Mjesto: Backstage / München / Njemačka
Datum intervjua: 23.11.2010
Odlični danski hard rockeri Pretty Maids, utjelovljenje prkosa, a prije svega vrlo kvalitetnih studijskih izdanja, prvi su se put konkretnije usidrili na sceni svojim studijskim prvijencem “Red, Hot & Heavy” iz 1984. godine. Nažalost, fortuna im nije bila sklona pa njihovo ime danas nije šire prepoznatljivo, iako to svojim opusom Pretty Maids nedvojbeno više nego zaslužuju. Koliko god suosjećali s bendom zbog komercijalne zapostavljenosti, treba naglasiti da Pretty Maids u 2010. diše punim plućima, jer su ove godine izdali odličan studijski album “Pandemonium”, koji nudi nekoliko doista impozantnih trenutaka kad je riječ o spajanju melodične briljantnosti i rockerske udarnosti, po čemu su Pretty Maids oduvijek bili poznati.
Na intervju se trebalo dosta načekati. Bend naime nije bio posebno obaviješten od strane agencije Fast Entertainment, ali su nam Janiju i meni izuzetnu pomoć i podršku pružili organizator koncerta iz agencije Music for People Concerts Thorsten, koji je usklađivao sve što je bilo potrebno da se intervju doista održi.
Dečki su odradili soundcheck i nakon nekih sat i pol čekanja Thorsten dolazi po nas i vodi nas u backstage. Tamo za lijepo opskrbljenim stolom sjede bubnjar Pretty Maidsa Allan Tschicaja i novi stalni član i klavijaturist Morten Sandager (poznat i po suradnji s bendom Mercenary). Glavni akteri Pretty Maidsa, Ronnie Atkins (vokal) i Ken Hammer (gitara), bili su u istoj prostoriji, ali su na početku intervjua samo izdaleka promatrali događanja i radije se posvetili drugim aktivnostima.
RockLine: Kako se vas dvojica osjećate kao dio postave koji nije s Pretty Maidsima od osnutka? Kako je svirati s tim dečkima i biti dio tog benda?
Morten: Moramo li stvarno odgovarati na to dok su njih dvojica (pokaže na Ronnieja i Kena op.p.) tu pokraj nas?
(svi: smijeh)
Morten: Dobro, ozbiljno, ha, ha, ha… Ne. Dečki su super. Susretljivi. Odlično se razumijemo. Glazbeno, što se tiče ukusa u slušanju glazbe. Nedavno nam se kao novi basist pridružio i Hal Patino, i slagalica je sad završena.
Allan: S Halom sam svirao još davnih godina, poznajem ga jako dobro i dugo, i odlično funkcioniramo zajedno.
RockLine: Tko je preporučio Hala Pretty Maidsima, kako vam se pridružio?
Allan: Svi ga znamo. Velika prednost je što i on dolazi iz Danske, kao i svi ostali. Zapravo u tom trenutku uopće nismo imali bolji izbor od Hala Patina.
Morten: Hal se upravo rastao s King Diamondom. Taj je jednostavno odlučio da više neće svirati uživo zbog bolesti. Čim smo ga isprobali na audiciji, pokazalo se da je Hal naš prirodan izbor jer se među nama uspostavila neka kemija. Osjetili smo to u trenu.
RockLine: Znate li možda okolnosti koje su dovele do odluke Kena Jacksona da napusti mjesto basista u bendu?
Morten: Razloga je mnogo. Prije svega osobne naravi.
RockLine: “Pandemonium” posvuda žanje odlične kritike. Kako se ti, kao klavijaturist, osjećaš zbog toga, s obzirom na to da si se na ovom albumu prvi put pojavio kao stalni član sastava?
Morten: Jako sam ponosan na to. Počašćen sam i što su me dečki primili na brod; dosad sam s njima surađivao u studiju, ali samo kao glazbenik, a ne kao član benda. S Pretty Maidsima surađujem već 17 godina. Doprinio sam i nekoliko aranžmana i ideja za nove pjesme. Ovaj put je naš novi album, koji predstavljamo na ovoj turneji, još kompaktniji i življi od prethodnog “Wake Up To The Real World”.
RockLine: Ima li planova da ove godine krenete na turneju i u Japan?
Morten: Zapravo smo trebali tamo već ove jeseni, ali nije sve ispalo prema planu. No svejedno. Planovi ostaju i trenutno smo u dogovorima da posjetimo Japan 2011. godine.
RockLine: Što mislite o albumu Pandemonium?
Morten: To je izvrstan album. I kad smo na probama isprobavali kako pjesme funkcioniraju, bili smo oduševljeni koliko rockerske razornosti i istodobno melodične zarazosti je spojeno u njima. ZA turneju smo odlučili u set listu uvrstiti 6 pjesama.
RockLine: Možemo li uskoro očekivati i neko koncertno izdanje, živi DVD Pretty Maidsa?
Allan: Radimo na tome. Da izdamo DVD. Ali uvjet je da imamo škare i platno u svojim rukama. Bez toga nema ništa. Moramo imati kontrolu nad događanjima u takvoj situaciji. Samo tako našim slušateljima i ljubiteljima glazbe možemo ponuditi najbolje što Pretty Maids jesu. Živa snimka koja će biti na DVD-u neće potjecati s nekog festivala, nego s našeg samostalnog koncertnog nastupa.
RockLine: Kakve su reakcije publike na vašim koncertima?
Morten: Opet ovisi pred kim nastupaš. Ima mjesta gdje je publika jako glasna. Stalno se čuju, bilo da prate stihove i pjevaju ih, ili su jednostavno glasni i glasno prate naše koncerte. Primjerice u Njemačkoj i Skandinaviji publika je mirnija, ali nam svejedno pruža izuzetnu podršku tijekom koncerata. Samo glazbu upijaju na drugačiji način. To je posve stvar temperamenta pojedine publike.
RockLine: Ima li uz Japan u planu još kakvih koncerata Pretty Maidsa u 2011.?
Morten: Da. U proljeće planiramo još jednu europsku turneju i htjeli bismo posjetiti ponajprije zemlje istočnog dijela Europe, kao što su Rusija, Ukrajina, Češka,… naravno trudimo se stati i na tlo Južne Amerike i Sjedinjenih Država, ali to je već teži financijski zalogaj.
Allan: U ljeto pak iduće godine planiramo i nastupe na pojedinim europskim festivalima.
RockLine: Koliko ste zadovoljni diskografskom kućom Frontiers Records?
Morten: Mislim da je to dobro za nas, jer se kod te kuće nalazi mnogo starijih bendova koji su udarili temelje melodičnom hard rocku, pa se u tom smislu s Frontiers Records osjećamo vrlo domaće. A što se promocije tiče, nemam pravi uvid u to što je kuća dosad učinila za Pretty Maids. Mislim da si takva pitanja postavlja mnogo bendova iz naše branše. Mislim i da trenutačna ekonomska situacija nije baš najružičastija, niti sklona poticanju vrste glazbe koju sviramo mi, Pretty Maids. Zato moramo stegnuti remen. I diskografska kuća je pritom vrlo ograničena i nije spremna financijski ulagati u takvu glazbu kao što se to činilo još osamdesetih.
U međuvremenu je za stol Pretty Maidsa prisjeo gitarist Ken Hammer. Ken je sklopio ruke tako da je nekoliko puta dobro zapucketalo u zglobovima prstiju. Njegov glas je u tim trenucima zbog prehlade podsjećao na nekoga drugog, na prvo grlo Motorheada, Lemmyja Kilmistera….
RockLine: Ken, što bi mogao reći o suradnji s mnogim priznatim producentima i glazbenicima koji su na bilo koji način utjecali na lik Pretty Maidsa u karijeri, od Rogera Glovera do Jacoba Hansena?
Ken: To su redom potpuni individualisti. Postavio si mi teško pitanje, ha, ha, ha… Počnimo kar s posljednjim albumom, na kojem smo surađivali s Jacobom Hansenom. Taj je čovjek odigrao važnu ulogu u osvježavanju našeg zvuka za 2010. On točno zna kako se danas u studiju stvara moderan zvuk, i to onaj koji smo i mi željeli. A to nije sve. Jacob je uz producentske zadatke i sjajan gitarist i vokalist. I to smo naravno iskoristili za album “Pandemonium”. Kad se sjetim Rogera Glovera,…. Roger je čovjek s mnogo iskustva, koje je bez sumnje neprocjenjive vrijednosti. Njime je usmjeravao izraz desetak naših starijih albuma.
RockLine: Kako zajedno s Ronniejem pišete pjesme za Pretty Maids?
Ken: Vrlo jednostavno. Ni ne razmišljamo previše i to je naravno stvar situacije. Možemo se naći na akustičnom “jammanju” pa nešto nastane što ima težinu i potencijal buduće glazbe. Često se nazovemo kad netko od nas smisli zanimljiv riff koji bi se dao iskoristiti za neku pjesmu. Smiješno je i to što takva ideja može doletjeti i na samom soundchecku. Za to nema nekog recepta. Te se ideje rađaju posve spontano.
RockLine: Tko u Pretty Maidsima predstavlja “mekšu” stranu benda? Tko uglavnom priprema balade?
Ken: Svi. Jer svi volimo balade. Znaš, ni o tome nisam puno razmišljao. Glazba je dvije vrste. Loša i dobra. Srednjeg puta nema. Kad se neka pjesma razvija u Pretty Maidsima, nitko previše ne razmišlja što će se iz nje na kraju razviti. Hoće li to biti balada ili brza pjesma, izravnija i udarnija, ili srednjeg tempa, kako god… Riječ je o evoluciji, o procesu. Imaš neku viziju, želiš novi album, a ideje koje nastaju nemaju neku unaprijed zadanu jednadžbu prema kojoj bi birao kakve ideje trebaju biti. Ne. One dolaze spontano. A često ne možemo ni na početku predvidjeti hoće li se neka ideja na kraju iskoristiti u baladi ili u brzoj pjesmi.
RockLine: Znaš li možda zašto Pretty Maidsima nije uspio proboj osamdesetih, iako su za to postojale sve mogućnosti i potencijali?
Ken: Pojma nemam zašto. Ti meni reci, ako možda znaš. To je naravno opet sve ovisilo o diskografskim kućama. Neka idu sve k vragu. Svugdje uvijek rade ljudi koji su pokvareni.
Nekoliko trenutaka poslije za stol je prisjeo i Ronnie, naše vrijeme za intervju polako je isticalo, ali se naše druženje naravno nastavilo kroz zanimljiv razgovor, u kojem dečki nisu skrivali čuđenje kako to da smo se dovezli iz Slovenije u München samo zato da vidimo Pretty Maids uživo. No takva nam je sudbina i navikli smo putovati. I uvijek će tako biti. Ali tu još nije bio kraj našeg druženja s Pretty Maidsima. Izuzetno ljubazan tour menadžer Arild pozvao nas je nakon koncerta na after show party. Pozivu naravno nismo mogli odoljeti. Bio je to novi magičan i nezaboravan dan – pravi rockerski praznik koji se prelio u dugu noć…
intervju vodio: Jani Mihevc Cah
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
