Gdje: Orto Bar, Ljubljana, Slovenija
Kada: nedjelja, 15. 12. 2019.
Godina 2019. bliži se kraju, a koncertne turneje također su u završnoj fazi. Tek još nekoliko bendova marljivo svira uživo. Među tim turnejama bila je i Trek Tech, na kojoj su glavni akteri bili kanadski ekstremisti Archspire. Nakon duge odsutnosti na pozornice su se vratili kanadski Beneath The Massacre. Pred njima su boje slamming deathcorea branili južnoafrički Vulvodynia. Za zagrijavanje su bili najavljeni američki tehnički death metalci Inferi. Ukratko, za sljedbenike ekstremne i tehničke glazbe posjet koncertu bio je više nego obavezan.
Sudeći po publici koja je čekala pred početkom koncerta, večer je obećavala više nego dovoljno. Archspire su si naime posljednjih godina priskrbili brojne obožavatelje. Prošle su godine kao predgrupa pred pozornicu privukli više posjetitelja nego glavna predgrupa Revocation (reportažu pročitaj OVDJE). Ovaj put Archspire su zasluženo bili glavni bend. Među današnjim ekstremnim sastavima svojim stilom naime iznimno odskaču, a uz to važe i za vrlo radišan bend.
Iznenađenje večeri zapravo su bili američki Inferi. Nije riječ o nepoznatom bendu, ali ovaj su put prvi put nastupali po Europi, što je značilo da su nekima bili velika nepoznanica. No očito Inferi svojim stilom privlače, jer se skupila već podosta velika publika, pa Inferi nisu svirali samo desetorici ljudi. Bend iza sebe ima nekoliko albuma, no kao prva predgrupa nije imao puno vremena da predstavi išta više od pet skladbi. Odsviranim su Inferi nedvojbeno oduševili. Bend se kune u tehnički death metal s obiljem melodike. Gitare su brze i precizne, solaže virtuozne. Glazbom pomalo podsjećaju na The Black Dahlia Murder, ali su Inferi tehnički zahtjevniji. Vrišteći vokal odlično se nadopunjavao s dubokim growlom gitarista, ritam sekcija također je blistala. Basist je pokazao nekoliko svojih linija, ali ga se nažalost nije baš previše čulo. Bubnjar se pak istaknuo brzom i preciznom svirkom. Kao cjelina Inferi funkcioniraju, pa ih je uživo nedvojbeno vrijedno pogledati.
Slijedili su južnoafrički slamming death metalci, odnosno deathcoreovci Vulvodynia, koji su na ovoj turneji bili pravo trulo jaje. Bend se naime kune u spore rifove, od gitara se uglavnom čuje samo »džn džn«. Nekako ne djeluje da bi bend imao ikakvu maštu. Vokal je u stilu slam bendova nerazumljiv, što cjelini doduše daje neku brutalnost, ali uz takav vokal tekstovi postaju potpuna besmislica. Bez obzira na neoriginalnost same glazbe Vulvodynia, publika, koja se u prvim redovima vidljivo meškoljila, toplo je prihvatila bend. Vulvodynia svojom jednostavnošću dokazuju da danas nije potrebno izmišljati toplu vodu i raditi akademiju da bi privukao slušatelje. Bend se kune u jednostavan recept. Tu nema komplikacija u ritmici ni zahtjevne gitarske virtuoznosti. Bend je rekao svoje vrlo jednostavno, iako nakon dvije skladbe sve postane suhoparno, jer se ne može primijetiti ništa inovativno.
Kod Beneath The Massacre se isprva pojavila polemika može li bend nakon otprilike osam godina odsutnosti još uvjeriti. Bend je naime poznat po tome što je njegova glazba brutalna i tehnički zahtjevna. No čini se da Beneath The Massacre nikad nisu odložili svoje instrumente. Izvedba je bila instrumentalno kirurški precizna. I tu nije riječ o jednostavnoj svirci u stilu Vulvodynia. Beneath The Massacre pokazali su da i danas važe za jedne od glavnih predstavnika brutalnog tehničkog death metala. Bend je za iduću godinu najavio i novi album Fearmonger, što potvrđuje dodatnu aktivnost benda. Jednom odsviranom novitetom Beneath The Massacre dokazali su da neće odstupiti ni za mrvu od svojih smjernica. Bend i dalje krasi duboki growl Elliota Desgagnésa, gitarske vragolije Chrisa Bradleyja, koji se pobrine i za poneki prepredeni atonalni dodatak. S druge strane, Dennis Bradley svojim je snažnim basom davao odličnu podlogu. Za bubnjevima je dominirao iskusni Patrice Hamelin (Gorguts, Martyr), koji je uvijek idealan izbor, jer Hamelin je sposoban svirati brzo i tehnički. Sudeći po ovogodišnjem nastupu, može se potvrditi da su Beneath The Massacre još kako u igri.
Archspire su se ovaj put vratili kao glavni bend. Nedvojbeno je to vrhunski doseg za bend koji je poznat kao jedan od najbržih u metalu. Čak je i vokalist straga na majici imao natpis »350 BPM«. No ono što Archspire čini posebnima jest njihov šou. Doduše, sve je skupa precizno odsvirano, a o samoj brzini nema smisla trošiti riječi. Nisu brze samo gitare i bubnjevi. Brz je naime i vokal karizmatičnog Olija Petersa, kod kojeg djeluje kao da se služi izrazito brzim hip hop linijama, samo što pritom koristi growl vokal. Archspire su se za ovu turneju odlučili odsvirati cijeli posljednji album Relentless Mutation, koji je izašao 2017. godine. Riječ je i o najuspješnijem izdanju benda, pa je i odluka da ga odsvira u cijelosti logična. Sam koncert Archspire nije bio dug, ali je zato bio vrlo intenzivan. Bend ni s jednom skladbom nije pokazivao znakove popuštanja. Bubnjar Spencer Prewett blastao je na sve strane, a uz to je obarao rekorde brzine na pedalama. Gitaristi Dean Lamb i Tobi Morelli svojim su brzim prstima nanizali cijelu hrpu brzih, tehnički zahtjevnih rifova, a nisu nedostajale ni solaže. Sve je skupa svojim bas linijama nadopunjavao Jared Smith. No bez duhovitih ubačaja Olija Petersa Archspire koncert bio bi tek još jedan koncert brutalnog benda. Ipak, kod Archspire se vidi neka posebnost koja privlači veću publiku.
Archspire, Beneath The Massacre, Vulvodynia i Inferi pobrinuli su se da se i posljednji put ove godine odvije koncert pun brutalnosti, tehničnosti, udarnosti, ali i melodike. Svakako raznolik koncert za ljubitelje spomenute glazbe.
