Autor: Peter Podbrežnik
Mjesto: Planet Music / Beč / Austrija
Datum koncerta: 11.10.2002
Broj posjetitelja: 1500
Cijena ulaznice: 25€
Nezaboravan dan počeo je prilično jadno. Vani je padala kiša i bilo je neljubazno, mračne sile opet su nam namjestile vrijeme kako se i priliči za listopad. Vrijeme doista nije bilo baš bajkovito, ali s tim si nisam ni najmanje zamarao glavu, jer me čekao koncert moje najdraže grupe, Blind Guardian. Mi smo se pak zbog nekih meni nepoznatih razloga za moje pojmove relativno kasno, u 13:00, uputili na put i tako naravno propustili informativni razgovor s bendom. Ipak su me mučile neke sumnje oko koncerta. Npr. hoću li u dupkom punoj dvorani, čija popunjenost nije bila upitna, uopće nešto vidjeti ako se ne uspijem probiti u prve redove, i tko će sjediti za bubnjevima? Bubnjar Thomen (Thomas Stauch) nedavno se ozlijedio pa ga je na nekoliko prethodnih koncerata zamijenio Alex Holzwarth iz Rhapsody, brat njihova basista. Stvarno nisam želio da išta pokvari izvanredno raspoloženje kojem sam se nadao. Pred Planet Music već se okupilo podosta najvjernijih fanova sa svih strana, koji su za razliku od nas vjerojatno čekali već poprilično dugo pa su imali priliku osobno se susresti s bendom. Bilo ih je i nekoliko iz društva istočnoeuropskih zemalja. A Slovenija si bez ikakve sumnje još dugo neće zaslužiti posjet takvih metal veličina.
Predgrupa su bili prilično poznati njemački power metalci Stormhammer, koji nisu skrivali svoje velike ambicije. Svirali su klišejizirani power metal, uz koji sam se neprestano zijevao. Nisam imao nikakva interesa pratiti tu predgrupu, iako su se pokazali kao sasvim simpatični dečki. Jedan od gitarista očito je sličio bubnjaru Blindsa, pa smo se malo našalili na njegov račun. Pjevač je pak imao ozbiljnih problema s glasom iako se na svaki način želio poistovjetiti s Ozzyjem, a i Diove geste bile su mu po guštu. Inače je izgledom najviše podsjećao na Meat Loafa. Poslije se ispričao da je prehlađen i zamolio za razumijevanje. Iako je na početku ispalio nekoliko dobrih screamova, ubrzo je posustao. Ipak, sve su skupa odsvirali korektno, a njihovi fanovi nisu skrivali zadovoljstvo nastupom.
Obično puštaju kojekakve svinjarije prije koncerata, ali ovaj su me put iznenadili. Dok su roadieji pripremali pozornicu za Blindse, uživali smo prije nastupa slušajući stare Helloween (“March Of Time”, “I Want Out”, “A Tale That Wasn`t Right”) i priličnom broju nas je tako bilo lakše čekati početak. Takve fanove kakve imaju Blindsi poželio bi svaki pošteni metal bend. Doista dišu s bendom i gotovo sve otpjevaju od početka do kraja. Svi smo već postali poprilično nestrpljivi kad je odjednom doista počelo.
Poslovično hladni Austrijanci pa čak i neki Slovenci (da, ipak nas se nešto skupilo, i to čak nekoliko meni nepoznatih lica) odjednom su pali u delirij, jer su dvoranom počeli odjekivati dobro poznati zvuci bitke, preplašeni Sauronov glas i Melkorov bijes. Iz mraka su odjednom izašli dobro poznati čarobnjaci metala – Blind Guardian, i kad su odsvirali prvi akord ubojice svih ubojica, “Into The Storm”, publiku je gotovo otpuhalo! Hansi nas je pozdravio i već je slijedio “Welcome To Dying”, klasični stari ubojica koji je još povećao našu euforiju. Tempo se malo smirio uz “Nightfall”, prvi od njihove bogate zbirke poetičnih komada. Svi smo zapjevali o padu noći u Međuzemlju. Publika je cijelo vrijeme diktirala ritam. Hansi se potom obratio publici da snimaju dvostruki live album koji će izaći iduće godine, i to je publiku zapalilo do kraja. Malo iznenađenje bio je “The Scrypt For My Requiem”. Taj izuzetno atmosferični (pa koji njihov komad to nije) bio je prvi iz serije s njihova besmrtnog albuma – “Imaginations From The Other Side”. Kad je završio, odjednom je zavladala tišina, jer je Hansi smrtno ozbiljnim glasom najavio neku dobro poznatu priču o prstenu nad prstenovima, koji je nekoć dao iskovati sam mračni gospodar Sauron. Naravno – “Lord Of The Rings”! Hansi ga je odpjevao u duljoj, akustičnoj verziji s “The Forgotten Tales”, kad Hansi prije glavnog refrena otpjeva ˝I keep the ring of sorrow˝. Kad god čujem tu pjesmu, suze mi navru na oči, a po tijelu mi počnu trčati žmarci. Besmrtna “Valhalla”, jedini komad iz thrasherskih osamdesetih, ponovno je potpuno užarila atmosferu. “The Soulforged” bio je prvi sa zadnjeg albuma. Publika se tu malo primirila jer je riječ o svježoj pjesmi koju još ne poznaje najbolje. Zato je “Mordred`s Song”, jedno od ugodnih iznenađenja koncerta, do kraja naelektrizirao već ionako užarenu atmosferu. Odjednom su zasvirale klavijature. Slijedilo je najveće iznenađenje koncerta – “Bright Eyes”! Nevjerojatan komad, iznimno zahtjevan i instrumentalno i lirski. Tom je pjesmom Hansi dokazao zašto je nenadmašan pjevač na njemačkoj metal sceni. Nitko na njemačkoj metal sceni nema tako lijepu boju glasa i tako brzo izmjenjivanje vokalnih sekvenci, možda samo Ralf iz Primal Feara sa svojim priestovskim screamingom, ali Hansi je sa svojim atmosferičnim glasom taj koji nosi zastavu tevtonskih pjevača. Drugi novajlija sa zadnjeg albuma, “Punishment Divine”, ponovno je bio zalogaj za fanove, ali smo i njega otpjevali kako se i priliči. I sam sam se malo lovio kod obaju novajlija. Hansi je pak ponovno bio oduševljen našim doprinosom pa nas je sve pozvao da udružimo snage i sljedeću pjesmu u cijelosti otpjevamo bez njegove pomoći. Ubrzo mi je bilo jasno o kojoj pjesmi govori: “The Bard’s Song-In The Forest”, akustično remek-djelo, tko je ne poznaje ne zna što je power metal. To je naime jedna od onih njihovih besmrtnih akustičnih himni koju zna u cijelosti otpjevati svaki pravi fan. Već smo bili na “Journey Through The Dark”, još jednoj atmosferičnoj pjesmi s albuma “Somewhere Far Beyond”. Očekivali smo još poneku pjesmu s “Nightfall In Middle-Earth”. Slijedila je jedna od najboljih pjesama s tog albuma – “Time Stands Still (At The Iron Hill)”. Vrhunac koncerta dosegnuo je “Imaginations From The Other Side”, koji je na najljepši način predstavio njihov glazbeni stil. Zatim su napravili kratak odmor koji je naglo prekinulo naše glasno skandiranje: “zugabe, zugabe!” Hansi je s osmijehom rekao da imaju u zalihi još tri pjesme. Slijedio je dodatak s “Lost In The Twilight Hall” i publika je svoje odobravanje pokazala kako se i priliči za takvu klasiku. “A Past And Future Secret” zaključio je priču o kralju Arthuru. Oba gitarista još su posljednji put zgrabila akustične gitare i sjajno odsvirala uvod te romantične balade. “Mirror Mirror” bio je zadnji, ali fan favourite komad bez kojeg se ne može i jedna od mojih najdražih pjesama uopće. Nisam mogao vjerovati da je metalske bajke već kraj. Svjetla su se upalila i tada sam shvatio da je koncerta doista kraj. Kakva harmonija, čisti perfekcionizam i snaga navirali su iz te glazbe. Tome treba dodati i čist zvuk koji je ispunio očekivanja. Hansi je nedvojbeno bio u najboljem raspoloženju. Njegov zaštitni znak, kad rukama gestikulira eksploziju, uvijek je došao do punog izražaja. I oba gitarista brzo su se razživjela nakon početne suzdržanosti. André je djelovao posve nevjerojatno smireno nakon svih onih svojih podivljalih rifanja. I ritam gitarist Marcus odlično je odsvirao sve ritam dionice. Mislim da su Blindsi jedan od rijetkih bendova koji na koncertima bolje funkcioniraju mirno nego divlje, jer se na taj način puno bolje poistovjete sa svojom glazbom. Dakle, nikakvih skakanja, mlataranja kosom, trčanja među pojačalima ili drugih akrobacija.
Ipak, ima nekoliko činjenica koje još uvijek svjedoče da je Hansi nekoć svirao bas. Basist Holzwarth se zato radije postavio malo više u pozadinu, iako je postao već redovni član njihove koncertne postave otkad je Hansi zadnji put prihvatio bas gitaru. Za uspješno skladanje orkestralnih elemenata sjajno je pobrinuo klavijaturist Michael Schüren. Onaj tko zaslužuje najviše čestitki svakako je bubnjar Thomas Stauch, koji je gotovo razvalio drum set, ali je nakon koncerta ostao skroman kao da se ništa nije dogodilo. Oba gitarista bacila su i nekoliko trzalica za uzorak. Marcus je bio malo darežljiviji, a inače su im pravih trzalica ponestale.
Možda bi se uklopio još poneki “Majesty” s prvog albuma, “Traveler In Time”, “Time What Is Time”, “Somewhere Far Beyond”, 14-minutni “A Night At The Opera” ili moja najdraža pjesma “Theatre Of Pain”, ali Blindsi su nakon više od dva sata već bili poprilično izmoreni, a i meni su već počele praviti probleme glasnice.
To je još jedan dokaz da Blindsima nikad neće ponestati pjesama. Imaju naime izuzetnu vrlinu – na svakom koncertu zamijene nekoliko pjesama drugima, jer je riječ o grupi koja ne zaboravlja što je naučila i svoju tehniku redovito usavršava. Gandalfa doduše nismo sreli, pa tako nije bilo ni nikakve pirotehnike, koja je inače čest gost njihovih koncerata, ali boljeg nastupa do sada nisam doživio. Još uvijek ne mogu vjerovati da je to istina – moji su se snovi napokon ostvarili!
Setlista
1.) War Of Wrath (intro)
2.) Into The Storm
3.) Welcome To Dying
4.) Nightfall
5.) The Script For My Requiem
6.) Lord Of The Rings
7.) Valhalla
8.) The Soulforged
9.) Mordred’s Song
10.) Bright Eyes
11.) Punishment Divine
12.) The Bard`s Song- In The Forrest
13.) Journey Through The Dark
14.) Time Stands Still (At The Iron Hill)
15.) Imaginations From The Other Side
—dodatak
16.) Lost In The Twilight Hall
17.) A Past And Future Secret
18.) Mirror Mirror
