) July Morning, Gypsy s uhvaćenim harmonijama kakve Uriah Heep danas više nisu u stanju složiti (razlozi su drukčiji način izvođenja klasika i, naravno, posve promijenjena postava). U July Morning Sweet Loraine su prekopirali originalni studijski predložak i izveli ga s velikom odlikom. Tu veliku pohvalu zaslužuje Alex, koji je čak uključio Manfred Mannov solo na mini moogu. Bravo, dečki, za dočaravanje višeglasnih vokalnih harmonija koje su nas odbacile ravno na album “Look At Yourself”.
Sastav je djelovao iznimno koherentno i u klasicima iz Lawtonove ere, no ovdje treba imati na umu činjenicu da je Johna Lawtona zapravo nemoguće dostojno interpretirati, toliko specifičan vokalni stil ima taj majstor, svojom vokalnom vještinom kojom je albumima Uriah Heep “Firefly”, “Innocent Victim” i “Fallen Angel” udahnuo jedinstven izraz. Davorin je ovdje vukao svoj optimalni vokalni domet i dostojno riješio i zahtjevnije vokalne dionice. Skladbe poput Sympathy, The Hanging Tree, Free N’ Easy i The Dance našle su se na repertoaru. Pravo malo iznenađenje dečki su priredili kad su se prihvatili i skladbe Too Scared To Run s albuma Uriah Heep “Abominog” i razdoblja osamdesetih, kad je u postavi Uriah Heep pjevao Pete Goalby.
Sastav je nastup podijelio na dva dijela. Taj se sustav pokazao vrlo zahvalnim jer zadržava posjetitelje na mjestu događanja dulje. Sweet Loraine su nastup zaključili očekivanima Easy Livin’, pa Lady In Black, koju su preuredili u odnosu na izlizani original i tako skladbu učinili zanimljivijom za izvođenje. Nije izostala ni odlična izvedba Gypsy, a sasvim na kraju još i Bird Of Prey, koju su odsvirali čak dvaput. Više-manje prazna pozornica (unutrašnjost lokala). Hrpa ljudi slušala je koncert kar vani pred lokalom, uz iznimku prijateljskog sastava mješovite talijansko-slovenske sprege Wild Ones, čiji su članovi zajedno vrtjeli glavama u prvom redu i tako bodrili Sweet Loraine.
Sweet Loraine su uvjerili u svemu. Instrumentalno su odlično uigrani. Čak i kad čovjek detaljno osluhne kopije, one pouzdano i dostojno slijede originale. Svakako je zahtjevan repertoar ostavio nešto posljedica na Davorinovim glasnicama i vokalist pri kraju koncerta više nije djelovao tako svježe, no treba imati na umu i činjenicu da je vokalna interpretacija Uriah Heep ionako u osnovi vrlo teška.
Koncert, dakle, uspio u svemu. Vrijedan svakog posjeta za sve ljubitelje klasičnih Uriah Heep. Samo jedna primjedba. Ništa novo. Posjetitelji, naime. Ti su cijelo vrijeme više pozornosti posvećivali ulijevanju alkoholnih napitaka, pa se po mjestu događanja kotrljalo bez broja pijanih glava, što je bacalo ružno svjetlo na sam događaj. Ali tako to kod nas ide. Prvo konzumacija alkohola, tek onda dolazi na red uživanje u rock glazbi. Bez obzira na kvalitetu. Zato su se Sweet Loraine mogli još toliko truditi, njihov trud i kvaliteta performansa ne bi mogli doprijeti do takve “izgubljene” publike. Slovenci jednostavno nismo rockerska nacija. Unatoč toj žalosnoj činjenici mentalnog stanja publike koja posjećuje takve koncerte, Sweet Loraine pak doista nemaju razloga za negodovanje. Postigli su odličnu razinu uigranosti pa svim pravim ljubiteljima glazbe Uriah Heep preporučujem posjet ovom sastavu pri prvoj pravoj prilici. Sweet Loraine vas neće razočarati.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
