Politički korektne Križanke s Punčkama i “Kraljicama” (2014)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. listopada 2026.

Mjesto: Ljubljana / Križanke / Slovenija
Datum koncerta: 09.06.2014
Broj posjetitelja: 3400
Cijena karte: 35,00€

Iznenađujuće civilizirana gruda obožavatelja u rasprodanim Križankama mirno je na početku koncertnog događanja zauzela sjedeći dio. Dobar znak, jer se nebrojeno puta prije, tijekom i nakon koncerta »razigrani« pojedinci pošteno potrude pokvariti inače odličan nastup na pozornici. Publika je u spomenutoj »disciplini« sjedeći dočekala predgrupu u ljubljanskim Križankama.

Kad su na pozornicu izašle Punčke, publika je ustala i toplim pljeskom pozdravila hrvatski trio. Moguće predrasude koje se mogu javiti u vezi sa ženskim trijima, Punčke su razbile u prvih nekoliko udaraca svog nastupa. Punčke su se Queens of The Stone Age željnih Križanki late žilavo i udarno te ostavile svoj pečat na pozornici. Njihov je nastup uglavnom simbolizirala zagriženost post-punk/noise sastava, daleko od nečeg nježnog, ženstvenog. Neke su skladbe istodobno dodirivale granice ranog engleskog indie razdoblja; jureći rifovi s divljim bubnjevima i plesnim basovskim linijama, odličan recept za bubnjanje prstima. Žilava baza tkala je solidnu podlogu za vokalne i gitarske linije, kojima je nedostajalo dobre doze distorzije. Povremeno su neki dijelovi zvučali monotono i pedantno, a te je praznine glavna gitaristica/vokalistica pokušavala začiniti pomalo usiljenim pokretima i mimikom. Trenuci u kojima se sastav povezao u magično uravnoteženu cjelinu ipak su definitivno pokrenuli krv po žilama.

Nakon kratkog pozdrava i zamračenja pozornice, publika u Križankama već je nestrpljivo čekala glavno jelo zagušljive večeri. Zviždanje je počelo već dolaskom tehničke ekipe na pozornicu, a publika je podivljala kad su izašli glavni izvođači. Odbrojavanje na LCD ekranima na pozornici nadbubrežne je žlijezde posve gurnulo u delirij. You Think I Ain’t Worth a Dollar,bu t I Feel Like a Millionaire počela je pomalo posrćući, i na pozornici i u zvučnoj slici. Sporiji početak Queens of The Stone Age nadoknadili su s No One Knows te novijom žestokom My God Is The Sun, kod koje se ekipa na pozornici već nekako uhvatila i pogurnula stroj u više brzine. Upravo to pravo kašnjenje gitarskih rifova dodalo je onaj dodatni okus ionako odličnoj slici u toploj ljubljanskoj večeri. Nažalost, katarzičnost, vrhunac My God Is The Sun, izgubila se u zvučnoj slici koja je dolazila iz ozvučenja. Snare bubanj doslovno je iskakao iz ozvučenja i udarao po usijanoj publici. Gitarama je nedostajalo definicije koju bi se očekivalo na mjestu kao što su Križanke, pa su se nijanse improvizacije izgubile u glasnijim dijelovima. Naravno, peklo je, i činilo se da najzagriženiji obožavatelji žele još. Queens of the Stone Age rado su poslužili one u prvim redovima; prvi dio seta činio je dobro odmjeren popis starijih i novijih doprinosa, taman prava doza novog i starog. »Transvestiti« (queen-transvestiti) su tako kroz Smooth Sailing pa Feel Good Hit of the Summer pa In My Head dojurili do hlađenja kod …Like Clockwork. Unatoč početnim problemima, sastav se pronašao i dojurio do mirnije točke sa zanosom koji nije baš odisao nostalgijom, ali je zračio »otmjenijom« kvalitetom. Nakon …Like Clockwork uslijedilo je još nekoliko dragocjenih doprinosa; ovdje valja posebno pohvaliti izdržljivost i preciznost QoTSA. Hommeovi pokreti, Van Leeuwenova karizma, Schumanova agresija, Fertitina preciznost i Theodorova žilavost, svi elementi koji su se u oluji znoja, sline i bijesnog mahanja stopili u nabijen nastup. Pa što ako je tehnika malo zamazala zvučnu sliku. Veza između Križanki i sastava bila je opipljiva. Publika nije pjevala samo tekstove, nego i rife, kao npr. kod Burn The Witch, mračne odbrojavalice s Lullabies to Paralyze. Improvizacija i grčevitost gurnule su koncert QoTSA na sam vrh uz Go With The Flow. Nakon ponovnog izlaska na pozornicu, obvezne postave klavijatura za Vampyre of Time and Memory, skladbu u kojoj Fertita nikad ne podbaci s onim prvim zavijenim tonom na gitari nakon prvog stiha, Queens of The Stone Age istjerali su još posljednje kapi znoja s 3’s & 7’s te A Song For The Dead, gdje su popustile prepreke i na pozornici i ispred miksete, a koncertno događanje završilo je bučnim pljeskom.

Dok se mnoštvo praznilo iz Križanki, na prizor je zapuhnulo malo svježeg zraka i otrijeznilo sliku događanja prethodnih sati. Unatoč tehničkim minusima (zamazana zvučna slika) te greškama tijekom koncerta (Theodore kod prijelaza iz stiha u refren kod Burn The Witch), koncert je ostavio solidan dojam na Ljubljanu. Možemo »cmizdriti« i čeznuti za nostalgijom, ali »otmjenija« verzija Queens of The Stone Age ima i svoje posebne strane. Improvizacijska suverenost (kao npr. kod Better Living Through Chemistry) doseže svoj poseban vrhunac i u sadašnjoj postavi, kao i poseban princip nastupanja uživo. Koncert desetljeća? Teško reći, ali u Križankama ostaju slike žarkog sunca, zagušljive vrućine i zvuk Go With The Flow na zastarjelom radiju. S tog je gledišta koncert šta kako uspio.