Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Grave Digger
Izdavač: Napalm Records
Izlazak: 2008
Ocjena: 3.5/5
EP “Pray” je uvertirno pretizdanje s ciljem mamljenja publike da se u što većem broju nakuri na novi Grave Digger studijski album “Ballads Of A Hangman” (2009). EP je izašao u studenom 2008., dakle nepuna dva mjeseca prije izlaska studijskog albuma. Prašinu uoči izlaska novog albuma trebalo je, dakle, konkretnije podići malo ranije.
Vodeći naslovni singl EP-a zapravo je najmelodičnija skladba albuma “Ballads Of A Hangman”. Unatoč svom izravno razgoljenom gitarskom uzorku vražje mortalnog karaktera, upravo taj riff istodobno preuzima osnovnu melodijsku liniju, na način koji je receptornim organima posve trivijalan i brzo podkožno osvojiv. Svojom melodičnošću asocira na izgubljenu pjesmu “Liberty Or Death” i čovjek može steći krivu predodžbu o tome što može očekivati od novog albuma. Doduše, sad smo već na razini cjepidlačenja, jer album Grave Digger je album Grave Digger. Među njima, dakle, nema skokovitih odstupanja. Ipak, ako stvar ipak počnemo fino rezbariti u detalje, “Ballads Of A Hangman” je u svojoj produkciji opet riffovski izravniji (u inače općepoznatoj “digger opus” izravnosti) od simfonijski uljepšanog prethodnika i stoga nekakvo koketiranje s korijenima, dakle s albumom “The Grave Digger” i prema godinama izdanja od njega naniže. Pray u refrenu sadrži jednostavan odjek “Pray!!!!” sastavljen od mnogih Boltendahlovih režanja naslaganih jedno na drugo, što djeluje silno autoritativno i na slušatelja ostavlja neki učinak podređene poslušnosti tom, bučno preko svih granica izloženom “zapovijedi” u refrenu. Tipičan pogodak u sridu koji ima potencijal da ga ljubitelji sastava brzo prihvate kao svog, što skladbi Pray ujedno otvara vrata da se pridruži nekoć čeličnom repertoaru koncertnih nastupa sastava.
Na ovom EP-u smještene su još dvije skladbe za koje nije bilo mjesta na novom albumu, zbog čega je ovaj EP utoliko aktualnija kupnja za sve prave Grave Digger fanove. Obje su odlične skladbe, s tipičnim zapovjedničkim režanjem u središtu, znatno “nasilnije” (čitaj: manje melodične u ovom slučaju) od skladbe Pray, s razgoljenom sirovošću, snažno naprijed gurnutim riffom tipične Grave Digger kompozicije i odlično užarenom živom produkcijom. Novost koju donosi ovaj EP, a ujedno je i najava novog albuma, svakako je neposredno aktivno uključivanje novog člana u sastav, Thila Hermanna. Aktivno zato što je s Boltendahlom i Schmidtom koautor sve tri skladbe, a svakako se osjeća i njegov studijski “ravnopravni” status kroz doprinos solaža, što znači da su Grave Digger stavili cijelu glazbenu srenju pred činjenicu da se po prvi put u karijeri mogu pohvaliti višestrukim gitarskim duelima u skladbama, što je svakako doprinos izražajno karakternoj hermetičkoj zabetoniranosti Grave Digger pristupa. Dakle, dvije preostale Grave Digger skladbe s “Pray” EP-a, koje momci kasnije nisu smjestili na album, jesu When The Sun Goes Down i My Blood Will Live Forever, a budući da oslobađaju još više agresije od skladbe Pray, zapravo još posrećenije predstavljaju najavu cjelokupne slike i atmosfere albuma “Ballads Of A Hangman” (2009).
Sastav je poznat i po tome što se rado laća sviranja djela drugih autora. Tako su se ovaj put prihvatili obrade Motorhead klasika Overkill. Ta se obrada nalazi isključivo na ovom EP-u. Kako je skladba Overkill u osnovi postavljena, vjerojatno vam nije potrebno posebno objašnjavati, ali činjenica je da ta osnovna “Motorhead šablona” Grave Digger savršeno pristaje. Buku Motorhead klasika otrovno su “učetverostručili”, ubrzali ritam naglašeno dubinskim udaranjem dvostruke bubanj bas pedale do maksimuma, Boltendahl je opet krajnje bučno zlokoban, a sve je skupa obavijeno u tipičnu digger produkciju užarene teutonske riff pilovine. Dakle, za savjet kako u studiju napraviti Motorhead još bučnijima nego što već jesu, pitajte Grave Digger. Očito momci imaju najbolji recept za to. Zanimljivo bi bilo da se Grave Digger prihvate cijelog “Overkill” albuma.
Kao što sam spomenuo. Pravi ljubitelji Grave Digger zvuka nad ovim se EP-om nipošto neće mrštiti. Predstavljat će im obvezu za nadopunu zbirke Grave Digger albuma. Kao i uvijek, sastav njime oprezno opipava puls reakcija okoline, u kojoj je ubrzo nakon Nove godine 2009. izašao “Ballads Of A Hangman”.
Postava
Chris Boltendahl – vokal
Manni Schmidt – gitara
Thilo Hermann – gitara
Hans Peter Katzenburg – klavijature
Jens Becker – bas gitara
Stefan Arnold – bubnjevi
Produkcija
Grave Digger
Popis skladbi
1. Pray
2. Overkill
3. My Blood Will Live Forever
4. When The Sun Goes Down
