Autor: Rok Klemše
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Orto bar / Ljubljana
Datum koncerta: 24.04.2015
Druga sezona Kadilnice of Death polako se bliži kraju. Prošli četvrtak su je u vode folk metala odvukli Brezno, a za nešto više od tjedan dana njezine će temelje zatresti i death metal kranjskih Penitenziagite. Dihurja su pak u Orto još prije toga, u sklopu Orto festa, prošli petak dovela beogradske splavove. I Judas Priest te Iron Maiden. Pa, barem bi se tako nekako dao opisati taj glazbeni unikum nekome tko ne poznaje srpske turbo folk metalce Pero Defformero, a koji vjerojatno pali u svim republikama bivše zajedničke domovine. Tim više na našim prostorima, o čemu je svjedočila nabijena dvorana. Ali do tamo ćemo još doći.
Publika je u preuređenu donju dvoranu polako kapala već nakon devet, kad su na pozornicu izašli kamnički jezdeci jednoroga. Iz svemira. U vatri. Dečki su ovaj put s uzdi pustili cijelo krdo pobješnjelih jednoroga i bez većih problema zagrijali publiku za nastup zvijezda granda. Svemirski jednorozi su svaki put kad ih uspijem uhvatiti sve samouvjereniji, a pogotovo bolje zvuče i bolje su uigrani, iako mi vrsta njihove glazbe ne miriše baš kao jednorogov prdac (samo nagađam da je taj oblak šljokica onaj što miriše po ljubičicama). Dosta o jednorozima, Space Unicorn on Fire su se na samom početku još borili s nešto lošijim zvukom, koji se tijekom nastupa brzo popravio, pa je Medzvezdna mačkica pred kraj već zvučala kako treba. Tavto je vokalno malo posrtao, osobito u najvišim registrima, ali se i njegov glas brzo ugodio i uskoro parirao instrumentalno odlično potkovanim glazbenim kolegama. Dečki su ovaj put predstavili isključivo autorski materijal, među kojim su, uz željezne hitove, već spomenutu Mačkicu te August Blues i završni Let’s Go To Space, bile i neke novije skladbe koje bend kompliciranijim zahvatima povremeno iz klišejnog power metala pomiču čak prema progresivnom.
Iako su novosadski metal sviraći Sloveniju posjetili tek prije nekih dva mjeseca, i ljubljanska ih je publika dočekala kao prave zvijezde i do posljednjeg mjesta napunila donju dvoranu Orto bara, a po brojnosti je navodno premašila čak i posjećenost koncerta puno poznatijih Dan D. Osnivač benda Saša Friš, bubnjar Srđan Golubica (Alogia), basist Andras Ispan (Divlje Jagode) i nezaobilazna maskota benda, vokalist Biške, na pozornicu su umarširali uz tako huronsko oduševljenje usijane publike kao da je na Marakanu stigla Ceca. A zapalili su nešto sasvim drugačije, a istovremeno vrlo domaće. Pero Defformero naime pale vrlo kvalitetan heavy metal, s nizom izuzetno uvjerljivih Sašinih gitarskih poteza kojih se ne bi posramila ni najpoznatija imena heavy metala, uz tu razliku što uz to, naizgled nespojivo, poput starog Juge koji neće upaliti, s vibratom najboljih srpskih šlagera zavija Biške. Odjeven u obaveznu blistavu bijelu odjeću i lanac koji bi mu zavidio i Flavor Flav. Dečki su ponovno uvjerili vražjom uigranošću, odličnim zvukom, Biškejevim humorom koji para gate te konkretnim presjekom hitova s albuma Undegrand i Jer to liči na taj način? A publika je bendu uz parodične himne poput Silvana, Kauboj, Gotičarka, Sedmica na loti, Gastarbajtar i Metal sviraću (koja zvuči kao Motörhead da je na Lemmyjevo mjesto stao Šaban Šaulić). Bend se od zahvalne publike nakon gotovo sat i pol oprostio pjesmom Došli smo do kraja puta.
Da Pero Defformero sviraju samo turbo folk, punili bi Stožice, a da sviraju samo heavy metal, bili bi Channel Zero, no njihova unikatna mješavina ima, s obzirom na potpuno neslaganje žanrova, čak iznenađujuće veliku fan bazu. Pero Defformero vjerojatno je zadnja stvar koju bi namjerno vrtio doma, ali uživo jednom godišnje više nego služe svojoj svrsi. Na pitanje koliko tako nešto zaista vrijedi neka svatko odgovori sam.
Galerija slika
