Lokacija: Salzburg / Rockhouse / Austrija
Datum: 26.09.2013
Dolaze koncerti, dolaze turneje. Obavezni za pogledati. Pretty Maids i Pink Cream 69 zajedno u Salzburgu! Blizu? Daleko? Bliže Sloveniji ne ide. Oduvijek smo po »hard rock« išli u inozemstvo i uvijek će tako biti. Pretty Maids, koji tijekom cijele ove godine koncertiraju jer promoviraju svoj novi album »Motherland«, objavljen u ožujku 2013. za Frontiers Records, za prvi dio jesenske europske turneje odabrali su kao predgrupu njemačke hard rockere iz grada Karlsruhe, Pink Cream 69. Oni se, jednako kao i Pretty Maids, mogu pohvaliti dugogodišnjim stažem prkošenja na sceni, budući da su prvi, istoimeni album izdali već 1989.
Ovaj posjet Salzburgu bio je posebno privlačan jer su publiku pred obje grupe zagrijavali lokalni hard rock veterani Speed Limit, koji djeluju, nećete vjerovati, od 1979. godine. Salzburžani. Između 1986. i 1992. Speed Limit su izdali tri studijska albuma i bili su na domaćem terenu iznimno cijenjen i traženi sastav. Međutim, u studenom 1994. odsvirali su svoj posljednji koncert, i to upravo u klubu Rockhouse, koji je baš tada započeo s radom. Sastav se ponovno okupio 2008. i izdao još dva studijska albuma, »Moneyshot« (2010) i »Unchained / Prophecy« (2011). Lijepo ih je bilo dočekati u Salzburgu. Riječ je o stvarno kvalitetnoj stvari. Od vladanja engleskim stihovima, čvrsto utemeljenih i koketnih gitarskih fraza koje počivaju na kompaktnom zupčaniku aktivne i dinamične ritam linije, do vokala odpjevanog samouvjereno i svom snagom. Prvih 40 minuta bilo je vrućih i iznimno zabavnih, a publika je ispalila i lijep snop prodornih uzvika u znak podrške grupi koja nipošto nije zaboravila svoje sunarodnjake.
Druga priča su naravno Pink Cream 69. Oni su na pozornicu stupili u devet navečer i imali točno sat vremena da se pokažu. I do sekunde su ga iskoristili. Komadi su se izmjenjivali jedan za drugim, gotovo bez stanke. To je grupa u nevjerojatnoj koncertnoj formi. Željna i gladna koncerata, kao da je dečkima u prosjeku 20 godina manje na plećima. Odlučujuća figura na pozornici svakako je vokalist David Readman. Riječ je o jednom od najboljih hard rock vokalista trenutačno u Europi. Čovjek je uskočio u ekipu Pink Cream 69 još 1994., kada je zamijenio sadašnjeg pjevača Helloweena Andyja Derisa. Readman je i ovog lipnja i srpnja pjevao po europskim pozornicama kad je nastupao s Voodoo Circle. Frajer je dakle u velikoj vokalnoj formi. Jedinstven kontakt s publikom. Neprestano poticanje, podgrijavanje… Uz Davida naravno nesalomljiv gitarski dvojac osnivača Alfreda Kofflera i malo mlađeg Uwea Reitenauera. Napadno, glasno, oštro i u punom odjeku. Ritam linija je nezamjenjiva. Tu je Dennis Ward na bas gitari. Poznati Amerikanac s njemačkom putovnicom, koji svojom djelatnošću danas drži na vrhu »pola« europskih hard rock grupa, jer već godinama ostaje jedan od najtraženijih zvučnih producenata. Ne samo traženi, nego i vrlo cijenjen. Savršen primjer radoholičara kojemu glazba znači sve. Sastav je ujedno premijerno predstavljao novog bubnjara Chrisa Schmidta, koji je nedavno uskočio na mjesto osnivača Koste Zafirioua. On je Pink Cream 69 morao napustiti zbog drugih obaveza. Prije svega obiteljskih, a novu ljubav prema bubnjanju pronašao je u sastavu Unisonic. Pink Cream 69 impresionirali su odličnom set listom. Novu The Spirit negdje na sredini nastupa odsvirali su zajedno samo Uwe i David, da ostatak sastava malo odmori. Publiku su dignule prije svega klasike poput Talk to the Moon, Do You Like It Like That, pa No Way Out, koja je prešla u bombastični vrhunac nastupa Pink Cream 69 kroz Livin’ My Life for You, Wasted Years, Welcome the Night i još jednu ultramelodičnu, pjevnu skladbu naslova Shame, uzetu s albuma »Electrified« (1998). Bomba! Pink Cream 69 su na vrhuncu snage, prekaljeni, očvrsli, složni. Zvuk odličan, izvedba izvanredna. Pretty Maids će se u nastavku dakle morati prilično namučiti, da ne kažemo da su im Pink Cream 69 te večeri slučajno ukrali show.
Malo dulju stanku, nekih pola sata, iskoristili smo za šetnju na svježem zraku, koji pivić, a pozornica je u međuvremenu po dubini malo »narasla«. Na njoj su se bahato šepirili u svojim golemim dimenzijama bubnjevi Allana Tschicaja. On je nekih petnaestak minuta prije jedanaest navečer prvi pozdravio publiku svojim dolaskom na pozornicu. Po očekivanju, Pretty Maids su se survali na publiku s novim albumom »Motherland«, koji su uvodno zastupale agresivna Mother Of All Lies i za njom pjevnija I See Ghosts. Prva klasika odjeknula je već na poziciji broj tri, i to s naslovom Needles in the Dark – fantastika s albuma »Future World« (1987). Set listu je obilno zastupao novi album, uz usputna skretanja prema prethodniku »Pandemonium«, s kojeg su odjeknule Here Comes the Night, fenomenalna I.N.V.U, te kao dodatak tiho očekivana Little Drops of Heaven, na koju se očito već prilijepila etiketa obaveznog uključivanja u popis željeznog repertoara grupe. Ostatak set liste uglavnom su činili poznati rušitelji prvih dvaju albuma. Uključivanje klasika poput, među ostalima, Queen of Dreams, zasigurno je bilo jedno od glavnih sladostrašća svih zagriženih fanova grupe te večeri u klubu Rockhouse.
A bend je izniman. Sve štima, sve je izvanredna mješavina agresije i melodičnog iskorištavanja. Hard rock, navijen do vraga, navijen do granica heavy metala! Ronnie Atkins je u svojoj časnoj zrelosti, što se staža tiče, izgubio nešto visina i mjestimično je samo s mukom hvatao refrenske napjeve, osobito u skladbama poput najnovije Why So Serious, no kad su odjeknule skladbe Please Don’t Leave Me This Way (orig. Thin Lizzy), a posebno razvikane i očekivane Red Hot And Heavy, pa kao dodatak Back To Back, pa poznati rušitelj na repu set liste Future World, bilo je jasno da je kroz Rockhouse projurio razorni tornado potpunog pustošenja, od kojeg se još poprilično dugo nakon završetka koncerta sijevalo u glavama.
Pretty Maids bili su odlično raspoloženi. Posebno je godila izvanredna sinteza klavijatura i gitare, koje su u kombinaciji stvarale bombastičan zvučni zid pratnje, zatim topovski zamasi Allana te živahno zveckanje cijelo vrijeme poskakujućeg Renea Shadesa. Publiku je ponajviše zabavljao karizmatični gitarist Ken Hammer, koji si je ovaj put istodobno priuštio malo više ležernosti i ništa ne sluteći opalio koji poltonski »promašaj« u solažama vrhunca. No, to je kompenzirao tako što je cijelo vrijeme pazio da narod ne ostane žedan. Tako je Ken širokogrudno dijelio publici vodu, i nećete vjerovati. Najsretniji su dobili i koje pivo. Iz boce!
Ronnie se tijekom nastupa malo čuvao. I sam je svjestan da mu vokalne karakteristike više ne dopuštaju vokalnu gimnastiku od prije 20 i više godina, no publika je po »narudžbama« pjevača temeljito ispunjavala prostor svojim sudjelovanjem. Stihove dakle nije zaboravila! Nastup se u tren oka preokrenuo!
Odlična energija. Austrijska publika konkretno je napunila Rockhouse. Skupilo se dobrih 500 ljudi i klub je bio taman dovoljno pun. Izgledao je pun, ali ne prenatrpan, bendovi su se odlično osjećali, a mi u publici normalno disali. Zasigurno jedna od onih jedinstvenih hard rock večeri koje te pune energijom, podignu od zemlje i nakon kojih ti ne preostaje ništa drugo nego da se duboko pokloniš grupama za njihov glazbeni opus i naravno za to što još uvijek neumorno jure dalje po koncertnim pozornicama. Pa makar svake godine natovare koji kilogramčić više, a i koju sijedu vlas (ako ne ispadne usput). No kao što rekoh. Pravo rockersko srce nemoguće je slomiti. I Pretty Maids, kao i Pink Cream 69, to su s vehemencijom pokazali u najiskonskijem i najiskrenijem svjetlu. Točno onakvi kakve poznaje magija europske hard rock Biblije.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
PINK CREAM 69:
1. Keep Your Eye on the Twisted
2. Hell’s Gone Crazy
3. Special
4. Lost In Illusions
5. Talk to the Moon
6. Break the Silence
7. Do You Like It Like That
8. The Tide
9. The Spirit (akustična verzija)
10. No Way Out
11. Livin’ My Life for You
12. Wasted Years
13. Welcome the Night
14. Shame
PRETTY MAIDS:
1. Mother of All Lies
2. I See Ghosts
3. Needles in the Dark
4. Love Games
5. Sad to See You Suffer
6. Why So Serious
7. Yellow Rain
8. Queen of Dreams
9. It Comes at Night
10. Rodeo
11. Please Don’t Leave Me
12. I.N.V.U.
13. Red, Hot and Heavy
—dodatak—
14. Fortuna Imperatrix Mundi (Carmina Burana – intro)
15. Back to Back
16. Little Drops of Heaven
17. Future World
Sit on My Face (taped outro Monty Python)
