Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum intervjua: 08.04.2009
Pontus Norgren gitarist je i član power metal sastava HammerFall. Iako se bendu pridružio tek prošle godine, riječ je o iznimno iskusnom glazbeniku s dugim stažem u glazbenom biznisu. Tip je zato na intervju došao nevjerojatno samouvjereno, kao da je dio HammerFall ekipe već godinama i kao da je njezin pokretač.
Tomo i ja smo zbog gužve u prometu u Zagrebu i pogrešnog skretanja na putu do Boogalooa na kraju nakupili 45 minuta kašnjenja. Po dolasku sam kontaktirao tour menadžera Jorga. Simpatični tip imao je sve zapisano, a prvotno najavljeni intervju s Andersom i Fredrikom iz HammerFalla riješili smo tako da je razgovor za RockLine pripao gitaristu benda Pontusu Norgrenu, koji je u tom trenutku bio baš slobodan.
RockLine: Koje su te okolnosti dovele do toga da si završio u bendu HammerFall?
Pontus: Jacob (pjevač sastava The Poodles, op.p.) i ja surađujemo, s manjim ili većim prekidima, već 20 godina. Bilo unutar različitih projekata, različitih bendova, kao i općenito u različitim situacijama. Kad sam napuštao The Poodles, to se dogodilo u trenutku kad smo oboje osjećali da je potrebna neka promjena. Susjedi smo, živimo blizu, odlično se poznajemo i razumijemo. I sad je tako ostalo. S bendom sam se rastao u potpuno prijateljskom duhu i još uvijek održavamo odlične odnose. The Poodles sam napustio prije nego što sam dobio poziv da se pridružim HammerFallu. Htio sam se opet posvetiti radu u studiju, pomagati pri snimanju albuma. Taj me posao izrazito opušta i veseli. Onda se dogodilo to da me nazvao Joachim (Joachim Cans, pjevač sastava HammerFall, op.p.). Budući da živim u Stockholmu, bio sam pomalo zbunjen jer sam očekivao da će tražiti zamjenu za gitarista u blizini Göteborga, odakle dolaze. No Joachim je odgovorio da mjesto življenja nije nikakav uvjet za pridruživanje bendu i da traže novog gitarista na cijelom području Švedske. Odgovorio sam da sam zainteresiran. Onda se Joachim postavio u defenzivu: “Neee!!! Ne možemo ukrasti još jednog gitarista drugom bendu, pogotovo gitarista koji je najbolji prijatelj šefa sastava!” Smirio sam ga da je sve u redu i da sam The Poodles već napustio. Osjećao sam da moram prihvatiti ponudu HammerFalla. Inače bih se osjećao kao u okovima, kao da se gušim od svakodnevnih obveza. Nešto me gonilo da se opet bacim na posao s drugim bendom. I tako sam sad ovdje.
RockLine: Je li ti bilo teško prilagoditi se principima funkcioniranja novog benda poput HammerFalla, prihvatiti njihovu filozofiju, uklopiti se u bend?
Pontus: Dosta smo razgovarali telefonom, Joachim, Oscar (Oscar Dronjak, gitara, HammerFall op.p.) i ja. Predstavio sam dečkima vlastitu viziju. Znaš, dosta se bavim pre-produkcijom u raznim projektima, zvučnom obradom raznih uradaka u studiju,… Pitao sam ih bi li bili otvoreni za neke promjene što se tiče produkcije, pa i koncertnog zvuka i slično. Rekao sam da je to vrijedno razmišljanja. Htio sam da sad, kad su u bendu dva novaka, osim mene i Fredrik (Fredrik Larsson, HammerFall, bas gitara, op.p.), HammerFall otvori neko novo poglavlje. Došli smo do nekih vrlo pozitivnih zaključaka.
RockLine: Što se mog skromnog mišljenja tiče, to je primjetno i na vašem aktualnom studijskom albumu “No Sacrifice, No Victory”, puno je zvučne svježine. Usput, skladba Something From The Age, koja je instrumental i koju si u cijelosti napisao ti za novi album… Kakav je osjećaj kad je prihvatiš na koncertu?
Pontus: Imao sam veliku sreću kad mi je Oscar predložio da napišem pjesmu za novi album koja će me predstaviti kao novog člana benda našim vjernim fanovima. To mi je puno značilo, pogotovo jer su članovi benda htjeli da je izvodimo i na ovoj koncertnoj turneji. Ta je skladba nastala tako da me Oscar nazvao baš dok sam s obitelji bio na odmoru. Rekao mi je da imamo još tri tjedna prije nego što krenemo na snimanje u studio. Bila je to zanimljiva situacija. Znaš, oko tebe je cijela strka, djeca skaču po tebi: “Tata, ručak je, tata, izvoli keks i slično….” Ha, ha, ha…!!! A ti za to vrijeme držiš gitaru u rukama i lutaš glavom u potpuno drugom svijetu. Kad sam dečkima poslao sirovi snimak, bili su oduševljeni. I uvijek je tako kad pišeš neku skladbu, kao s djetetom. Nikad ne znaš što će iz nje na kraju izrasti. Čak i kad čitam ocjene recenzija u medijima, mediji obično ne spominju instrumentalne skladbe. Ovaj put sam pak puno puta primijetio da mediji vrlo rado izdvajaju i tu skladbu u ocjenama našeg novog albuma. Iako je skladba nastala pod velikim utjecajem Yngwiea J. Malmsteena, još uvijek ima refren, stih. Imao sam priliku surađivati s Jensom Johanssonom (klavijature, Stratovarius, op.p.), bratom našeg bubnjara Andersa, na toj skladbi. Poslao sam mu mp3 uzorak e-mailom i pitao ga može li išta napraviti da bi stvar zvučala još zanimljivije. “Nema problema!” odgovorio mi je Jens. I na kraju klavijaturskog solaža nalazi se jedan od gitarskih “lickova” koji je karakterističan za školu Yngwiea Malmsteena. Jens je s Malmsteenom svirao dugo vremena. Jens je na svojoj solaži izveo isti “lick” i uopće nije znao da se već nalazi potpuno isti gitarski “lick”. Kad sam na kraju spojio obje solaže, spojio među ostalim i ta dva završetka obiju solaža, shvatio sam da su ta dva licka potpuno sinkronizirana. I to je bilo nevjerojatno. Ta savršena usklađenost, a da nisam unaprijed ništa kalkulirao. Jens uopće nije čuo moju solažu prije toga. On je pratio samo podlogu od rifova i bubnjeve u mp3 uzorku dok je radio svoju solažu. I publika izrazito uživa tijekom izvedbe te skladbe. Sviđa li se vama ta skladba na albumu?
RockLine: Svakako. Vrlo zanimljiv glavni riff. I jučer u Mariboru (RockLine reportaža OVDJE) silno je godila ta promjena dinamike koncertne atmosfere kad si se prihvatio te skladbe. U sredinu ste ugurali i kraću bubnjarsku točku Andersa Johanssona. Vrlo osvježavajuće! Je li ti bilo teško svladati svu scensku igru koju HammerFall njeguje i koja je dio njihova koncertnog imidža, odnosno scenografije?
Pontus: To ide posve prirodno. Sjećam se zadnje turneje s The Poodles prije dvije godine. Bili smo predgrupa na turneji s Gotthard. Imali smo 30 minuta na raspolaganju, slično kao sad Bloodbound prije HammerFalla. Andersa poznajem zadnjih 16 godina. Puno vremena smo proveli zajedno na turnejama. Anders je bubnjao kod Yngwiea Malmsteena, a ja sam se brinuo za zvuk na Malmsteenovim turnejama. Stvar može biti vrlo jednostavna ako ljude već dobro poznaješ, komunikacija je vrlo jednostavna, razumijevanje ide posve prirodno i bez zastoja. HammerFall to vrlo dobro drže pod kontrolom. Zapravo shvatiš da je sve to već prije bilo u tebi i uz pravu ekipu oko sebe razvija se posve prirodnim putem.+
RockLine: Na kraju koncerta ti i Oscar križate gitare u stilu U.F.O.-a ili Blue Oyster Cult.
Pontus: Točno. Ha, ha, ha, ha…
RockLine: Zanima me je li teško napisati instrumentalnu skladbu nakon što je Yngwie zapravo već rekao praktički sve?
Pontus: Da.
RockLine: Je li teško pronaći originalnost?
Pontus: Da. Međutim, pri skladanju Something For The Ages pokušao sam se odmaknuti od pristupa kakve njeguju Joe Satriani, Eddie Van Halen ili Steve Vai. Godine 2001. izdao sam svoj studijski album “Damage Done”. Bila je to tipična ploča nabijena “Yngwie” stilom sviranja solaža i pristupom pisanju. Danas pri skladanju skladbe dajem prednost tome da ima “normalno” lice. Da uz melodiju možeš i pjevati. Tako sam melodije recimo poslao Joachimu i on je nakon što ih je čuo oduševljeno rekao: “Oh, moram napisati nekoliko stihova uz to.” Tako je instrumental dobio vokalnu melodiju, jer je Joachim mogao pjevati potpuno istu melodiju kakvu sam poslao na gitari. Dakle, kad pripremim sirovu verziju, odsviram i melodiju kako je zamišljam da će je kasnije voditi vokal. Tako sam si i zamislio nastajanje pjesama i vrlo dobro sam se uhodao s Joachimom u tom pogledu. Moj motiv nije traženje nečeg novog. Samo to da stvorim dobru skladbu, s dobrom melodijom, klasičnog skandinavskog štiha, koja će se svidjeti ponajprije ljudima i s kojom će se poistovjetiti.
RockLine: Dakle, kod tebe melodija ima prednost pred tehnikom sviranja?
Pontus: Točno tako. Tako je bilo zamišljeno od samog početka. U glavi sam imao melodiju. Nastale su grube skice. Solaže su pisane kao nadopuna skladbama, u kasnijoj fazi. Ali nije lako, jer je Yngwie zapravo pokazao sve. Gotovo 6 godina proveo sam s njim na turneji. Znam kako svira, znam kako razmišlja. Jako mi se sviđa način njegova sviranja. Znam npr. da Yngwie ne zna svirati blues. Ja volim s vremena na vrijeme skladbama dodati i bluesy osjećaj. U karijeri sam se puno puta približio pristupima kakve njeguju Aerosmith ili Bon Jovi. Tada ne možeš svirati kao Yngwie.
RockLine: Misliš li da gitarska glazba još ima budućnost? Mnogi kritičari i glazbeni producenti naime ocjenjuju da joj je odzvonilo jer se u zadnjih 20 godina nije puno promijenila. U kojem će smjeru evolucije po tvom mišljenju ići gitarska glazba, kakvu poznaju heavy metal i rock?
Pontus: Osobno mislim da se ne treba razvijati ni u kojem smjeru. Cijeli heavy metal, melodični metal, melodični hard rock…. Sve je to oduvijek bilo i zauvijek će ostati u svojoj biti snažno povezano s klasičnom glazbom. Npr. R n’ B kad se pojavio prije 15 godina sa svim tim loopovima i uzorcima, zvuči potpuno isto. Definitivno zvuči drukčije u tehničkom smislu, ali bit je ostala ista. I dalje je Rhytmhm N Blues, stvar koja je na sceni još od pedesetih. Mislim da ako se počneš baviti metalom i sviđa ti se taj stil, voliš ga, uvijek je teško pronaći fantastičan, novi “Smoke On The Water”. To je uvijek teško naći, ali pojavi se iznenada i nastane “iz ničega”. Nikad ne znaš kad će se to dogoditi. Ako si uključen u mainstream, u glazbu koja je popularna, onda si u situaciji da te masa prati, možeš si dopustiti više eksperimenata da bi istodobno zadržao pozornost.
RockLine: Moje je mišljenje da glazbeni kritičari ne žele čuti stvari koje su već napravljene. U heavy metalu i hard rocku vrlo je teško ponuditi nešto novo, mislim da su oba žanra gurnuta u subkulturu još od osamdesetih.
Pontus: Ako nastavimo zašto je kritičarima draga pjevna glazba, koja zapravo nastaje pjevušenjem. Ideju dobiješ pjevušenjem. Takva osnovna ideja obično je melodična i jednostavna. Nije teška, ide u uho. Na takvu melodiju možeš vezati dobre stihove. Onda dodaš uz to distorzirane gitare i ipak zadržiš istu melodiju. Npr. Bruce Springsteen i danas pali, Bob Dylan isto tako. Zato što su glazbenici koji stvaraju skladbe iz pjevanja. Dakle, melodije se rađaju kroz spontano traženje ideja pjevušenjem. To su obično vrlo snažne melodije, a istodobno vrlo jednostavne. Zato mislim da i Rolling Stones nakon svih godina još uvijek dobro funkcioniraju i cijelo su vrijeme zanimljivi, u žarištu pozornosti. To je za kritičare idealno jer se ne moraju mučiti s gitarskim ili bubnjarskim solažama. Pred njima je samo jednostavna melodija. Mislim da je to cijela poanta glazbe. Ako uspiješ pronaći melodiju koja ti se sviđa, stojiš iza te ideje, izađeš na pozornicu, vjeruješ kao autor i izvođač u nju, ta će ideja u svakom slučaju prodrijeti do masa i imati učinak.
RockLine: Dakle, misliš da melodija ima prednost pred svime što se u glazbi još može vezati uz melodiju?
Pontus: Da. Apsolutno. Samo su ambalaže različite, samo pakiranje. No svatko to vidi drukčije. Ja pak dajem prednost dobroj melodiji pred svim ostalim. Ja sam producent i ne bavim se samo produkcijom metala, nego i rocka ili popa. Nisam baš u bluesu ili R N’ Bju i slično, ali nije važno. Ako osnovna melodija nije dobra, stvar će propasti. I to čuješ, osjetiš odmah čim ti netko predstavi neku glazbenu ideju. Mogu biti u kombinaciji samo akustična gitara i vokal, ali stvar neće funkcionirati ako npr. dečko ili cura za mikrofonom ne vjeruju u cijelu stvar, u svoju ideju. Što se HammerFalla tiče, Oscar i Joachim, koji pišu glazbu i stihove, djeluju u tome već 11 godina. U tom su razdoblju HammerFall prošli kroz uspone i padove. Novi album je nešto mračniji i to je nešto na što se možeš osloniti kad se osvrneš na glazbenu prošlost benda kroz tih jedanaest godina.
RockLine: Jučer sam na vašem koncertu u Mariboru primijetio da na set listi imate i oznake kod određenih skladbi gdje se pale pirotehnički ubaci. No toga nismo doživjeli u Mariboru. Kad se odlučujete za upotrebu pirotehničkih efekata?
Pontus: To jako ovisi. U svakom gradu u kojem je predviđen tvoj nastup moraš imati sklopljen dogovor s vatrogascima. Svakako ovisi gdje nastupaš. Pojedine lokacije mogu biti vrlo skupe. Tako si pirotehniku ne možemo uvijek priuštiti. Kad si je možemo priuštiti, moramo posebno platiti 5 ljudi koji se brinu za protupožarnu sigurnost tijekom koncerta. Potrebno je osigurati dozvolu, pokazati svu pirotehniku koju ćeš koristiti. To sve zahtijeva doista puno novca. Na kraju je sve dakle ovisno o novcu. Svakako su uključene pojedine lokacije na turneji gdje uključimo i posebne pirotehničke efekte. No u to bend nije uključen. Za to se brinu naš pirotehničar i “stage” menadžer, koji već godinu dana unaprijed sklapaju sve potrebne dogovore i pribavljaju odgovarajuće dozvole. Već samo to da pribaviš dozvole zahtijeva mnogo vremena. Nakon što ih osiguraš, svatko želi znati što od pirotehnike namjeravaš koristiti na pozornici, to žele i vidjeti. Sjećam se da je na jednom od naših nastupa negdje u Njemačkoj došlo do toga da je strop u dvorani bio prenizak i pirotehniku nismo smjeli koristiti, iako smo sve unaprijed platili za osiguranje nastupa koji će uključivati pirotehničke efekte. Naravno, nismo mogli jamčiti da će plamenovi koji se pale biti dovoljno niski da ne zahvate strop. Uza sve to ipak je trebalo platiti 5 vatrogasaca koji su bili prisutni tijekom koncerta, iako pirotehniku uopće nismo koristili.
RockLine: Tako ste izgubili određenu svotu novca…
Pontus: Tako je. Kad nastupaš u arenama, onda uvijek ima dovoljno prostora da se prihvatiš pirotehničkih efekata. Npr. dvorane za hokej već imaju sklopljene ugovore za upotrebu pirotehnike i tu je cijela stvar puno lakša.
RockLine: Primijetio sam da na ovoj turneji tijekom koncerata koristite i vodenu zavjesu. To mi se čini sjajnom idejom.
Pontus: Da. S vodenom zavjesom je lakše. Možemo je koristiti praktički bilo gdje.
RockLine: A što s ljetom? Vjerojatno su u igri neki festivalski nastupi za HammerFall?
Pontus: Da. Za ljetne festivale već pripremamo drukčiju pozornicu, drukčiju set listu, bit će uključeno puno dodatnih efekata. Isto tako ćemo na tim nastupima voditi računa o očuvanju tradicije pirotehničkih efekata. Tu tradiciju njegujemo još prije nego što su se toga prihvatili npr. In Flames i drugi bendovi. Recimo In Flames su nam se isprva mahali rukama i smijali nam se kad su nas promatrali sa svim pirotehničkim ubacima na pozornici, a danas su i sami toliko opskrbljeni pirotehnikom da već tijekom jedne njihove skladbe izgori toliko vatre koliko tijekom cijelog nastupa HammerFalla, ha, ha, ha… I Nightwish i drugi bendovi vrlo su skloni upotrebi pirotehnike, a razna društva, poduzeća, trgovci vrlo su zainteresirani u Skandinaviji kad se odlučimo koristiti pirotehniku.
RockLine: A što u SAD-u s tim pirotehničkim efektima? Je li teže nakon one nesretne nezgode tijekom koncerta sastava Great White?
Pontus: Da, svakako. Ne u velikim dvoranama, nego se problem pojavljuje uvijek kad želiš nastupati u manjim klubovima. No kako god. Scenska produkcija uvijek je ovisna o upotrebi efekata. Zapravo uvijek možeš koristiti dim. Taj može biti komprimiran i kad takav dim izbije u snopu, nosi neki sličan učinak koji može nadomjestiti vatru, iako to nije. To ne predstavlja nikakvu opasnost. Cijelo se vrijeme trudimo razviti nešto što će maksimalno funkcionirati u različitim uvjetima koji se nalaze na različitim koncertnim lokacijama. To svakako nije lak zalogaj. Vidjet ćemo hoćemo li na jesen krenuti u SAD. Ako odemo tamo, svakako nećemo vući sa sobom cijelu scensku produkciju. Znaš, prvo turneja po istočnoj, zatim po zapadnoj obali, slijedila bi Južna Amerika. Tamo je s pirotehnikom lakše jer ne trebaš pribavljati dozvole.
RockLine: Osjećaš li već kakvu iscrpljenost na ovoj aktualnoj HammerFall turneji po Europi?
Pontus: Zapravo smo se upravo vratili s tjedan dana odmora. Jučer smo u Mariboru odsvirali naš prvi nastup u sklopu drugog dijela ove nove europske turneje. Dana 29.03.2009. odsvirali smo u Stockholmu zadnji koncert prvog dijela turneje, onda smo se odmarali doma cijeli tjedan. Krvavo nam je trebao odmor i vrijeme da se opet možemo posvetiti našim obiteljima. Taj drugi dio turneje završit će se 25.04.2009. našim nastupom na HammerFestu u Walesu. Tako to ide. 5 tjedana bio sam od kuće, što je prilično dugo razdoblje, onda sam se vratio obitelji na tjedan da se pobrinem za plaćanje računa, posvetim se djeci i slično. Sad opet na putu.
RockLine: Planirate li kakvo novo izdanje, npr. DVD, i nastaju li već kakve ideje za sljedeći studijski album?
Pontus: Navika je takva da se HammerFall jednu godinu posvete turneji, a drugu snimanju i izdavanju novog albuma. Dakle navika je da HammerFall izdaju novi album svake dvije godine. Međutim, razgovarali smo o tome da bismo turneju ovaj put malo produljili i u drugoj polovici jeseni se opet pojavili na tom kraju Europe, gdje nastupamo na mnogim lokacijama u našoj karijeri uopće prvi put. Vidjet ćemo kako će se situacija s turnejom za HammerFall odvijati do Božića. Onda ćemo ući u proces pisanja novog albuma. Svakako ću pokušati iskoristiti vremenske rupe već tijekom turneje za pisanje novog materijala koji ću predstaviti bendu.
RockLine: Što možemo očekivati večeras od HammerFalla ovdje u Zagrebu?
Pontus: Moram priznati da je zvučna proba u ovom klubu ispala vrlo dobro. Zvuk koji smo postavili na pozornici bio je fantastičan. Sve ovisi o uvjetima pojedine lokacije. Ponekad su uvjeti zaista loši. Jučer u Mariboru uvjeti su bili dobri, a večeras smo svi po zvuku osjetili da će se koncert moći izvesti na još višoj razini. Sutra imamo i slobodan dan. To je vrlo važno. Svi još uvijek imamo malo pomiješane bioritmove. Bili smo tjedan dana doma. Doma sam ustajao u 5.30. Jučer nakon koncerta nisam otišao spavati do 4.00 ujutro. Ipak sam se probudio dok je još bilo jutro. Unatoč tome, drugi dio ove turneje počeo je za nas vrlo pozitivno. Svi se istodobno veselimo sutrašnjem slobodnom danu da se opet malo opustimo.
RockLine: Kako se odlučujete pri sastavljanju turneje, koje će lokacije vaših koncerata biti uključene?
Pontus: Stvarno ti to ne znam reći detaljno. Time se bavi naš menadžment, ali tu je puno kockanja. Mnogi se promotori uplaše, ne usude se pozvati bend. To je prvi filter. Međutim, recimo na lokacijama na kojima smo već bili, možemo očekivati veću posjećenost jer nas tamo ljudi već poznaju i imamo neku bazu fanova. Opet, osvajanje novog teritorija zna biti dvosjekli mač. Ponekad je teško bilo što predviđati. Recimo, 5 koncerata zaredom zaradiš vrlo dobro, a onda sljedećih pet koncerata donese gubitak, ali ti znaš da moraš ići u to, jer bendu treba promocija. Svi znamo da na primjer nastupanje u Australiji samo guta novac, ali i tamo ćemo morati ići. Isključivo zbog promocije našeg imena. Novac se cijelo vrijeme okreće, negdje zaradimo, onda ga brzo uložimo dalje. Stvarno moram pohvaliti politiku našeg menadžmenta u tome. Dečki super funkcioniraju. HammerFall dakle možemo plaćati račune. Da ne možemo, HammerFall bi bili mrtvi. Onda bih mogao samo razmišljati da prodam svoju gitaru i prihvatim se nekog običnog, svakodnevnog posla, ha, ha, ha…
RockLine: Ipak su HammerFall veće ime na metal sceni…
Pontus: Točno tako. Ali svejedno smo gurnuti u situaciju da moramo neprestano raditi, raditi, raditi…
RockLine: Pontus, hvala na dragocjenom vremenu, želimo ti uspješan nastup večeras s HammerFallom ovdje u Zagrebu.
Pontus: Hvala i vama. Hoćete li ostati na koncertu?
RockLine: Svakako, jer pripremamo reportažu.
Pontus: Super, super. Nadam se da ćete uživati.
intervju vodili: Tomo Jurca & Aleš Podbrežnik
p.s.: Kako je bilo na koncertu HammerFalla u Zagrebu, dana 08.04.2009., možete pročitati OVDJE.
Galerija slika
