Za nazaj in za naprej

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Budna, Samo
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2015
Trajanje: 37:49
Ocjena: 4.5/5

Šest godina nakon prvijenca »Manj je več« na scenu se novim samostalnim studijskim albumom »Za nazaj in za naprej« vraća sjajni prekmurski kantautor Samo Budna. Ako napravimo brzi podsjetnik za sve koji ne pratite svakodnevno zbivanja na slovenskoj glazbenoj sceni, Samo Budna je godinama vodio odličan sastav Posodi mi jurja, a radio je i u ekipi Vlada Kreslina i Beltinški bandi. Uglavnom kao violinist.

Iako je Samu trebao poprilično dug vremenski razmak da snimi novi studijski album, njega su »tiho« najavljivale skladbe Kje si, Sončna hiša, Dnevu se slabo piše, koje su dobile i zavidnu rotaciju na radijskim frekvencijama, a posljednja, malo prije izlaska albuma, i skladba Brez skrbi.

Novi album logičan je nastavak ispovjedne priče  prethodnika »Manj je več«. Kontinuum je prijeđenog glazbenog puta Sama i zadržava smislenu vezu s djelovanjem unutar Posodi mi jurja, a po sentimentu, raspoloženjima i melosu nosi srodnost i s odabranim radovima Vlada Kreslina.

Album u znaku »art rock par exellence«. Skrojen samonikio-samoniklo. Zato nosi jedinstven glazbeni dosje. Već su Sama na prethodnom albumu pratili odlični glazbenici, pa je album »Manj je več« bio jedno od boljih dostignuća na slovenskoj glazbenoj sceni 2009. godine. Funkcionirao je kao pravi album grupe (a ne pojedinca), djelovao je iskreno. Optimizirano organski, milozvučno (u potezima aranžiranja i pokretima izvedbe profinjeno) te živo. I novi je album upravo takav, no ovaj put sa Samom na njemu surađuje cijela ekipa Elevators (na prethodnom albumu od Elevatorsa pomogli su mu samo Robi Pikl i Davor Klarič).

Na novom je albumu Samo odabrao dvije pjesme Ferija Lainščka i uglazbio ih (Sončna hiša i Sanje so večne), a autor ostalih tekstova je Samo. Album otvara budničarskim introm skladba Brez skrbi. Ona nosi društveno kritički naboj, dok refren zadržava pozitivan stav. Samo se obračunava s društvenom elitom parazita u najmračnijoj točki albuma Mi smo edini. Inače, inicijativu na albumu preuzimaju točke u kojima se Samo Budna, slično kao britanski Steven Wilson, bavi ljubavnim odnosima sa ženama.  Jedna od takvih skladbi je i Da si ob meni. Riječ je o izuzetno dobro skomponiranoj skladbi. Trenutačno zarazna, temelji se na lagahnom plesnom ritmu, donosi na album odličan indie pop rocker koji se svakodnevno može vrtjeti na radijima. Istodobno nosi izuzetnu poruku čeznutljivog muškarca koji još uvijek vjeruje da se prerano abortirana ljubav između dvoje može ponovno roditi. Dirljiva u svojoj stvarnosnoj učinkovitosti. I to nije jedina takva točka.

Prednost Sama Budne je u tome što je riječ o izuzetno iskrenom i istinoljubivom glazbeniku koji se te iskrenosti ne boji dati u punom sjaju. Kroz stihove Samo djeluje iznimno proživljeno, a emocije kipe i bruje. Zato poezija hvata nevjerojatno stvarno, odnosno istinito. Slušatelja doslovno potrese u ispovijedi, toliko je Samo osjetljiv.

Drugi vrlo važan faktor, koji zapravo uopće omogućuje to fenomenalno stvarno funkcioniranje poezije, su sami aranžmani skladbi. Svi su redom izuzetno muzikalni. Kompaktni su, a veza strofa-refren supostoji u izvanrednoj simbiozi. Album posjeduje mnoštvo detalja koji mu dodaju nadmašnu artističku vrijednost jasno profilirane vizije Sama Budne. Takav »slatkiš« je primjerice učinkovita Piklova integracija banja u skladbi Včasih ne veš (tu je zapravo integralni instrument skladbe) te dalje Dnevu se slabo piše, gdje u društvu violine stvara odličan teatralni preplet.  

 Izuzetno važan čimbenik albuma su i razigrane klavijature Davora Klariča. Klarič djeluje ponovno iznimno iskričavo i punim dometom iskorištava svoju domišljatost,  koja s izuzetnim uspjehom spaja zvučnu tradiciju (čokasti Hammond zvuk) s trendovskim (ako želite indie) nijansama , koje nisu ništa drugo nego naslijeđena igra sintesajzerskih zavjesa osamdesetih. Davor točno zna kamo u aranžman spada određena zvučna linija. Pikl izuzetno oduševljava gitarom, koja razvija sočne ispune kontrastne pozadine pratnje i skladbama dodaje čvrst rockerski oslonac. Ovaj put izuzetno godi njegov minimalizam, uključujući »slide solažu« u skladbi Sončna hiša. Tu je kontrastni protuteg u zvučnom krajoliku ritmičke veze »Run Joe« – Jani Hace, koji ponovno isporučuje svoj optimum. A tko još? Violina Sama Budne, koja melosu dodaje začin što najavljuje samoniklu zvučnost iskonskog otiska života ispod prekmurskog neba. U skladbama kroz vokalnu interpretaciju osjećaš melankoliju, čežnju, tjeskobu, ali i notu budničarstva, koja poziva na napuštanje starih obrazaca i unutarnju preobrazbu, što ti omogućuje da se krećše dalje i rasteš te sazrijevaš naprijed. Album je pun osobne ispovjedne osjećajnosti s kojom se može poistovjetiti svatko tko stavi pločicu u CD player.

Album »Za nazaj in za naprej« odlično je dostignuće. Samo je doista do tančina brusio aranžmane i iz sebe iscijedio najbolje što zna i može u ovom trenutku. Skladbe su ravnopravne. Kvalitetna posrtanja ovaj album ne prihvaća. Izuzetno je slušljiv artrock album jasne izražajne autorske samoniklosti. Snažna aranžerska kulisa, uvjerljivo iznošenje poezije, a istodobno lagana melodičnost, s premisom pop konture.  To je album na kojem sve stoji na pravom mjestu i izuzetno je profinjeno uravnoteženo. Album posjeduje izuzetnu interpretaciju koja je zapravo odraz koncertne izvedbe albuma u samom studiju, kako se to radilo nekoć u sedamdesetima, kad vrpce nisu bile jeftine i skupine su imale na raspolaganju tek jedan pokušaj snimanja. Čovjek ne može poželjeti više.

Postava

Samo Budna – vokal, violina
Davor Klarič – klavir, Hammond, Rhodes, prateći vokal, vokal u strofama skladbe br. 7
Robi Pikl – električna i akustična gitara, banjo
Bojan Cvetrežnik – violina na skladbi br. 4
Jani Hace – bas gitara, udaraljke, čaše, programiranje, prateći vokal
Sergej Ranđelović “Run Joe” – bubnjevi, tamburin na skladbi br. 4

Produkcija

Jani Hace

Popis skladbi