Potpuna apokalipsa na krilima labuđe pjesme (2014)
Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 16.10.2014
Broj posjetitelja: 700
Cijena karte: 18,00€ / 20,00€
Dugovječni i u mnogočemu zvučno inovativni Njujorčani Swans prvu su eru djelovanja zaključili 1997. Nju je naslijedila višegodišnja stanka iz koje su Swans ustali poput ptice feniks 2010., kad je njihov ultimativni poglavar Michael Gira obnovio postavu. Doduše, bez druge ikone sastava, Jarboea, nakon četiri godine od reaktivacije u ovoj su godini izdali još jedan, treći studijski (ukupno trinaesti) album naslovljen »To Be Kind«. Tako su Ljubljanu posjetili po drugi put u posljednje četiri godine.
Gledati tako posebnu grupu nedvosmislenog avangardno artističkog pečata i samonikla stava već je samo po sebi posebna vrsta koncertne poslastice. Za razliku od koncerta prije tri godine u CUK Kino Šiška, ove se večeri okupila brojčano nešto skromnija publika. U džepu s novim, ukupno trinaestim studijskim albumom »To Be Kind«.
Uvod u maratonsku koncertnu večer, koja je ukupno trajala čvrsto preko tri sata, pripao je avangardnom noise elektroničkom projektu Pharmakon, koji zastupa mala, žilava, srdita i stasita plavuša po imenu Margaret Chardie. 23-godišnja njujorška umjetnica je uz podršku programskih petlji u pola sata nastupa skreirala paklenu mračnu atmosferu koja je uključivala hrpu prodornih zvučnih izobličenja, pri čemu si je pomagala kanonadom neobuzdanih vokalnih ekscesa, koje je upijala hladno klaustrofobična zvučna krajolika potpune avangardne uzurpacije. Kaos teatar ekstremnog štunda u pola je sata nanizao otisak bezizlazne zarobljenosti besprijekorno ranjive biti umjetničke duše u nemilosrdni kotač agresivne antropo(ego)centrične vizije materijalnog prisvajanja, koja će na kraju svih negativnih učinaka nezasitne viroze proždrijeti samu sebe i uništiti se zajedno s planetom. Tome ne uzmiče ni umjetnost u svim svojim sferama, uključujući glazbenu. Huktavo elektroničko pakao u potpunom je zbroju postiglo svoj učinak izbrisane šok terapije umjetničkog eskapizma daleko od svih šablona i očekivanih glazbenih standarda.
Swans su zauzeli pozornicu u deset sati. Zapravo, na početku samo jedan član. Udarač, pozaunist, klavijaturist, gitarist (i što sve ne) Thor Harris. Okrenut leđima publici, usmjeravao je svu pozornost na stvaranje ritmičkog okvira. Gong i ostala »zvončkava« pomagala tutnjala su desetak minuta, kad je Thor dobio društvo, jer je na bubnjarsko sjedalo sjeo Phil Puleo. On je pojačao i dovršio Harrisov rad. Nazubljeni ritmički štund nakon novih desetak minuta napokon je na pozornicu dozvao i preostala četiri glazbenika, predvođena Michaelom Girom na gitari i vokalu, koji je zapravo jedini održavao pravi očni kontakt s publikom, za razliku od basista Christopherja Pravdice i obojice »preživača« Christopha Hahna te Normana Westberga. Skladba Frankie M trajala je u cjelokupnoj mjeri oko tričetvrt sata. Bend je u to vrijeme skreirao potpuno unikatno glazbeno iskustvo, koje se temeljilo na hipnotičkom valovanju preporodnog sporazumijevanja svega dvaju tonova. No kao sekstet izgradili su iznimno draškajuću zvučnu atmosferu koja je njihala i uzdizala se do bučne noise nabreklosti, a Michael je skladbu kontrastirao i povremenom vokalnom interpretacijom, premda je ona djelovala više-manje u funkciji dodatnog instrumenta.
Sljedeća skladba sadržavala je čak tri tona. Upravo taj minimalistički pristup, koji ne podnosi kič i skrivanje iza kozmetike posebnih zvučnih efekata, jedno je od elementarnih polazišta stvaranja slobodnjačkog plutanja carstvom tripoidnih poljana potpunog hipnotičkog djelovanja, koje kroz razvučene faze repetitivnih formi najčešće zanjiše samo količinom oslobođenih decibela, koji su punili srca prisutnih u Kinu Šiška. Pritom se čovjek pita kako je moguće da u tim trenucima vječne zagledanosti u jednu te istu formu, koja stvara jedinstveni glazbeni svijet grupe Swans, netko od članova ne zaboravi i ne pogriješi, nego se glazbeno čudovište na pozornicama cijelo vrijeme odaziva kao savršeno usklađeno glazbeno tijelo, u kojem su svi gradivni elementi kalibrirani do u tančine i supostoje u zamjećivanju po načelu savršenog simbiontskog odnosa. Bend je za turneju spojio oba dijela skladbe The Apostate u jednu točku glazbenog sadržaja te njezino izvođenje malo prilagodio u odnosu na izvornik. Okrenulo se novih 41 minuta i tko se do tog trenutka uspio poistovjetiti s oceanom kipućih repetitivnih valova motivske uniformnosti, požnjeo je najviše što ti može priskrbiti izvođač na svom koncertu! Jednostavno. Tko se te večeri nije uspio puno krvno prepustiti vibraciji Swans mašinerije i nije isključio ratio, nije u prostorima Kina Šiška imao što tražiti drugo nego otići u prizemlje na rundu piva (ili radije dvije).
Skup od šest točaka, čije je krajeve i početke međusobno povezivala samo promjena kulise temeljne scenske rasvjete (iz crvene u plavu, do zelene i natrag), dok su mrki pogledi seksteta, među kojima je samo Gira povremeno uspostavljao očne kontakte, i dalje diktirali ispunjavanje zakletve »no wave« trenutku. I činjenica da je koncert trajao čak dva sata i tričetvrt odstupa od svakog kiča i sjaja kakav obično prati upola kraće nastupe drugih izvođača, ponajviše onih koji traže komercijalni uspjeh.
Swans su ponovnim posjetom CUK Kinu Šiška još jednom potvrdili svoju veličinu i apsolutni eklektični avanturizam snivanja art kulture slobodnjački samoniklog eksperimentalizma. Sveta jednostavnost apsolutnog, gotovo bizarnog minimalizma, koja je pak uravnotežena stvaranjem erupcijski huktavog valovanja masivnog zvučnog krajolika iznimnih raspoloženjskih stanja. Neobično i jedinstveno! Potpuna apokalipsa na krilima labuđe pjesme!
fotografije: Anja Ivanovič
Setlista
1. Frankie M
2. A Little God In My Hands
3. The Apostate
4. Just a Little Boy
5. Don’t Go
6. Bring the Sun / Black Hole Man
Galerija slika





























