Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Goran Krmac Kvartet
Izdavač: Celinka
Izlazak: 2016
Trajanje: 39:40
Ocjena: 4/5
Goran Krmac, Janez Dovč i Nino Mureškič poznati su po zajedničkoj postavi zvanoj Baraka, koja je prije četiri godine objavila i istoimeni studijski album. Ako im pribrojimo harfista Eduarda Raona, što dobijemo? Da. Logično. Još četvrti element, a Baraka prelazi u Goran Krmac kvartet. Goran je tubist koji je, slično kao njegov (karijerno) nezamjenjivi drug i suradnik Dovč (taj je zapisan za sviranje harmonike), pojam tog instrumenta, kojeg uglavnom poznajemo s pučkih veselica, odmaknuo na posebno mjesto glazbenog univerzuma. Tako je tuba dobila novu kvalitativnu dimenziju umjetničke ekspresije, odnosno pedigre osebujne melodije etno jazzovskog pajdašenja, poduprtog slobodarskom dosjetljivošću, sve do elektroničkog zvučnog eksperimenta, kao i koketiranja s klasičnom glazbom. Na taj je način Krmac tubi dodijelio novu kvalitetu popularizacije, jer slušanje albuma »Pozabljena ljudstva« postaje iskušenje šokantnog sladostrašća koje fascinira i najzahtjevnijeg glazbenog gurmana. Dugogodišnji kompanjoni Dovč i Krmac u tom su smislu dakle savršen kreativni par, a ovaj put skladateljska inicijativa pripada Goranu Krmacu.
Pristranost prema bilo kojem od instrumenata u ovoj recenziji nikako ne prolazi. Harfist Eduardo Raon, doduše, u cijeloj priči ne ulazi tako intenzivno u središte pozornosti kao instrumentalna integracija preostalih triju članova postave (iznimka je npr. izvrsna, nježna i krhka Mistika, koja djeluje, kao što joj naslov kaže, »mistično« i tajanstveno, ili solo trenuci kad se pred harfom »povuku« sva tri instrumenta – skladba Listen Very Carefully), no njegova upotreba harfe u glazbenom tijelu kakvo formira kvartet također je nova priča o neobičnoj zvučnoj ekspresiji instrumenta za koji mnogi općenito smatraju da ne seže dalje od slatkasto komercijalnih »ringa-raja« Andreasa Vollenweidera te posljedično suzavih lica ganutih mama, tetki, baka, nona i šjora. A Nino? Ostaje naprosto Nino. Ako uho ne vara, ni ovaj se put nije mogao othrvati upotrebi marimbe (uvod u Tatovi vode), a njegove ritmičke teksture opet nose narav učinkovitog punjenja zvučnog krajolika, kako mu ga »servira« preostala trojka kvarteta. Mureškič u tom smislu ostaje majstor ručnih vještina iskusnog udarača, a njegovo pletivo neobuzdanog improvizacijskog sočiva razigrano je dijete prostranstava njegove mašte.
Bend ima i pregršt šegavosti i bogohulno zafrkantske ponovne djetinjavosti u svojoj svirci, kad naiđemo na skladbu Slim & Fat. Otvara je »srušeno« dvoglasje harmonije na tubi Gorana Krmaca. Jedan ton harmonije je »debeljukšan«, drugi »mršav«. U skladu s naslovom skladbe. Dok Mureškič sa svojom udaraljkaškom radoznalošću vrlo brzo prelazi u opću ofenzivu, koja posljedično poništava predvidljiv šablon motivskog formatiranja, u nastavku iste skladbe uvodni Goranov motiv preuzima Janez na harmonici. I tako dalje. Prema kraljevstvu neočekivanog razvoja događaja unutar radosne veseloigre kvarteta.
Ono što je na ovom albumu najprivlačnije uz navođenje osnovnih instrumenata, koji u neobičnoj maniri supostojanja grade glazbeno tijelo kvarteta, jest riječ »programiranje«, koja se potpisuje ispod iskorištavanja svakog od instrumenata. Veliku ulogu u tome ima Janez Dovč, koji vrijedi za svojevrsnog reformatora i inovatora (barem u Sloveniji) kad je riječ o iskorištavanju harmonike (u smislu poznavanja cjelokupne fizike instrumenta). U tom smislu Goran Krmac kvartet slušatelja nagovara već uvodno skladbom Zrak niha. Titranje, valovanje, ahhh taj šment Zvučne razrijeđenosti i zgusnutosti. U slijedu. Zvuk. Glazba. Za opći dojam kako harmonika (pa i tuba, harfa) na ovom albumu često funkcionira, odgovor potražite i na Dovčevu studijskom izdanju »AkordiOn«. Ukratko, bend iskorištava upotrebu posebnih zvučnih efekata putem programiranja i na taj način razbija ustaljene forme očekivanih šablona, a slušatelja šokira tako što mu nudi »neočekivano« (u zamjenu za očekivano). Plejada raznolikih zvučnih sitnica koje kvartet izvabljuje iz svojih instrumenata dodaje pak naravi aranžiranja samosvojnu sliku, odnosno glazbeni karakter. Drugim riječima, generira eklektičnost. Svakako su tu i trikovi »echo-delay« efekata, a bend nije ni kompleksno nabrijan. Primjerice, u Tatovi vode dostaje glazbeni minimalizam koji se bazira upravo na upotrebi »echo delay« efekata zvučnog programiranja, a sam rezultat stvaranja atmosfere može slušatelja odvesti i u stanje cerebralne zanesenosti. Upravo je ta skladba sama po sebi glazbeno izražajni vrhunac kad vagamo moment programiranja na ovom albumu.
Kao što sugerira naslov albuma, Goran s ekipom pokušava nas odvesti u svijet koji smo zaboravili. Ne zaboravimo da potječemo iz prirode, mi smo djeca sunca (rekli bi Yes 1973.), iako u novom dobu činimo sve da podredimo vlastitu majku (što ćemo još pošteno platiti). Ta iskonska usmjerenost kvarteta, koja prije svega slijedi sebi svojstvene instinkte, posljedično slikanje izvornih zvučnih struktura i tekstura ritmike, pokušava slušatelja odvesti u svijet pradavnine, kad je prvi čovjek kostima udarao po siga kamenju spiljskih dubina i otkrivao čudesnost koju zovemo »zvuk«. Istina, strukture su (labavo) etno jazzovski zbližene, no s druge strane grupa ne krije fascinaciju ni svijetom neoklasične glazbe. Takav je primjerice izlazni dio skladbe Tatovi vode, ili cijela naslovna skladba (ona bi se bez problema mogla koristiti kao glazbena podloga za film). Skladbe Ples i zaključna Rondo alla Gorchi sadrže najviše klasične zvučnosti u iskorištavanju sva četiri gradivna elementa zvuka. To niti ne čudi, jer su snimljene uživo u lipnju 2015. na festivalu GodiBodi, kad je kvartet bio »u povojima«.
Da spis ne bude predug. »Pozabljena ljudstva« je novi album apsolutnih eklektičnih sladostrašća. Izazovan je glazbeni posebnjak kojem istraživački avanturizam simbiontskog odnosa neobične kombinacije, ali općenito snošljivog i kontemplativnog dijaloga četiriju instrumenata, daje jedinstveno, neponovljivo i odmah prepoznatljivo mjesto u glazbenom univerzumu. Ne samo u Sloveniji, nego gledano i šire, na međunarodnoj sceni. Album koji te u svojoj zvučnoj neobičnosti, kakvu pokreće kipuće neobuzdani slobodarski način razmišljanja višeslojne i žanrovski neopterećene glazbene dosjetljivosti iskusnih gradivnih elemenata ovog kvarteta, krepko probudi i protrese.
Goran Krmac kvartet – Ples (live, festival Godibodi, Hostel Celica, Ljubljana, lipanj 2015.):
Postava
Goran Krmac – tuba, programiranje
Janez Dovč – harmonika, programiranje
Eduardo Raon – harfa, programiranje
Nino Mureškič – udaraljke, programiranje
Produkcija
Igor Vuk
Popis skladbi
1. Zrak niha
2. Mistika
3. Ples
4. Listen Very Carefully
5. Pozabljena ljudstva
6. Slim & Fat
7. Tatovi vode
8. Rondo alla Gorchi
