Autor: Urban Bolta
Fotografije: Sebastijan Videc
Mjesto: Hala Tivoli / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 24.06.2014
Broj posjetitelja: 6000
Cijena karte: 39€ (tribine) / 44€ (parter)
U danima kad su slovenski medijski prostor zauzimale vijesti iz najvećeg slovenskog zatvora i iz nogometnog Brazila, rockersku raju zaokupljale su posve drukčije misli. U Ljubljanu se gotovo na dan točno četiri godine nakon prvog gostovanja vratio britanski rock zvijezda Billy Idol, 58-godišnja glazbena ikona kojoj je popularnost ranih osamdesetih uspjelo zadržati sve do danas. Štoviše, pravovjernost i ustrajanje na davno zacrtanom putu i danas mu osiguravaju pune koncertne lokacije, pa ga je tako i u dvorani ispod Rožnika dočekao pun auditorij od šest tisuća posjetitelja.
A što se u taboru Billyja Idola promijenilo od njegova posljednjeg gostovanja kod nas? Zapravo ne mnogo. Čovjek priprema novi studijski album koji će izaći ove jeseni, istodobno s autobiografskom knjigom u kojoj će bez sumnje svoje mjesto naći zanimljivi slatkiši iz Idolove sada već gotovo četiri desetljeća duge glazbene karijere.
Koncert bez uvodnog zagrijavanja počeo je već nekoliko minuta prije pola devet navečer. Počevši s novom skladbom Postcards from the Past, koja će se naći na nadolazećem albumu, Idol je večer već ubrzo začinio nekima od najprepoznatljivijih napjeva svoje karijere: Cradle of Love, Dancing With Myself i Flesh for Fantasy već su u uvodu koncerta digli na noge dobar dio obiju tribina, a gotovo ekstatična podrška iz svih kutaka dvorane nije popustila sve do kraja druženja. Billyjevu pratnju činili su stari znanci Steve Stevens i Billy Morrison na gitarama, basist Stephen McGrath te dvojica novajlija u postavi, bubnjar Erik Eldenius i klavijaturist Paul Trudeau.
Billy Idol unatoč približavanju šezdesetoj ostaje vjeran imidžu kojim je proslavljen. Vječna mješavina šarmantnosti i mačizma, poduprta izgledom podlog dečka koji mu je davno donio veliku eksponiranost na MTV-ju, uspješno živi dalje i danas hipnotizira mase, pogotovo kad Billy iz rukava istrese neku od svojih prepoznatljivih grimasa. Višekratno presvlačenje (i skidanje) otkrilo je da se na njegovim kućnim fitness spravama prašina još ne skuplja; sudeći po isklesanom tijelu i stalno energičnom držanju, Billyju bi se lako moglo pripisati kojih desetak godina manje.
Skladbe Love and Glory i One Breath Away, pri ulasku u središnji dio koncerta, kao novitet u izvođenom repertoaru poslužile su za predstavljanje toga u kakvim se vodama Billy danas kreće. Nabrušena gitarska retorika Stevea Stevensa i Billyja Morrisona svjedočila je o slijeđenju beskompromisnog zvuka koji je Idol zacrtao već svojim prethodnim izdanjem »Devil’s Playground«, možda čak i najtvrđim albumom svoje solo karijere. O bilo kakvom popuštanju dakle nema govora! Nakon nove Generation X skladbe Ready Steady Go Billy je u ruke prihvatio akustičnu gitaru i dodao novi seksom nabijeni hitić Sweet Sixteen. Iako njegovi prsti po vratu gitare još zdaleka ne klize tako glatko kao primjerice prsti njegova dugogodišnjeg gitarista Stevensa, Billyjeva instrumentalna prezentacija očekivano je izazvala valove oduševljenja. Najveće glazbene zvijezde filozofiju cijelog šoubiznisa drže u malom prstu, pa tako točno znaju kada i kakvim je kostima potrebno zasuti publiku za željeni odziv. Slične populističke fraze prožimale su i Billyjeve obraćanja između komada, no jasno je da mu se zbog enormnog kilometraže ne može zamjeriti zamorene, uvijek iste koncertne fraze.
U drugoj polovici druženja sve su češće na svoje dolazili poklonici gitarskog virtuoza Stevea Stevensa, koji se izdaleka prepoznaje po bujnoj frizuri što u posljednja tri desetljeća svoj oblik nije bitno promijenila. Koketiranje s lakim flamenco uzorkom u uvodu u još jedan općepoznati hit Eyes Without a Face poslužilo je samo kao zagrijavanje pred duljim solističkim ulomkom, već tradicionalno upletenim u motive obrade The Doorsa, LA Woman. Stevens je kroz koncert pokazao raznoliku paletu svojeg znanja, nije izostalo ni sviranje iza leđa, a doza gitarističkih vragolija bila je taman toliko da ramena njegova šefa svjetla reflektora nisu predugo propuštala.
Billyjevu koncertnu snagu za finale redovnog dijela razotkrila je pjesmica Rebel Yell, uz koju je glasno pjevanje himničnog refrena mjestimice nadglasalo ovu večer izdržljivo ozvučenje tivolske hale. Pri povratku na pozornicu prvo su se pojavili samo Billy i njegova desna ruka Steve Stevens te razvili akustični motiv više od trideset godina stare uspješnice White Wedding, kojoj su na kraju ostali pratitelji dali prepoznatljivo rikavo ruho. Za oproštaj od sat i tri četvrt dugog nastupa Idol je poslužio još i obradu Tommyja Jamesa, Mony Mony, a identičan završetak kao i pri prethodnom gostovanju, unatoč razuzdanoj izvedbi, otvorio je pitanje zašto je, dovraga, Billy vjeran godinama ustaljenoj praksi umjesto da je zamijeni s više umjetničke slobode? Kako god, na kraju valja zapisati da je novi rockerski spektakl zadovoljio apetite pune tivolske dvorane, iako bi slovenska publika za izvedbu hitova osamdesetih s obzirom na koncert prije četiri godine zaslužila više svježine.
Setlista
1. Postcards from the Past
2. Cradle of Love
3. Dancing with Myself (Generation X song)
4. Flesh for Fantasy
5. Love and Glory
6. One Breath Away
7. Ready Steady Go (Generation X song)
8. Sweet Sixteen
9. Whiskey And Pills
10. Eyes Without a Face
11. L.A. Woman (The Doors cover) Guitar Solo
12. King Rocker (Generation X song)
13. Love Like Fire (Generation X song)
14. Blue Highway
15. Rebel Yell
———–
16. White Wedding
17. Mony Mony
Galerija slika
