Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Roundhouse, London, Velika Britanija
Datum koncerta: 27.10.2012
Broj posjetitelja: 3000
Cijena ulaznice: 45€
Ah, Devin Townsend. Što nam sve taj genijalni Kanađanin već nije priredio? Već svojim prvim ozbiljnim ulaskom na glazbenu scenu s pločom Sex & Religion Stevea Vaija dao je do znanja da je nešto posebno. I doista, Townsendu je pozadina glazbenog biznisa toliko dozlogrdila da je podigao srednjak i osnovao jedan od najviše »pissed off« bendova uopće, Strapping Young Lad. Razočaranje njihovim krajem 2007. bilo je veliko, no Devin se može pohvaliti nevjerojatnim solo opusom iz kojeg bukti samo visoka kvaliteta. Nakon kraja priče o SYL-u Devy se među žive vratio svemirskom parodijskom operom o vanzemaljcu koji ima neugasivu želju za ultimativnom šalicom kave, Ziltoid the Omniscient, a zatim se lansirao u orbitu kvadrologijom The Devin Townsend Project – albumi Ki, Addicted, Deconstruction i Ghost – kojom je do dna istražio svaki kutak svoje glazbene duše. Četvorku je u Londonu prošle godine u četiri uzastopne večeri odsvirao i u cijelosti te orgazmične koncerte zapakirao u raskošan bijeli paket naziva By A Thread. No »The Dev« ne počiva na lovorikama – nakon By A Thread na red je došao najmegalomanskiji projekt njegove dugogodišnje karijere.
Cijenjena londonska dvorana Roundhouse bila je prošle subote mjesto vjerojatno najuzbudljivijeg koncertnog događaja ove godine, The Retinal Circus, skoro trosatnog spektakla, presjeka cijele Townsendove karijere, audio-vizualnog bombončića i koncepta začinjenog cirkuskim umjetnicima, a time već gotovo i elementima mjuzikla. No prvo još nekoliko rečenica o pozornici Devinova cirkusa. Roundhouse je 1847. izgrađen kao kružno okretište za vlakove, ali je svojoj izvornoj namjeni služio samo nekoliko desetljeća. Od 1871. u njemu je stajala destilerija džina, a nakon Drugog svjetskog rata 1964. u njemu su uredili kulturni centar, Centre 42. Na tom su mjestu sedamdesetih redovito nastupala tako zvučna imena kao što su Jimi Hendrix, The Rolling Stones, Jeff Beck, The Yardbirds, David Bowie, Led Zeppelin, Pink Floyd i Motörhead, a Roundhouse je 1975. ugostio i jedini britanski nastup grupe The Doors. Ta impozantna okrugla zgrada u londonskoj četvrti Camden zatvorila je vrata zbog nedostatka sredstava osamdesetih, a 1996. doživjela je preporod i moćnu obnovu. Od 1996. do danas za obnovu dvorane izdvojeno je nevjerojatnih 38 milijuna funti (cca. 50 milijuna eura)! Bez sumnje je i povijest dvorane pridonijela uzbudljivosti događaja koji je privukao dobrih tri tisuće fanova i time postao najveći Townsendov solo nastup (ako izuzmemo festivale, naravno). Avenija Chalk Farm bila je već u pet popodne obogaćena kilometarskim redom koji se marljivo i strpljivo, po engleski, pomicao u urednoj koloni, dok Roundhouse u pola sedam nije otvorio vrata i skoro godinu dana dugo čekanje na davno rasprodani koncert nije bilo gotovo!
Kad su se svjetla napokon ugasila, s ekrana se oglasio nitko drugi nego Devinov glazbeni kum Steve Vai i predstavio glavnog junaka predstave, Harolda (utjelovio ga je glumac Danny Cooksey, koji se između ostalog pojavio čak i u Terminatoru 2). Kroz Haroldove oči Steve i Devin vodili su nas dalje kroz njegovo upoznavanje života, odnosa među ljudima, religije i spolnosti. Harold je naime na početku razočaran zbog vijesti o mržnji i ratovima, koje zapravo pokazuju samo to da je život jedno veliko sranje, pa bez trunke nade utone u dubok san uz zvukove 24-članog gospel zbora (!), koji je naježujuće otpjevao Effervescent! s albuma Epicloud. Svaka od dvadeset i pet odsviranih skladbi bila je postaja Haroldovih snova u koje ga je nježno odvela majčinska figura Anneke van Giersbergen, posljednjih godina glavne Devinove muze. Anneke je anđeoskim glasom Haroldu otpjevala uvodne linije True North, »I love you, I need you…«, a pri Devinovu dolasku na pozornicu Roundhouse je prvi put eksplodirao. Devin je, odjeven u bijeli smoking u ulozi cirkuskog voditelja, sa svojom ekipom od prve do posljednje note pobrinuo se za vrhunsku izvedbu bez i najmanje greškice. No to je nešto na što nas je Devin već navikao, bit ovog koncerta bila je priča koju je tridesetorica nastupajućih pripovijedala kroz Townsendovu glazbenu retrospektivu. S nevjerojatno blesavim, ali zaraznim Lucky Animals u Haroldove snove ulaze životinje, a žmarce je ovaj put izazvala odlična vizualna predstava s bljuvanjem vatre i plesom sretnih životinjica. No te sretne nisu ostale baš dugo, jer ih je čekala oluja drekavca s jedanaestominutnim Deconstruction remek-djelom Planet of the Apes. U stilu Orwellove Životinjske farme polovica životinjica razvila se u majmune koji su postali policajci, političari i župnici te su kao takvi porobili i podjarmili druge životinje. Nakon brutalnog napada i fenomenalne predstave koja nas je držala na rubu stolaca Devin je s Truth i Infinity u koncept uveo priču o Bogu. Ovaj je jadne životinje naravno podijelio na dvije frakcije i slijedilo je ništa drugo nego totalni rat uz fantastičnu War. Pravi bizarni spektakl tek je čekao iza ugla. Vrijeme je naravno bilo za glavnu zvijezdu večeri, sveznajućeg zelenog vanzemaljca Ziltoida, koji je s Planet Smasherom doletio na Zemlju, preciznije na samu pozornicu Roundhousea. Planet Smashera je suvereno i vokalno odlično utjelovio nitko drugi nego Dom Lawson, jedan od boljih pisaca engleskog Metal Hammera. Ziltoid je na svoj način uništio čovječanstvo, ali je dobio svoju lekciju kad je od gospođe Ziltoid dobio neugodan poziv da očekuje dijete. U Devinovu stilu otkačenog humora to je jasno pratila scenska prezentacija s golemim falusom i bijelim balonima koji su predstavljali spermu. Iz goleme zelene vagine ekipa medicinskih sestara i kirurg izvukla je golemu zelenu gmazu. Ziltoid Junior je rođen! Uz prekrasno razigranu Babysong na dojenčetov »babyshower« stigla je cijela vojska stanovnika planeta Ziltoidia 9, a jadni Ziltoid je u golemoj kolijevci njihao novorođenu zelenu sluzavu bebu i držao se za glavu. Sad ti ne pomaže nikakva kava više, haha! Pukovnijski uvod naravno nije značio ništa drugo nego odbijenu Vampiro, a u ebolski zarazni pop metal zavio nas je plesni Addicted.
Nakon sat i pol ekipa je uzela zasluženih petnaest minuta odmora, a Harolda smo natrag na Zemlju iz svemira povukli srceparajuće prelijepom Hyperdrive, koju je Devin izveo sam u akustičnoj izvedbi. U eteričnim vodama ostali smo s ljubavnom baladom Ih-Ah, koju su u duetu čudesno izveli Devin i Anneke. Slijedilo je bez sumnje najveće iznenađenje večeri – na ekranima se pojavila lubanja Stevea Vaija i zapalila Devina oko toga što je s njegovim obećanjem o retrospektivi cijele karijere, kad nema ni traga ni glasa o Strapping Young Lad. Townsend je još jednom objasnio da je sa SYL-om završio, da agresija tog benda više nema mjesta u njegovu životu i da za nas ima pripremljenu New Age ambijentalnu akustičnu skladbu. Vaijev komentar, hoće li mu pritom držati torbicu, bio je kap koja je prelila čašu i bend se poput rakete bacio u brutalnu izvedbu Strapping Young Lad klasika Detox, u kojoj se Devinu pridružio i stari kolega Jed Simon! Dvorana je eksplodirala u valu euforije, a pod pozornicom se otvorio pravi kaos tijekom kojeg su na sve strane letjela tijela, doslovno i obuća, a Townsend je na pozornicu dobio čak i cipelu ili dvije. Glave su jedva ostale na svojim mjestima, a uz savršenu izvedbu SYL rušilca nisam bio jedini kome se orosilo oko, hehe. U plesne vode odveo nas je »cheesy« Bend It Like Bender, tijekom kojeg su pozornicu zauzele striptizete i plesačice uz motke, vječni Life pak ponovno je bio jedan od ljepših trenutaka koncerta. No mira opet nije bilo dugo, na ekranu se pojavila sama Devinova glava, koja je Devina na pozornici upozorila da vragu u sebi ne može pobjeći. Bilo je jasno da slijedi nešto glasno i kaotično i točno to smo dobili kad nas je pregazila lokomotiva s Juular, a zatim i fenomenalni povratak na Alien sa SYL himnom Love? Ludo! Na ovom se mjestu posebno istaknuo bubnjar Ryan van Poederooyen, koji je s odlikom odbubnjao Hoglanove dionice. Epski završetak slijedio je monumentalnom, bombastičnom izvedbom Grace, uz koju su u prvi plan ponovno stupile sjajna Anneke i gospel zbor, koji su zajedno s Devinom Harolda polako probudili. On se probudio uz izlazak sunca na zvukove premijerno izvedene Little Pig (s bonus ploče Epicloud, Epiclouder), što je dovelo do velike biti cijele priredbe i Haroldovih snova; jednostavna bit međuljudskih odnosa je prijateljstvo (a s obzirom na zbor i bradati kanadski drvosječe, hehe). Unatoč hipijevskom mentalitetu – nije li tako?
Koliko god zvučalo kičasto, Retinal Circus bio je jedno veliko slavljenje lijepih stvari života (»LAUGH! LOVE! LIVE! LEARN!«) i dva i pol sata tijekom kojih si lako posve zaboravio na svakodnevne probleme i sranje koje trenutno prekriva svijet. Devin Townsend ponovno je dokazao da je jedan i jedini te da je trenutno i stvaralački i koncertno na vrhuncu karijere, a ujedno da je u ovom trenutku jedan od najradišnijih stvaralaca u metalu, koji pak i dalje daje prednost kvaliteti pred kvantitetom. Epski, glasno, nezaboravno!
P.S.: Devin Townsend će 30.11.2012. zajedno s Fear Factory nastupiti u Kinu Šiška. Toplo preporučujem posjet, Townsend je koncertno iskustvo kojem nema premca.
Setlista
1. Effervescent!
2. True North
3. Lucky Animals
4. Planet of the Apes
5. Truth
6. War
7. Planet Smasher
8. Baby Song
9. Vampolka/Vampira
10. Addicted
11. Colour Your World
12. The Greys
Intermission
13. Hypderdrive
14. Ih-Ah!
15. Where we belong
16. Detox
17. Bend it Like Bender
18. Life
19. Kingdom
20. Juular
21. Love
22. Wild Colonial Boy
23. Grace
24. Little Pig
Galerija slika
