Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Beč / Szene / Austrija
Datum koncerta: 25.03.2011
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 20,00€
Vanden Plas su njemački prog metalci koji su sredinom devedesetih prošlog tisućljeća pomogli oblikovati i zacementirati žanr. Naravno, glavni krivci za sve to su Dream Theater, koji su pokrenuli pravu revoluciju pa su se na sceni ubrzo pojavile nove grupe koje su širile domet i poruku prog metala i njegove glazbene pojavnosti. Vanden Plas su tako pravi njemački odgovor. Kao Enchant, Symphony X, Shadow Gallery (sva tri iz SAD-a) te Angra (iz Brazila), ali svatko u svom smjeru. No te grupe imaju i nešto zajedničko. Za razliku od Dream Theater, sve njihove skladbe drže kompaktnost, koja je uvijek na prvom mjestu. Zato su uz svu vratolomnu višeslojnost, koju krasi neobuzdana srž istraživanja i eksperimentiranja progresivne glazbe, te grupe u svojoj kreativnosti brinule o isticanju ultramelodičnosti vodećih napjeva. Tako sve skladbe drže crvenu nit i smislenu ravnotežu između dostupnosti uhu (atribut “dostupne melodije”) i “bijega” prema neotkrivenim glazbenim avanturama, kako ih diktira istraživački stav artističke slobode u vezi s pridjevom “progresivan”, u suzvučju sa stupnjem stvaralačke zrelosti.
Susresti Vanden Plas južnije od grada Frankfurta Am Main (Njemačka) već je nekoliko godina prava utopija. Ali led je napokon probijen. Točnije prošle godine, kad je sastav početkom lipnja objavio predivan novi studijski album “The Seraphic Clockwork” “(2010, Frontiers Records) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE i “zabukirao” koncert usred bavarske prijestolnice krajem svibnja. No termin za napad na koncert sastava nije bio prikladan za RockLine. Ali isplatilo se pričekati. Beč 2011 i potvrđen nastup u klubu Szene. Mali prog metal festival koji su zaokruživali sastavi ConXious – bečki domaćini te Talijani Neverdream, koji su se pridružili Vanden Plas za samo tri nastupa na ovoj turneji. Drugi nastup doveo ih je tako u austrijsku prijestolnicu. Ali zadržimo se najprije kod Conxious. Braća Alexander (gitara) i Michael Ghezzo (bubnjevi), novo pojačanje na bas gitari Ernst C. Zach i vokalist Michael G. Reiter, kvartet je koji je počeo zagrijavati strahovito slabo posjećen klub. U dvorani je nastup domaćina pratila šačica ljudi, možda 30 glava i ništa više. ConXious, koji su u karijeri objavili svoj posljednji studijski album (drugi po redu) 2005. godine (Never Before/Never Again), zapravo su svojevrsni glazbeni hibrid koji se još razvija. Njihov pristup je sve prije nego pristup opisan u prvom odlomku ovog izvještaja. Ne samo da je glazba posve fragmentirana, i spajanje motiva je više nego čudno, neobično i zato ti treba stvarno puno vremena da se pomiriš s takvom glazbom, ako uopće. Sastav sam uspio uhvatiti na koncertu drugi put u životu. I ni drugi put me nisu uvjerili. Zagonetna i strahovito teško probavljiva glazbena jedinica ostaju u tom smislu ConXious. Premošćivanje uhu nespojivog ne ide im baš najbolje. Kad motiv već krene, prekine ga drugi, koji mu slijedi, često ne samo da te “uhvati na lijevoj nozi” u smislu nizanja nepredvidljivih zaokreta raspoloženja, nego te jednostavno “udari” u uho, da ne kažem kar zaboli. Od miješanja country glazbe, reggaea i još kojekakve slične glazbene egzotike u metal. Ne krene i ne krene.
Neverdream su Talijani. Građeni od posve drugačijeg tijesta. Osjeti se iskustvo momaka visoko uzdignutih čela, što svjedoči o tome da nisu od jučer u glazbenom poslu. Znaju što rade, čemu teže i što hoće. Možemo govoriti o prog metalu koji je u glazbenom smislu strahovito razgranat, gibak i sposoban upiti različite glazbene ideje, koje su smjelo ugrađene u osnovno glazbeno tijelo sastava. Postava ima čak dvoje klavijatura, dodani su trikovi programiranja, uključci solaža na saksofonu! Postava, koja je od 2004. zapravo nepromijenjena, i to Giorgio Massimi (vokal), Giuseppe Marinelli (gitara), Mauro Neri (klavijature), Andrea Terzulli (bas gitara), Fabrizio Dottori (klavijature, saksofon, programiranje), Gabriele Palmieri (bubnjevi), prošle je godine objavila svoj treći studijski album naslovljen “Said”. Na njemu su momci zacementirali svoj zvuk i stil, koji mogu tako vehementno i bezbrižno razvijati dalje, a pritom će prepoznatljivost biti zajamčena. Rifovi naravno pripadaju metalu, a uz to se momci često upuštaju u zahtjevno oblikovan razvoj skladbi, koji nosi onaj cijenjeni i traženi teatarski štos, kojem rado kažemo nepredvidljivost čestog okretanja raspoloženja. Za razliku od prethodnika Conxious, Neverdream to rade s puno više vještine i izrađene, sebi svojstvene vizije. Bogata višeslojna zvučna struktura naravno je ukorijenjena u nasljeđu starosjedilačkih prog rock grupa Italije, koje su na svjetskoj glazbenoj sceni ostavile trajan pečat i zapravo u tome oblikovale samostalnu granu rock glazbe još početkom sedamdesetih godina. Ni vokal se ne utječe nužno “pucanju” snage punih glasnica i pluća, nego u suptilnim dijelovima ostaje osjetno prilagodljiv i sofisticiran. I u uporabi engleskog Neverdream, izvorno iz Rima, djeluju dovoljno uvjerljivo, a njihova glazbena prog metal orijentacija tako je te večeri predstavila zreo sastav, koji je strahovito zanimljiv za otkrivanje svim ljubiroom ovog žanra. Onim ljubiteljima kojima dodana jedrovita začinjenost talijanske kulinarike svakako godi. Bez “preribavanja” beskrajnog mora glazbenih ljestvica. Umjesto toga možemo uživati u ukusnom slijedu zanimljivog razvoja melodičnog zbira vodećih motiva. Zvuk strahovito posrećen, kao i uvjerljiva suradnja članova, koja je potvrdila da je riječ o odličnim glazbenicima – individualcima, koji i laičkog posjetitelja još kako učinkovito pridobiju na svoju stranu.
Vanden Plas nije potrebno posebno predstavljati. Sastav iz njemačkog grada Karlsruhe objavio je svoj prvi studijski album još 1994. (“Colour Temple”), koji je vrijedio za jedan od najboljih prvijenaca objavljenih te davne godine. Već je krsni album najavio da je na obzoru nova grupa, koja na scenu donosi posve novi glazbeni karakter. Postava, koja je od prvijenca nepromijenjena, i to: Andy Kuntz (vokal), Stephan Lill (gitara), Stephanov brat Andreas (bubnjevi), izniman klavijaturist Günter Werno i basist Torsten Reicheer, danas vrijedi za jednu od najiskusnijih prog metal ekipa na svijetu. Nažalost i za jednu od najviše previđenih. Vanden Plas pak ostaju istodobno simbol perfekcije i neprestanog glazbenog razvoja i napretka. Njihov posljednji studijski album “The Seraphic Clockwork” nadogradnja je svih dosadašnjih studijskih uradaka sastava i s njim su Vanden Plas dosegli novu razvojnu razinu, koja najavljuje još veću upućenost u kombiniranju kompleksnosti i višeslojne strukturiranosti sa zaraznom melodičnošću. Istodobno je to najzahtjevniji album u karijeri Vanden Plas, koji pritom nudi punu vreću svečanosti kroz iznimnu bombastiku refrenskih napjeva.
Da se vratimo na pozornicu i u središte zbivanja. Bez obzira na to što su Vanden Plas odkasnili i stupili na pozornicu tek petnaest minuta do jedanaest navečer, dočekala ih je napola prazna dvorana kluba Szene, gdje se tako jedva moglo nabrojiti dobrih 100 glava.
Vanden Plas se nisu mnogo obazirali na nastalu situaciju. Zasvirali su naime punom snagom. Osjeti se da sastav dugo nije nastupao zajedno, odnosno da nema iza sebe u posljednjim godinama mnogo koncerata. Od početka pa kroz cijeli koncert osjećala se ona mladenačka razigranost, vragolastost, znatiželja, žar i srž kakve ti se danas rijetko pružaju na nastupima iskusnih sastava s višegodišnjim stažem.
Momci su začinili setlistu na izrazito dopadljiv način. Odmah su zapalili pravi klimaks izvanrednim uvodnim točkama I Can See te Into the Sun iz skupa najprepoznatljivijih skladbi koje oličavaju album “Far Off Grace” (1999). Andy je na početku prepuštao nešto inicijative publici u refrenima, ali kad je zagrijao glasnice, pjevao je svom snagom. Pritom je oduzimala dah spoznaja kako je čovjek sačuvao vokalnu snagu netaknutom nakon svih ovih godina. Sve registre uključujući najviše, otpjevao je s izuzetnom sigurnošću. Uz to Andy slovi kao odličan interpret i pozornički glumac, koji u tren oka stekne kontrolu nad cijelom publikom. Tako je bilo i ovaj put. Baš svi slušatelji, kojih nažalost nije bilo mnogo, počeli su odmah sudjelovati svaki put kad je Andy to zatražio već skromnom gestom, ili ih je jednostavno upitao: “Beč! Jeste li još uvijek s nama?”
Ovaj put vrhunci koncerta bile su zapravo nove pjesme. To samo svjedoči o činjenici izuzetne kvalitete novog albuma i o tome da si Vanden Plas u svim godinama postojanja još zdaleko nisu istrošili zube. Ostaju svježi i kreativno nadahnuti. Momci su se na pozornici neizmjerno zabavljali, pristupali jedan drugome u komunikaciji tijekom izvedbe repertoara prepunog osmijeha, a bubnjarski vještac Andreas Lill pokazao je svoju glazbenu bravuroznost već uvodnim prijelaznim bubnjarskim vratolomnim ekspozeom između skladbi Into The Sun te nove Holes In The Sky.
Nastup sastava opravdao je sva visoka očekivanja. Od prve do posljednje sekunde izuzetno telepatsko osjećanje kvinteta na pozornici, osobito dah oduzimajuće precizno i kristalno tečno glatko sviranje solaža Stephana Lilla, genijalni umetci klavijaturista Güntera Werna, razvučeni završni dijelovi pojedinih skladbi ili nadograđeni srednji instrumentalni dijelovi, osobito starijih skladbi (Cold Wind, Iodic Rain), koje tako s godinama samo sazrijevaju i dobivaju na vrijednosti u arsenalu koncertnih nastupa Vanden Plas.
Uz telepatsko osjećanje kvinteta na pozornici, potresno je i to kako momci zapravo sviraju kar “zatvorenih očiju”. Bez jednog jedinog pogleda u vrat gitare ili vrat bas gitare. Jednostavno. Automatika, savršena gipkost koju postigneš kilometražom koja te ispuni apsolutnom opuštenošću i omogućuje ti sviranje koje uvjerava kombinacijom tehničke izbrušenosti i iskonskih osjećaja. Bez pogreške.
Nova skladba poput Rush Of Silence sama po sebi predstavljala je prvi pravi vrhunac, jer je kompleksnije građena i u njoj atmosfera zapravo neprestano valja kroz neočekivana pljuskanja valova, koja preuzimaju konzumenta mnogim raspoloženjskim osjećajima. Vanden Plas su za kraj regularnog dijela sačuvali dva izuzetna asa u rukavu. Novu dramatičnu prog metal ljepoticu Scar Of An Angel i udarniju “Christ 0.” klasiku Postcard To God. Bis je na pozornicu donio još fantastičnu naslovnu skladbu prethodne ploče “Chirst .0,” što se pokazalo jednim od ljepših iznenađenja setliste i, očekivano, završetak koncerta navijenom Rainmaker (“The God Thing”, 1997). Na repertoar su bile dodane još Soul Survives s prvijenca “Colour Temple” i nova Quicksilver, koje je sastav izbrisao s nastupa. Mogući odgovori su dva. Premalen odaziv, ili jednostavno činjenica da sastav na licu mjesta odlučuje koje dvije pjesme prije svakog nastupa briše iz fiksne koncertne setliste pa tako kroz turneju ni dvije setliste nisu posve jednake. Nažalost ostali smo uskraćeni za izvedbu bilo koje skladbe odličnog prvijenca “Colour Temple”, što je jedina primjedba na ovogodišnje koncertno uživanje u glazbi Vanden Plas. Druga zamjerka pak cilja na strahovito nezrelu i glazbeno neprosvijetljenu austrijsku publiku, koja ne uspijeva privući na koncert takvih odličnjaka kao što su Vanden Plas ni punih 100 glava. Govorimo o Beču – austrijskoj prijestolnici s milijun i 700.000 stanovnika. Pa čak i ako je riječ o petku navečer, kao ovaj put.
Kako god. Višegodišnje čekanje da se Vanden Plas toliko približe Sloveniji da je jednodnevni skok na njihov koncert fizički izvediv u granicama normale za dvije izgubljene glave njihovih obožavatelja iz Slovenije, bilo je isplaćeno svakom koncertnom sekundom pozorničke briljantnosti tih njemačkih glazbenih perfekcionista jedinstvenog glazbenog ja, osobito uz činjenicu da su na kraju koncerta došli na vidjelo baš svi članovi sastava i bilo je moguće sa svakim od njih izmijeniti nekoliko riječi, obaviti kakvu zajedničku uspomensku fotografiju, steći dragocjeni autogram. Ukratko, tko voli svoje mehanoreceptore i brine o tome da njegovo tijelo i duša konzumiraju glazbenu profinjenost, a ovaj si je put dopustio previdjeti Vanden Plas na turneji, može biti svjestan da je napravio nenadoknadivu pogrešku. Za kraj mogu samo dodati još: “Vanden Plas u svako selo!”
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. I Can See 2. Into The Sun 3. Holes In The Sky 4. Silently 5. Iodic Rain 6. Rush Of Silence 7. Far Off Grace 8. Cold Wind 9. Frequency 10. Scar Of An Angel 11. Postcard To God —bis— 12. Christ 0. 13. Rainmaker
Galerija slika
