Izvođač: Electric Venom Agency
Izdavač: Dallas Records
Izlazak: 2010
Trajanje: 47.30
Ocjena: 3/5
Novi kvintet, koji je bez imalo srama odabrao taktiku da se dovuče na vrh slovenske mainstream scene, zove se Elctric Venom Agency. Skraćeno E.V.A. predstavlja tržišni potez kojim sastav, uz svu trivijalnu, glazbeno predvidljivu pristupačnost širim masama, pokušava prodati stas i glas pjevačice Eve Moškon.
Iza svih tih sitnica koje u zvuku i izgledu razdvajaju Elctric Venom Agency od svakog tračka pobune, krije se kvalitetan glazbeni materijal koji se, srećom, opire analitičkom oku glazbenih kritičara. Iako se ne može osporiti da su skladbe vrlo slušljive i ritmički zavodljive te da puno duguju plesnim ritmovima stare disko glazbe, u koju se upliću elementi funka kasnih sedamdesetih i u kojoj se vokal Eve Moškon više nego sigurno snalazi dok lovi razigrane vokalne linije, čovjek se ipak pita zašto sastavu trebaju čak dvije gitare, jer za rock glazbu ostaje otprilike onoliko mjesta koliko iznosi obujam prosječnog mozga mrava. To ne znači da se gitare ne čuju. Ali jedna bi posve bila dovoljna. Ne moraš ni nagađati da obje većinom koriste čiste efekte dok izvlače prirodne zvučne boje koje nikad ne preuzimaju inicijativu na albumu. Gitarsku pratnju često podupiru i wah-wah zvukom kakav (opet) traži funky usmjerenje sastava. Umjesto očekivanog podređivanja rockerskim zvukovima (dvije gitare), u pozadini zvučne slike (čitaj: iza Evina vokala) prednjače zvukovi sintetizatora. Nešto što je početkom devedesetih na znatno slikovitiji, probojniji i uvjerljiviji način ponovno otkrio bend poput Jamiroquai. A ako tom pristupu uz malo obvezne mašte primiješaš prstohvat elektro protetike nekih Britanaca poput Hot Chip, možda zamiriši čak i na prikladnu aproksimaciju.
Dakle, sastav je stvorio glazbu koja je snažno nadahnuta onim što su članovi slušali još kao klinci. Nečim što smo danas svi pomalo zaboravili i što zbog toga može u tren oka preusmjeriti pozornost na sebe, jer zvuči “svježe” i “drugačije”. To je pametan potez i, mogu reći, potez koji se već cijelo desetljeće očekuje kad je riječ o debitantskim albumima novih izvođača. Naravno, tome je sukladno snižena razina postizanja jedinstvenosti i prepoznatljivosti vlastitog autorskog karaktera. To treba uzeti u obzir. Iznenađenja dakle nema.
Srećom, Eva se nije okrenula samostalnoj karijeri, što bi dodatno zamaralo ionako prenatrpan pogled na sterilna glazbena lica “solizama” slovenske “mainstream” scene, za koju nitko nikada neće glasno usuditi reći da je posve dotrajala i osuđena na vječnost krajnje dosade. Tako pred nama imamo glazbu projekta koju na koncertima može predstavljati sastav. A taj se sastav, ako namjerava nastaviti djelovati, može dalje razvijati i u skladu s razvojem nuditi nove glazbene informacije. Čuda ne treba očekivati.
Što je istina, a što nije, teško je iščitati iz projekta koji je podmazan svim mogućim impregnacijskim sredstvima i mastima kako bi se nepovratno urezao u slovensku mainstream scenu i postao: voljen, poželjan, općenito prihvaćen, štovan i (ako treba) čak i idoliziran. Dakle, za Sloveniju možemo reći da nema ničeg novog. Krugovi novčano potpomognutog konformizma su zatvoreni, psi doduše laju, ali karavana ide dalje. Prostor za proboj nadahnutih kreativnih sastava s prepoznatljivim zvukom pak je postao još uži.
Srećom, album “Pridi greva…”, osim proračunate probojnosti na vrh mainstreama, ne skriva glazbene kvalitete. U slovenskom je prostoru važan, bez obzira na to što ovo izdanje svojim dolaskom preusmjerava pozornost needuciranoga, dopadanja željnog konformističkog većinskog dijela publike i oduzima prostor unikatima, jer svojom kvalitetom sigurno brani slovenske glazbene boje. Ne smijemo zaboraviti da je kvalitetni (!!!) slovenski mainstream jako sveden. Ponekad kvalitetu među komercijalno uspješnim izvođačima u Sloveniji tražiš kao iglu u plastu sijena. Ako proširimo horizont kvalitetnog slovenskog “mainstreama”, tu su npr. Jadranka Juras, Tinkara Kovač, drži se i stari dobri Janez Bončina Benč, koji je upravo izdao novi album, i naposljetku, i pojava Electric Venom Agency svojim prvijencem opravdava borbu za vlastitu poziciju u (kvalitetnom) slovenskom “mainstreamu”. Funkcija medija je zloupotrijebljena i danas vlada osjećaj da Slovenija nema pravi “mainstream”. Zbog naopake uloge medija i nefunkcioniranja glazbenih kritičara. Zato dolazak E.V.A. može učvrstiti kvalitetnu jezgru sastava odnosno izvođača koji “plutaju” na vrhu, da se u srednjoročnom razdoblju i unutar tog vrha izlušti dobro od lošeg te da u Sloveniji naposljetku dobijemo pravi osjećaj za to što je prava “mainstream” glazba.
Postava
Eva Moškon – vokal
Luka Vehar – gitara
Andrej Pekarovič – gitara
Mitja Kavčič – klavijature
Piero Malkoč – bas gitara, moog
GOSTUJUĆI GLAZBENICI
Gašper Peršl – bubnjevi (skladbe: 1,3,8,9,19,11,13)
Žiga Brlek – bubnjevi (skladbe: 4,12)
Katja Koren – prateći vokal
Bernard Pajk – bas gitara (skladbe: 4,10)
Sašo Vollmaier – klavir, klavinet (skladbe: 1,2,11)
Produkcija
Drago Popovič
Popis skladbi
1. Misel nate
2. Najine 3
3. Se zgodi
4. Pridi greva
5. Choice
6. Slikar
7. Play
8. Babji žur
9. Nov plan
10. Lepo mi je
11. Na glas
12. Utopija
13. Blizu
