Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Drašiči / Turistična kmetija Simonič / Slovenija
Datum koncerta: 26.10.2012
Broj posjetitelja: 30
Cijena ulaznice: 0,00 € (slobodan ulaz)
Ponekad dođeš na koncert, a da ni ne znaš da je koncert! I ne znaš ni da će iz toga nastati reportaža. Kakva god već… Agencija Concertica puna je iznenađenja. Napokon, ovog rujna uživali smo na koncertu u Ljubljani, gdje su se na pozornici u režiji Agencije Concertica izmijenila dva klasična rock sastava za koje čovjek ni u snovima ne bi pomislio da će ikad ponovno posjetiti Sloveniju – Wishbone Ash i Nazareth. Svrha druženja na Turističkoj kmetiji Simonič bila je proslaviti uspješnu izvedbu spomenutog koncertnog događaja u Ljubljani prije mjesec dana. Nitko, međutim, nije znao za iznenađenje, jer je razuzdano ludovanje u prostorijama gostionice slikovito začinio nastup sedmeročlanog sastava El Kachon.
Septet u postavi: Tina Gerbec Radaković (vokal), Andrej Krt Barbič (gitara, usna harmonika, prateći vokal), Tomi Perinčič (vokal, slide gitara, gitara), Dejan Sondža Gerbec Radaković (bas gitara, prateći vokal), Žiga Dobravc (bubnjevi), Ptrimož »PimpS« Malenšek (udaraljke) i Mladen Cetina (klavijature), u okruženju u kojem nije manjkalo razuzdanog petljanja po zavojima pijanstva sa strane publike, prionuo je na posao smrtno ozbiljno i potrošio poveći komad vremena da pripremi sve potrebno za optimalan koncertni nastup.
Isplatilo se biti detaljan. Očito je da su El Kachon glazbenici iz pravog tijesta, koji se svega lakaju s mnogo ljubavi i poštovanja prema glazbenoj umjetnosti. U svom nimalo skromnom nastupu, podijeljenom na dva dijela, predstavili su nam repertoar gotovo u cijelosti sastavljen od vlastitog autorskog materijala.
El Kachon su definitivno posebnjaci slovenske glazbene scene. Njihov se stil teško određuje. Najlakše bi ga bilo opisati jednostavno kao progresivni blues rock. Njihove skladbe naime spajaju izniman splet klasične bluesovske retorike s odmacima prema psihodeličnom rocku, kao i integraciju jazz elemenata. Tomijev slide neprestano upozorava da se određeni dio skladbe vrlo lako može prevagnuti u nešto što bi moglo mirisati po sastavima poput Allman Brothers Blues Band, ili s druge strane i po “southern” Govt ‘n’ Mule, pa čak i Lynyrd Skynyrd. Zvuk je tijekom nastupa bio odličan, a gradivni elementi u pejzažu zvučne slike ravnomjerno raspoređeni. Glavni vokali, Tomi ili Tina, često vezani u duet, bili su odlično usklađeni i s pratećim vokalima ostalih članova. Upravo je vokalna izvedba uz odličnu interpretaciju, iza koje stoje bogata iskustva članova ekipe, onaj jezičac na vagi koji u potpunosti uvjerava u izuzetnu kvalitetu El Kachon.
Ovdje nema mjesta za promašaj. U takvom organskom milozvuku čuje se naime baš svaka, pa i najmanja pogreška. A ovaj put ih je bilo doista malo, ako ih je uopće i bilo. El Kachon, koji su se u takvom okruženju osjećali vrlo domaće – vjerojatno ne puno drukčije nego u prostorijama u kojima inače vježbaju, fenomen su izuzetne slušljivosti, ali razigrane, čak i složene priče o komponiranju skladbi. Uz iznimku Cinnamon Girl Neila Younga i The Hunter Alberta Kinga, koju su u svojim verzijama preradili blues velikani od Canned Heat i Blue Cheer do Free, na repertoaru su se izredale autorske Home, What If, Snake Bite, Solo Moon, Little By Little, One Fine Day, Mustang Sally i Still.
El Kachon su nas oduvali svojom perfekcijom i preciznom uigranošću, koja dosiže razinu besprijekornog rada švicarskog sata. To je sastav kakvih u Sloveniji nedostaje, zato se nadajmo da će u budućnosti dobiti dostojnu izloženost na sceni i, što je najvažnije, da će što prije izbaciti studijski prvijenac i dostaviti mnoštvu što više svojih koncerata. U Ljubljani ćete ih moći uloviti 29.11.2012. u klubu Channel Zero na Metelkovi.
Galerija slika
