Primal Fear: Apocalypse

Izdavač: Frontiers Music Srl.
Datum izlaska: 10.08.2018
Producent: Jakob Hansen & Mat Sinner
Trajanje albuma: 50:11
Ocjena: 9 / 10

Primal Fear, dugovječni njemački power metalci iz Eslingena kraj Stuttgarta, u novim se vremenima možda nalaze čak u najboljoj poziciji otkako službeno posluju u svijetu glazbenog biznisa. Ove godine navršava se 20 godina od izlaska kultnog istoimenog prvijenca, koji je krajem prošlog tisućljeća pomogao stvoriti val ponovnog oživljavanja melodičnih i klasičnih tragova metala, pri čemu smo tadašnje nove metal sastave počeli svrstavati pod oznaku »power metal«.

Primal Fear su u dvadeset godina prešli dug put. U ekipi su iskusni majstori glazbenog posla i izvanredni glazbenici koji su se tijekom karijere okušavali, odnosno još uvijek se okušavaju i u raznim drugim glazbenim projektima i sastavima. Dugo je vremena stil kod Primal Fear bio strogo i jasno zacrtan te je nepopustljivo slijedio ucrtanu glazbenu geometriju. No, negdje s albumom »New Religion« (2007) počeli su posezati i za drugim glazbenim sadržajima, koje su postupno, više ili manje uspješno, počeli integrirati u svoj izražajno omeđeni power metal šus.

Bez obzira na to što se danas »natječe« tko je veći car kad navuče majicu najekstremnijeg metal benda na svijetu, istovremeno se u fokus masa vraća »zastarjeli« power metal, kroz sastave nove generacije poput Sabaton, Powerwolf i Gloryhammer. A to im, uz nevjerojatnu generičnost (s kompenzacijom scenskog kiča), polazi za rukom bez po muke. Upravo je ta činjenica vrlo korisna i za sastave s mnogo duljim stažem, znatno većom umjetničkom prepoznatljivošću te preciznije oblikovanim izražajnim zvukom i stilom, jer »svježe navučeni« ljubitelj euro power metala koji otkrije Sabaton, tako vrlo brzo otkriva još i, među ostalima, Primal Fear, HammerFall ili/i Blind Guardian. »Apocalypse« je daleko od toga da bi se slučajno oslanjao na trikove pridošlih i mnogo mlađih sastava, ali je među izdanim albumima Primal Fear, u usporedbi od »New Religon« nadalje, zapravo zasigurno najdotjeraniji, odnosno najzreliji uradak Primal Fear. Ako je prethodnik »Rulebreaker« malo posustajao zbog blage idejne iscrpljenosti i nedostatka svježine, »Apocalypse« je njegova suprotnost. Donosi naime izuzetno uspješnu, uvjerljivu te kroz cijeli album izvrsno raspoređenu i izbalansiranu mješavinu, kombiniranje orkestralnih elemenata s klasičnim Primal Fear šusom. Primjerice, ako se netko sjeća albuma Sinner »Nature of Evil«, neka mi bude dopušteno naznačiti da je instrumentalna dionica u akustičnom prijelazu unutar skladbe Eye of the Storm skladateljski povezana s naslovnom skladbom kultnog Sinner albuma, što je možda paralela koja vas već u ovom trenutku može uvjeriti da je »Apocalypse« doista jedan od najboljih albuma Primal Fear karijere koji su do danas izdani.

I u smislu produkcije »Apocalypse« je izvrstan dostignuće. Delikatnost naknadno snimljenih linija »sirenskog« Scheppersa, koje u harmonijama »oprema« njegove vodeće vokalne linije, potpuno blista. Tu je opet izuzetna solistička izbrušenost trojice izvanrednih solista te velika uigranost bubnjarskih rolinga u prijelaznim dijelovima, koji jačaju protočnost skladbi i u kojima uvijek, već gotovo poslovično, uživamo slušajući albume Primal Fear. Izvanredni su i preokreti raspoloženja. Album je uz svu teatralnu i epsku muzikalnost ujedno dovoljno mračan, crn i tako grize, u suglasju s zloslutnim naslovom, nepopustljivo apokaliptično. Uvod i prve dvije razbijačke skladbe još ne naviještaju tu veliku umjetničku zrelost koju album donosi u nastavku, kad se preko izvrsnih Blood, Sweat & Fear, Supernova, Hail to the Fear, The Beast, a osobito središnje skladbe albuma, izvanredne mini epske suite Eye of the Evil , u smislu postizanja razgibanosti i dovršenosti skladateljskih struktura te skokova atmosfere, vinuo u vrhunski završetak s himničnim marševskim komadom Cannonball, koji konačno »spire« s lica planeta Zemlje virozu zvanu čovječanstvo.

Ne treba previdjeti da su Primal Fear, koje na pozornici najčešće susrećemo kao kvintet, zapravo sekstet. U ekipi im već više od deset godina pomaže i izvanredni švedski hiperaktivni genijalac Magnus Karlsson, koji odlično čita želje šefova Mata Sinnera i Ralfa Scheppersa te ih, što se tiče dopadljive i uspješne integracije orkestracija, akustičnih dionica i novotarija, spretno preljeva u klasičnu zamisao jurišnih rifova sastava. Veću konzistentnost u postizanju pravog omjera power metal udarnosti rifova, epskosti, bombastike, muzikalne otvorenosti i skladateljske snalažljivosti, kakvu utjelovljuje album »Apocalypse«, Primal Fear do danas još nisu izborili.

autor: Aleš Podbrežnik