Autor: Primož Novak
Izvođač: Alkaloid
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: year_month
Trajanje: 73:01
Ocjena: 5/5
Danas si vjerojatno bez previše razmišljanja možemo reći da je ekstremnost u metalu dosegnula vrhunac. No svake se godine nađe neki bend koji želi dokazati da se može i više. Pojavljuju se skupine koje su tehničnije, brže i u načelu progresivnije. Nažalost, mnogi pokušaji tu propadaju zbog pretjerivanja, koje na kraju ispadne besmisleno. Naravno, ima i svijetlih iznimaka, koje su sam recept Necrophagist dotjerale i jednostavno ga učinile progresivnijim. Među zapaženijima su američki The Faceless i kanadski Beyond Creation.
Njemačka postava Alkaloid, koju su osnovali bivši i sadašnji članovi Necrophagist, Obscure, God Dethroned, Dark Fortress, Noneuclid i drugih, otišla je još stepenicu više zbog težnje za progresivnijim pisanjem i, naravno, ekstremnošću. A za to je prije svega zaslužno i obrazovanje članova te razmišljanje izvan okvira.
Sama ideja za novu postavu rodila se između bubnjara Hannesa Grossmanna i gitarista Christiana Münznera, koji su željeli nešto više, što u Obscuri nisu mogli postići. Obscura je, naime, bila premalo progresivna. Na suradnju su pozvali klasičnog skladatelja Moreana, inače aktivnog u black metal sastavu Dark Fortress. Kao basist dužnost je preuzeo iskusni Linus Klausenitzer. Postavi se pridružio i gitarist Danny Tunker, koji inače zarađuje za kruh u sastavu Aborted. Svakako je riječ o obrazovanim i iskusnim glazbenicima, a od takve se postave može očekivati samo najbolje, iako tu lako može doći do raznih nesporazuma i mjerkanja egoa.
Skupina je za financiranje albuma pokrenula i IndieGogo kampanju, koja je bila uspješna. Spomenuti glazbenici očito imaju dovoljno ugleda da ih je mnogo ljudi podržalo.
Prvom predstavljenom skladbom Carbon Phrases skupina je brzo utišala sve skeptike. Riječ je o skladbi dugoj preko devet minuta, kompleksnoj i strukturno izvornoj, u kojoj se prepliću elementi raznih žanrova, no u prvom je planu progresivni death metal. Ali prošlost nije zaboravljena. Već drugom skladbom From a Hadron Machinist slušatelju se daje do znanja da će dobiti i trenutke tehničkog death metala, koji se uspostavio albumom Epitaph od Necrophagst (2004). Riječ je o starom receptu, koji današnji bendovi pokušavaju dotjerati tako da se sve ne temelji na brzini, nego uvode i mirne nedistorzirane dionice u stilu Opeth.
Kao glavni autori navedeni su Grossmann, Münzner i Morean. Može se očekivati samo vrlo raznolik album. Trećom skladbom Cthulhu iznenađuje Morean. Riječ je o sporoj death metal skladbi u stilu Morbid Angel, koja gradi na atmosferi i psihodeličnosti. Četvrtom skladbom slijedi zaokret u tehnički death metal, koji se temelji na brzini, ali i melodičnosti. Budući da je skladba Münznerov domen, u njoj se čuje lude solaže utemeljene na neoklasičnom stilu. Za smirenje Alkaloid nude Orgonism, gdje isprva odskače čisti vokal Moreana, što albumu daje slojevitost još od prve skladbe. Naravno, skladba se primjereno razvija, tako da smirenost ne traje dugo, a prije svega se ne razvlači.
Morean svoj vrhunac doseže skladbom Dyson Sphere, koja je podijeljena na 4 dijela. Dyson Sphere je bez obzira na dio puna neobičnih preokreta, stupnjevanja, hipnotičnosti, psihodeličnosti i beskompromisne brutalnosti. Svakako je riječ o zahtjevno povezanim dijelovima koji traže pozornost.
Nakon Dyson Sphere Alkaloid nude naslovnu skladbu albuma, koju su napisali Münzner i Grossmann. Riječ je o death metal skladbi koja sadrži i elemente death/doom metala. Tu se ponajprije stječe dojam da je skupina za inspiraciju uzela i neku stariju death metal skupinu, a javljaju se i asocijacije na Morbid Angel.
Predzadnjom instrumentalnom skladbom C-Value Enigma Morean dokazuje svoje vještine na gitari, no prema kraju sve skupa djeluje prilično naporno i malo nepotrebno. Zato je završetak utoliko slađi. Dvanaestominutnom Funeral for a Continent skupina se još jednom konačno dokazuje da im nema ravnih. Skladba je postavljena kompleksno, slušatelj dobiva puno informacija, a kad se stvar privodi kraju, gitarski dvojac Münzner i Tunker ispaljuje cijelu rafalnu paljbu virtuoznih solaža, što albumu daje završni pečat.
Svi prisutni na albumu pokazuju još više od onoga što se od njih do sada moglo čuti. Bubnjar Hannes Grossmann, jedan od glavnih autora glazbe, već je na svom solo albumu pokazao svestranost, no u Alkaloid je otišao stepenicu više. Grossmann ima nevjerojatan osjećaj za ritam, a s druge strane njegovo sviranje može biti izuzetno brzo. U detalje tu zapravo nije potrebno ulaziti, Grossmanna si mogu samo priželjkivati mnogi bendovi koji žele svirati ekstremnije. Od Christiana Münznera može se očekivati samo najbolje, nakon onoga što je dokazao u Obscuri, na svojim solo albumima i kao gost na mnogim albumima. Da je ovaj album tako poseban, kriv je naravno i Morean, koji je svojim osjećajem za nekonvencionalnost cijelom albumu podario puno raznolikosti i dinamike. Svakako se osjete i njegovi utjecaji koji dolaze iz black metal sastava Dark Fortress. Morean nije zanimljiv samo kao autor glazbe, nego i kao vokalist. Dubina njegovog režanja odlično se poklapa s nisko ugođenim gitarama, a njegovi pjevni vokali daju svemu još jednu nijansu više, pogotovo u atmosferičnijim dijelovima. Morean je odgovoran i za tekstove, inspirirane znanstvenom fantastikom. Basist Linus Klausenitzer imao je težak zadatak. Njegove linije dolaze do izražaja uglavnom u mirnijim dijelovima, a većinom ga se čuje kao dobru potporu kompleksnim gitarskim linijama. Treći gitarist Danny Tunker za album je doprinio tek nekim solažama. Tunkerov je stil malo drugačiji od Münznerovog, na svoj način i ne odskače toliko, ali s obzirom na to iz kojih krugova Tunker dolazi, njegov se stil može smatrati osvježenjem.
Na samu produkciju nema se što prigovoriti. Sve je postavljeno smisleno, zvučna slika je jasna i moderna, a srećom nema sterilnosti, kakva je danas uobičajena praksa. Skupina je album producirala sama, a za završni izgled zaslužan je V. Santura (Dark Fortress), koji je s ekipom već ranije surađivao.
Album od 73 minute nije baš mali zalogaj. Nije razvučen, ali može biti naporan za slušatelja jer od njega zahtijeva veliku pozornost. Nedvojbeno je, ipak, riječ o nevjerojatnom dostignuću. Alkaloid su svojim izvanrednim prvijencem dokazali do kakvih se ekstrema može podići progresivni death metal. Sada se samo može nadati da neće ostati samo na ovom albumu i da će se skupina otisnuti i na neku turneju.
Postava
Morean – vokal, gitara
Hannes Grossmann – bubnjevi
Christian Münzner – gitara
Linus Klausenitzer – bas
Danny Tunker – gitara
Produkcija
Hannes Grossmann, V. Santura
Popis skladbi
01. Carbon Phrases
02. From a Hadron Machinist
03. Cthulhu
04. Alter Magnitudes
05. Orgonism
06. Dyson Sphere – I.Mining the Oorth Cloud
07. Dyson Sphere – II.Assembly
08. Dyson Sphere – III.Kardashev 2.1-The God Oven
09. Dyson Sphere – IV.Sol Omega
10. The Malkuth Grimoire
11. C-Value Enigma
12. Funeral For a Continent
