Izdavač: Music For Nation / Sony
Datum izlaska: 24. 6. 2022.
Produkcija: Steven Wilson
Trajanje albuma: 48.02 min
Žanr: Progressive Rock
Ocjena: 9.5/10
Titani suvremenog progresivnog rocka Porcupine Tree vratili su se nakon gotovo trinaest godina s novim studijskim albumom naziva »Closure/Continuation«. Značajan naslov albuma igra je riječi na zagonetku o njihovoj bliskoj budućnosti. Hoće li nakon završetka koncertne turneje u potporu novom albumu zaključiti ili nastaviti vrlo uspješnu glazbenu priču o Porcupine Tree, u trenutku izlaska albuma »Closure/Continuation« naime još nisu odlučili.
U međuvremenu, između 2009. i 2021., kad Porcupine Tree nije bilo na aktivnoj glazbenoj sceni, njihov šef, »multipraktični« skladatelj, producent, gitarist, klavijaturist i pjevač Steven Wilson, izgradio je sjajnu samostalnu karijeru i nije se činilo da mu se žuri s obnovom kultnog sastava, koji je tijekom proteklih desetljeća oduševljavao klasicima progresivnog rocka poput »Stupid Dream« (1999.), »Lightbulb Sun« (2000.), »In Absentia« (2002.), »Deadwing« (2005.) te »Fear Of a Blank Planet«, da spomenemo samo neka izvanredna studijska ostvarenja iz njihove šarolike karijere. Bubnjarski posebnjak Gavin Harrison u tom je razdoblju postao član sastava King Crimson i The Pineapple Thief, gdje je dodatno usavršio svoju zapanjujuću bubnjarsku tehniku, dok se klavijaturist Richard Barbieri, koji je nekoć oduševljavao i kao član sastava Japan, bavio raznim solističkim i sporednim projektima.
Sastav, koji službeno nikad nije raspušten, nego je bio samo u privremenoj »hibernaciji«, prije snimanja novog albuma napustio je dugogodišnji basist Colin Edwin, što znači da su Porcupine Tree sada trio. To je u progresivnom rocku relativno rijetka pojava, no i neki drugi kultni prog sastavi imali su samo tri člana kroz cijelo djelovanje (primjerice Emerson, Lake & Palmer i Rush) ili tek određeno razdoblje (primjerice Genesis, Pink Floyd, Van der Graaf Generator), tako da nije riječ o nekoj šokantnoj promjeni. Sve bas linije odsvirao je sam Steven, kojemu to nije bio nikakav poseban podvig. Unatoč prividnoj neaktivnosti Wilson, Harrison i Barbieri su u razdoblju službene neaktivnosti polako snimali novi album, koji je »ugledao svjetlo dana« otprilike osam mjeseci nakon što su Porcupine Tree krajem listopada 2021. najavili svoj povratak »među žive«.
Prva polovica albuma ima izrazito mračnu i melankoličnu atmosferu, dok u nastavku takvo, za Porcupine Tree vrlo karakteristično raspoloženje postaje nešto manje izraženo i malo optimističnije. Steven i drugari na svakoj skladbi novog albuma dokazuju da im nema ravnih kad je riječ o građenju nevjerojatno intenzivne atmosfere koja ne popušta od početka do posljednje minute albuma. Svi koji su se bojali da će se Porcupine Tree nakon povratka upustiti u komercijalne vode i početi poigravati elementima popa i elektronike, slično kao što je Steven radio na svoja posljednja dva solo ostvarenja, mogu odahnuti, jer to nije slučaj. Isto tako su znatno okrnjili metalne elemente u svojoj glazbi, jer ih se Steven već odavno zasitio. To znači da je riječ o njihovu najmanje udarnom albumu u posljednjih dvadeset godina, ali to nipošto ne znači da na pojedinim skladbama nema distorziranih gitara i udarnih bubnjarskih kanonada.
»Harridan«, koji se otvara markantnim bas linijama, izašao je kao uvodni singl još prije izlaska albuma »Closure/Continuation« i tako dao prvi uvid u novi album. Sljedbenici sastava bili su pri slušanju u trenutku smireni, ako već ne oduševljeni, jer je riječ o vrlo solidnoj skladbi izgrađenoj u prepoznatljivom Porcupine Tree stilu. Izlaz u refren mnoge će pomalo podsjetiti na novija ostvarenja sastava Opeth s kojima Steven ima podosta poveznica. »Of the New Day«, drugi singl s albuma, koji sadrži i nekoliko psihodeličnih trenutaka, stilski od svih djela na albumu podsjeća na ostvarenja Porcupine Tree s kraja odnosno početka novog stoljeća, dakle razdoblja albuma »Stupid Dream« te »Lightbulb Sun«. Otvara se kao romantična balada s nostalgičnom vokalnom izvedbom, što u trenu budi asocijacije na vječnozeleni »Lazarus« s albuma »Deadwing«, sve dok ne uslijedi prijelaz u udarnu instrumentalnu dionicu.
»Rats Return«, treći singl, »posvećen« je Stevenovoj postbrexitskoj depresiji te populističkim političarima suvremenog, klaunovskog kova, koji narodu uvijek obećavaju vrata od neba, a zapravo im je važna samo vlastita guza i nezasitno grabljenje novca. Mnoge će podsjetiti na neke tvorevine iz Stevenova samostalnog opusa iz razdoblja prije nego što je zalutao u poprockovske i elektroničke vode, premda je riječ o još jednoj kompoziciji u klasičnom Porcupine Tree stilu, koja sadrži ravnopravan broj elemenata »starošolskog« progresivnog rocka i progresivnog metala. Popratne vokalne harmonije u pozadini dodatno produbljuju sveprisutnu tjeskobnu atmosferu, koja je u odličnom suzvučju s tekstom.
»Dignity« je izuzetno bogata ambijentalna poslastica sa ženskim vokalnim harmonijama u pozadini, koja također neće ostaviti ravnodušnim nijednog dugogodišnjeg sljedbenika Porcupine Tree. »Herd Culling«, četvrti singl, sadrži izrazite, odebljane bas linije kojima nas Steven upozorava da tijekom godina nije postao samo ambiciozan gitarist, nego se odlično snalazi i kao basist. Tekst o rednecima koji u staje odlaze naoružani dvocijevkom inspiriran je paranormalnim pojavama koje se navodno događaju na nekom ranču u američkoj saveznoj državi Utah. S tajanstvenim ugođajem prožet »Walk the Plank« sadrži brojne elektroničke uzorke i, zanimljivo, nikakvu upotrebu gitara, a ipak, sa sinkroniziranim izmjenjivanjem melankoličnih vokalnih harmonija i psihodelično obojenih instrumentalnih dionica, ispada vrlo posrećeno.
»Chimera’s Wreck«, epsko remek-djelo s karakterističnim mračno-melankoličnim uvodnim dijelom te udarnijim nastavkom, koje je inspirirala smrt Stevenova oca, posve je ravnopravno najboljim ostvarenjima u dosadašnjoj povijesti Porcupine Tree. Dugogodišnji članovi bit će oduševljeni i prepoznatljivim popratnim vokalnim harmonijama koje podsjećaju na neka ostvarenja iz njihova najcjenjenijeg razdoblja s kraja prošlog odnosno početka ovog stoljeća. Steven, koji se usput zabavlja i falsetnim vokalnim dionicama, dokazuje da je kao pjevač u posljednjih nekoliko godina osvojio još jednu kvalitativnu razinu.
S obzirom na to da je riječ o Porcupine Tree, nije nikakvo iznenađenje da ni sve tri bonus skladbe kvalitetom nimalo ne zaostaju za »regularnim« tvorevinama s albuma »Closure/Continuation«. »Population Three« je sjajan, zapanjujuće melankoličan instrumental koji u trenucima, zbog određenih gitarskih fraza te određenih bubnjarskih prijelaza, pomalo podsjeća na neka ostvarenja sastava Rush, no u svim ostalim zvučnim pogledima riječ je o posve prepoznatljivoj Porcupine Tree tvorevini.
Na »Never Have«, protkanom melodramatičnom atmosferom i nostalgičnim gitarsko-klavijaturskim harmonijama, oduševljavaju prije svega neki elementi »starošolskog« proga kojima nas Steven podsjeća da Camel ostaju jedan od njegovih najdražih sastava. »Love in the Past Tense«, koji naglasak stavlja na akustične gitarske pasaže i romantična višeglasja, također je zanimljiv eksperiment. Iako se Steven 2019. oženio izabranicom Rotem i tako okončao brojna nagađanja o svemu i svačemu u vezi s brižno čuvanim privatnim životom, njegova poezija i dalje ostaje društveno kritična i u mnogočemu sarkastična, dakle bez sluha za kakve (potencijalno klišejske) ljubavne izlive.
Porcupine Tree opravdali su velika očekivanja i pobrinuli se da »Closure/Continuation« postane ne samo najiščekivaniji progrockovski album u posljednje vrijeme, nego i jedan od glavnih kandidata za najbolji album 2022. godine. Jedina (mlaka) kritika nedavnog uspješnog ponovnog okupljanja Porcupine Tree odnosi se na činjenicu da je sastav četiri skladbe od sedam objavio u obliku singlova još prije izlaska albuma »Closure/Continuation« i tako se pridružio ružnoj praksi nekih suvremenih sastava koji više od polovice albuma otkriju prije njegova izlaska. Oni koji su se othrvali iskušenju i radije pričekali izlazak albuma, bogato su nagrađeni. Budućnost sastava nakon završetka koncertne turneje zasad »visi u zraku«, jer se Steven trenutačno više nego nastavku druženja s dvojicom starih drugara priklanja tome da »Closure/Continuation« bude njihov posljednji studijski album. Prema njegovim riječima želi da Porcupine Tree priču zaključe na najbolji mogući način. U tom su slučaju svoj cilj potpuno ostvarili, jer je »Closure/Continuation« najbolji mogući oproštaj od nedvojbeno najvažnijeg i možda čak i najboljeg progrockovskog sastava posljednjih triju desetljeća.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Harridan (8:08)
2. Of the New Day (4:43)
3. Rats Return (5:40)
4. Dignity (8:22)
5. Herd Culling (7:03)
6. Walk the Plank (4:27)
7. Chimera’s Wreck (9:39)
8. Population Three (6:52) *
9. Never Have (5:08) *
10. Love in the Past Tense (5:50) *
* … dodatne skladbe (‘deluxe’ verzija albuma)
Postava:
Steven Wilson – vokal, gitara, bas gitara
Richard Barbieri – klavijature, sintesajzeri, zvučna obrada
Gavin Harrison – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenici:
Lisen Rylander Löve – uzorak glasa na skladbi br. 4
Suzanne Barbieri – uzorak glasa na skladbi br. 4
