Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Dandelion Children
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2012
Trajanje: 46:40
Ocjena: 4/5
Dandelion Children vraćaju se s petim albumom. Petim u pet godina. O hiperaktivnosti ovog trija stoga nema potrebe trošiti riječi. Dandelion Chidlren danas se u Sloveniji smatraju zanimljivijim garažnim rock bendom koji se ističe izražajnim posebnostima. I to po posebnoj glazbenoj slagalici koju isporučuje njihova glazbena supstanca, kao i po tome što zapravo grade ime i prepoznatljivost posve neovisno, samostalno. Dakle, razvijaju se i artistički sazrijevaju na potpuno zdrav način. Kao što je to nekoć vrijedilo za većinu grupa na planetu. do prve polovice devedesetih. Dandelion Children samo mirno čekaju svoj trenutak. Ove godine su ga definitivno dočekali. Tu je novi album, a ujedno su izabrani za nastup na prestižnom festivalu Exit 2012 u Novom Sadu (Srbija). Bez lijepih očiju, bez mita, izborom glavnog žirija natjecanja »Slovenski teden glasbe«, u konkurenciji 15 grupa.
Na petom albumu Dandelion Children poslužili su prilično novosti u svom zvuku. Prvo, riječ je o najkontroliranijem albumu koji je grupa izdala u karijeri dosad, kao i najmekšem, recimo radije razigranijem. U zvučnoj produkciji, kao i u samim aranžmanima. Naravno, nema straha da bi se slučajno izgubili prepoznatljivi zaštitni znakovi grupe. Dandelion Children zadržali su svoju garažnu buku, samo što u trenucima nije toliko izrazito izložena kao prije. Tu je još uvijek posrećena kombinacija »Cobainove destruktivnosti i zafrkantske luciditeta« glavnog vokala, tu je još uvijek preširoka doza nepredvidljivosti same svirke trija.
Jednostavno. Postava je u ovim godinama naučila ogromno. Kemijske veze su još narasle, koncertnih kilometara je u izobilju, a postava se učvrstila osobito u tehničkom svladavanju instrumenata. »Dandelion Children su pičke« dokazuje da Dandelion Children danas sviraju bolje nego ikad. Skladba Poisoned, u kojoj grupa stupnjevito gradi atmosferu, donosi od strane Dandelion Children dosad još nečuvenu aranžmansku slojevitost upotrebe gitara. Isto vrijedi za skladbu Ne Maki ga (što li je zlo napravio grupi bivši pjevač The Drinkers?), koju su Dandelion Children izdali već na albumu »Dandeloid« (2010), samo što je u novoj varijanti znatno više zvučno produkcijski kontrastirana. Ne Maki ga donosi više klasično urezanih elemenata u melodiji što se tiče odabranih ornamenata gitarske svirke i, ne na kraju, to vrijedi i u prvoj skladbi albuma Let Go, Forget, gdje se može naći posve zanimljivih rješenja, kao što je primjerice disharmonični uvodni gitarski efekt (prije strofe) pa čak i gitarska harmonija nadodana nad vodeću frazu u izlaznom dijelu skladbe. Skladba Barely Curious iznenadi integracijom gotovo disco funk ritma pred kraj skladbe, a slika Dandelion Children pritom zadržava neokrnjenu zatvorenost zubne formule i svu izražajnu kredibilnost.
Unatoč tome što na albumu više nema skladbi koje bi se koketirale s bluesom, što je do danas bila stalnica, i unatoč tome što je reggae i ska štosova tek za jedva primjetnu nijansu (uvodna Let Go, Forget), grupa je sama slišno napredovala u oblikovanju aranžmana, koji i novom albumu osiguravaju posve dovoljno opipljivog izražajnog sadržaja i bogate glazbene supstance. Novost je i isticanje skladbi s akustičnim aranžmanom (gitara), kao što su 1:31 i A Little Prayer Maybe?, dok se s uvodnim riffom u Burned In My Soul, Barely Curious, kao i s (uvodnim »Nirvanizmom« – bas linija i vokal) skladbe That Color trio koketira s prvinama stoner glazbe nekakvih The Clutch ili Quens Of The Stone Age.
Jure je u vokalu zadržao pristup koji produbljuje dodir lucidne shizoidnosti. Te posebnosti u njegovu vokalnom karakteru na albumu ne nedostaje, a osobito izlazi na površinu u skladbama kao što su Reaction in a Dream i Little Craig James, što održava i jača posebnu karizmu glazbene supstance grupe. Uhodani lucidni element grupa i dalje održava na albumu i samim aranžmanima, što vrijedi i npr. za skladbu i 1:31.
Tko će imati osjećaj da su ovaj put Dandelion Children isporučili premalo buke i bjesnila, za njega je dostupna skrivena (dvanaesta) skladba duljine 11:40. Nepolirani studijski jamm s probojno nesputanim vokalnim naletom Jurea zadržava i donosi najviše izravnosti i one žarke garažne živosti koju su utjelovili prethodni albumi grupe.
»Dandelion Chidlren su pičke« dokazuje da se grupa nalazi na pragu stilskih promjena. Riječ je o drugačijem albumu, najzvučnije kontrastiranom dosad, a to vrijedi i za raznolikost aranžmanskih struktura u pojedinim skladbama. Činjenica je da je grupa narasla. U tehničko-izvedbenom smislu i u smislu samog artističkog sazrijevanja. Nadogradila je osjećaj za rješavanje aranžerskih zagonetki.
Novog materijala pak već sada, nakon izdanja albuma »Dandelion Chidlren su pičke«, navodno ima dovoljno za čak dva sljedeća studijska albuma. »Dandelion Children su pičke« nastao je i u najduljem vremenskom intervalu nakon izdanja prethodnika »Dandeloid«, koji je trajao dvije godine. Čita se malo, ali za produktivnost Dandelion Children to je mnogo. Postava je navodno već sklopila novo partnersko savezništvo. Ovaj put s Petrom Deklevom, koji bi trebao producirati njihov budući studijski uradak. Već sama ta činjenica govori u prilog najavama otkrivanja novih glazbenih obzora kojima grupa ide ususret. »Dandelion Children su pičke« uspješno zadržava samonikla, iskrena, nelaživa lica grupe i predstavlja osnovnu platformu stilskog prijelomnika. Talentu i neprestano visokoj inspiraciji trija, koji se zdravo razvija i raste u svom glazbeno izražajnom zanatu, ne treba proturječiti, zato će biti zanimljivo pratiti kamo će se Dandelion Children razvojno uputiti.
Postava
Jure – vokal, gitara, bas gitara, klavijature
Anže – gitara, bas gitara, prateći vokal
Katja – bubnjevi
Produkcija
Damjan Lebeničnik & Dandelion Children
Popis skladbi
1. Let go, Forget
2. That Color
3. Little Craig James
4. Reaction In A Dream
5. 1:31
6. Burned In My Soul
7. Barely Curious
8. Poisoned
9. A Little Prayer Maybe?
10. Ne Maki ga
11. Make Believe
