Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ampere / München / Njemačka
Datum koncerta: 15.03.2011
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 30,50€
U zraku se već osjećalo proljeće kad je došlo vrijeme za koncertni izlet u München, gdje su u dvorani Ampere gostovali legendarni britanski melodični art rockeri Magnum. Nositelji melodično rockerske profinjenosti, koji i nakon više od tri desetljeća ostaju svojevrsna koncertna atrakcija, na ovoj su turneji predstavljali aktualni studijski album naslovljen “The Visitation”. Koncertna dvorana bila je unatoč tome što se iste večeri igrala važna nogometna utakmica između lokalnog kluba i talijanskih gostiju, bez problema popunjena. U njoj je uz dobro društvo ubrzo zavladalo ugodno, intimno ozračje, koje je obećavalo nezaboravnu večer druženja s legendama koje su osamdesetih postale slavne nezaboravnim albumima poput “On A Storyteller’s Night”, “Vigilante” i “Wings Of Heaven”.
Ulogu predgrupe odradio je australski blues rocker Gwyn Ashton, koji je rijetke privržence u dvorani oduševljavao garažnim blues rockom što nije isključivao ni vokalno repanje kroz poseban efekt. Nesumnjivo ne baš najsretniji izbor predgrupe, ali je australski duet, ako ni zbog čega drugog, svoj zadatak barem dostojno obavio, dok je šef benda dokazao da mu gitara nije baš nepoznat instrument. Glavni razlog zašto su ih Magnum odabrali za predgrupu je suradnja njihova klavijaturista Marka Stanwaya na novom albumu tih notornih garažnih blues rockera, koji su nakon koncerta i letcima gotovo nasrtljivo brinuli za vlastitu promociju.
Magnum za razliku od nekih glazbenih vršnjaka, kojima trebaju čitave procedure da se pojave pred publikom, nisu trebali dugo da izađu na pozornicu. Koncert su na opće iznenađenje onih koji su se nadali večeri klasika i hitova otvorili omiljenom, ali općenito prilično opskurnom pjesmom “Back to Earth”, koja je izvorno izašla samo na EP-ju “Live in USA” (1982), a sada je dostupna na najnovijoj CD verziji albuma “Chase the Dragon”.
Legendarni pjevač Bob Catley, koji je još uvijek u odličnoj pjevačkoj formi i s kojim smo prije početka nastupa vodili i zanimljiv intervju, sa svojim je izgledom starog indijanskog vrača marljivo nastavljao izlagati kosu puhanju vjetra, uz energičnu gestikulaciju kojom je poticao publiku i uživljeno prepričavao poruke pojedinih pjesama. Društvo na pozornici pravili su mu uvijek ozbiljni gitarist Tony Clarkin, uz Catleyja jedini originalni član grupe, koji je ujedno autor glazbe i tekstova, zvjezdasti, a istodobno izvrsno uigrani klavijaturist Mark Stanway te ritam sekcija koju su činili basist Al Barrow i bubnjar Harry James, obojica barem jednu generaciju mlađi od svojih drugara.
Izbor izvedbi u prvom dijelu koncerta nije bio baš po ukusu onih među nama koji smo Magnum te večeri vidjeli prvi put, jer su na njemu prevladavale skladbe novijeg datuma, osobito one s inače odličnog aktualnog studijskog izdanja “The Visitation”, no bez obzira na to cijelo smo vrijeme uživali u vrhunskoj instrumentalnoj predstavi pojedinih članova grupe, Bobovu bravuroznom pjevanju i izvanrednoj atmosferi koju stari mačkovi još uvijek bez problema znaju dočarati. Uvjerljivim izvedbama skladbi poput “When We Were Younger, “Wild Angels i “Brand New Morning” odali su počast nekim svojim dostignućima nakon 2000. godine, a istodobno dokazali da ni njihovi noviji uradci nipošto nisu za odbaciti.
Magnum u vizualnom smislu, istini za volju, nisu baš nešto privlačna grupa, ali to više nego odlično nadoknađuju zapanjujućom uigranošću i međusobnom zvučnom kemijom, što u kombinaciji stvara nezaboravnu pozorničku magiju. Clarkin je više puta počastio inovativnim gitarskim solažama, i usred pojedinih skladbi, gdje ih inače nitko ne bi očekivao, te ih tako još izdašnije proširio. Uz marljivo i uvjerljivo izvođenje odabranih djela s “The Visitation”, kojima su upozorili da će većina njih u bliskoj budućnosti spadati među Magnum klasike, posebnu su pozornost posvetili i prethodnom albumu “Into the Valley of the Moonking” (2009), s kojeg su izveli skladbe “Moonking i “All My Bridges”.
Ljubitelji Magnum klasika ipak su došli na svoje kad je s “How Far Jerusalem” prvi put u večeri oživjela magija nezaboravnog albuma “On A Storyteller’s Night” (1985). Uspomene na svoje zlatno razdoblje održavali su s “Les Morts Dansant”, koja je predstavljala prvi od epskih vrhunaca večeri. Nakon udarnog, gotovo teškometalnog katalizatora “Black Skies” u zadnjem su dijelu koncerta nizom klasika razveselili sve dugogodišnje pristaše, koji su do tada već pošteno bili gladni Magnum vječnih zelenila. Među njima je manje iznenađenje zasigurno bila izuzetno uživljena izvedba “All England’s Eyes”, koja inače ne spada među poznatije skladbe s albuma “On A Storyteller’s Night”.
Do neke bi mjere bilo razumljivo da su članovi grupe do danas već pošteno siti neprestanog izvođenja klasika sa svojih studijskih vrhunaca osamdesetih, što se rado događa kod grupa s tako dugom kilometražom, ali gospoda nipošto nisu ostavljala takav dojam, jer su u svaku izvedbu Magnum vječnih zelenila uložila svoj maksimum. Epskom atrakcijom “Vigilante” doveli su u delirij i najsuzdržanije u publici, što su žustro potkrijepili i fenomenalnim zaključkom redovnog dijela, koji je oličila bombastična izvedba nezaobilazne klasike “Kingdom Of Mandess”.
Na bis se nije trebalo dugo čekati. U njemu su se ipak ‘smilovali’ svima onima koji se kunu u album “Wings Of Heaven” te odsvirali “Wild Swan”, inače jedno od kompleksnijih djela s tog remek-djela. Nakon čega je došlo vrijeme za pobjednički vrhunac večeri s “On A Storyteller’s Night”, gdje su pripovjedač Catley i njegovo nadobudno društvo još posljednji put cijelu dvoranu doveli u zanos, prije nego što su se uz burne ovacije oprostili.
Magnum su uz odlično ozvučenje kroz cijeli nastup oduševili na svim razinama i priredili vrhunsko druženje uz zvuke nekih svojih najboljih djela iz svih razdoblja karijere, osim devedesetih, kojima su se, najvjerojatnije zbog bolnih uspomena na raspad grupe u tom razdoblju, ovaj put radije izbjegli. Svjedočili smo vrhunskoj koncertnoj predstavi kakvu znaju prirediti samo prekaljeni mačkovi, koji u svoju glazbu još uvijek ulažu cijelo srce. Jedino što smo neki u ovoj čarobnoj večeri, u kojoj su za kratko vrijeme ponovno oživjele bajke i legende, stvarno propustili bio je nedostatak brojnih klasika osamdesetih na račun novijih uradaka. Naravno, situacija bi bila posve drukčija da nije riječ o prvom koncertnom susretu s legendama iz Birminghama. Osobno si još uvijek teško mogu zamisliti ‘savršen’ Magnum koncert bez izvedbi vječnih zelenila poput “Sacred Hour, “The Spirit”, “Just Like An Arrow” i “Days Of No Trust”, koje smo te večeri najviše propustili, ali budući da to zasigurno nije bilo naše posljednje druženje s tim melodično rockerskim legendama, koje još uvijek izdaju odlične studijske albume, to im je potpuno oprošteno.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Back to Earth
2. When We Were Younger
3. Wild Angels
4. Brand New Morning
5. Mother Nature’s Final Dance
6. How Far Jerusalem
7. Spin Like a Wheel
8. The Moonking
9. Freedom Day
10. Les Morts Dansant
11. Black Skies
12. All My Bridges
13. All England’s Eyes
14. Vigilante
15. Kingdom Of Madness
—bis—
16. Wild Swan
17. On A Storyteller’s Night
Galerija slika
