Kad su Death Angel u blizini, vrijedi ono »zna se, ide se«. Ako je to još i u Ljubljani, i to u petak, onda je dolazak obavezan. Death Angel su naime već barem zadnjih deset godina sinonim za to kako mora zvučati thrash metal u 21. stoljeću. U njihovu slučaju to je jasno kao dan već od 2008., kada su s vrhunskim albumom Relentless Retribution započeli suradnju s producentom Jasonom Suecofom, koja traje i danas, već četvrtu ploču zaredom, prije dobra mjesec dana objavljeni Humanicide. »Why fix something that ain’t broken,« zar ne?
Primjereniji predgrupu od Eruption ovaj put teško da bismo našli. Skupina je već dulje vrijeme stjegonoša slovenskog thrash metala, što su svojom trećom studijskom pločom, prije dvije godine objavljenim Cloaks of Oblivion, samo još potvrdili. Ovaj put cure i dečki nisu imali na raspolaganju baš puno minutaže, pa su kroz svoj set projurili kao Enterprise na warp brzini. Najviše pažnje su, jasno, posvetili aktualnoj ploči, s koje je opet uvjerilo ubojito zujanje Drones, a Eruption su se s Democracy i (ako me sjećanje ne vara) Selfcaged vratili i na svoja prethodna dva izdanja. Zahvaljujući energičnoj i uvijek pouzdanoj i uvjerljivoj izvedbi benda prostor pod pozornicom brzo se punio, a valja pohvaliti metalski podmladak u prvom redu, koji je tijekom večeri pobrinuo za priličan broj moshova i općenito dao nadu da će scena preživjeti!
Primjeren nastavak bili su belgijski Evil Invaders, koji su se pobrinuli da se bolje »čuje« speed strana thrash metala. Belgijci su naime unatoč svojoj mladosti (pojedini članovi nemaju ni 30 godina) čvrsto usidreni u starošколski zvuk bendova poput Exciter, Razor i Raven. Dakle brzina, brzina i još jednom brzina. No unatoč tome dečki u onome što rade nisu dosadni ni jednolični, jer su nasuli šaku šarolikih rifova, a prije svega krasi ih jedan od najenergičnijih scenskih nastupa koje je moguće vidjeti. Za to uglavnom brine vokalist i gitarist Joe, koji uz raznolik i dinamičan vokal pozornicu ispunjava cijelo vrijeme. Tijekom nastupa Evil Invaders je unatoč nekoliko tehničkih problema nastalo više mosh pitova, prostor pod pozornicom se već lijepo napunio, a dečki su lijepu podršku publike vratili izvrsnom izvedbom speed rušilica Pulses of Pleasure, Mental Penitentiary i Raising Hell. Super nastup, koji je već nabijeno puni Orto lijepo pripremio za vrhunac večeri i dokazao da iz Belgije ne dolazi samo dobra čokolada.
Death Angel su do posljednjeg kutka napunjeni Orto, u kojem je temperatura već dosezala vrelište, pozdravili s Thrown to the Wolves i bez milosti nas bacili među čopor bijesnih vukova, koji meso i kosti para i lomi s Riffovima (s velikim početnim slovom!), nemilosrdnim vokalima i jednim od boljih ritam dueta u thrashu. Death Angel nakon svoje ponovne reaktivacije doživljavaju pravu renesansu, što je jasno i gluhom i slijepom. Bolju live izvedbu treba se zaista potruditi pronaći, jer Death Angel uvijek iznova na pozornici daju doista sve. Ni ovaj put nije bilo drukčije. Izvedba je opet bila vrhunska i besprijekorna. Gitarska rifaža je između dvojca Cavestany/Aguilar šibala kao morski pas među valovima, a za potresni »temelj« pobrinuli su se izvanserijski Damien Sisson i bubnjar Will Carroll, pravog nadimka »The Beast«, jer se u njegovu bubnjanju doista krije nešto zvjerinsko. Ponovno je vokalno oduševio Mark Osegueda, koji je ovog veljače napunio 50 godina (!), a to se na njegovim glasnicama ni najmanje ne primjećuje, štoviše. Death Angel su publiku poveli kroz većinu svojih albuma, zanimljivo, svježem Humanicide pozornost posvetili tek pred kraj s tri uzastopne skladbe i oprostili se s dvojcem The Ultra-Violence/Kill As One. Jedini minus? Strašna vrućina u dvorani, pred kojom je bilo dobrodošlo na minutu-dvije pobjeći čak i u ljetnu večernju sparinu pred dvoranom. Što je 2004. za thrash metal značio Tempo of the Damned, to su danas za žanr Death Angel. Nezaustavljivi, gladni, svježi i bijesni!
