Izdavač: Nuclear Blast Records
Datum izlaska: 24. 7. 2020.
Produkcija: Mat Sinner
Trajanje albuma: 57.03 min
Žanr: Power Metal / Heavy Metal
Ocjena: 8.0/10
Metalsko srce ne možeš slomiti, počupati, a kamoli pokoriti. Nema šanse. Evo novog albuma Primal Fear. Riječ je o postavi koja će za dvije godine na međunarodnoj sceni napuniti 25 godina rada. Bend koji od nultog dana do danas vode izvanredni njemački metal vokalist Ralf Scheepers i iskusni basist i producent Mat Sinner vidio je već sve. Pakao i raj. Posljednji album, »Apocalypse« izdan u kolovozu 2018., ujedno je bio i posljednji za talijansku etiketu Frontiers Music Srl. Bend je u jesen iste godine odradio ozbiljnu europsku turneju na kojoj se u društvu Riot V zaustavio i u ljubljanskom CUK Kino Šiška. U tom je razdoblju već potpisao novi ugovor s njemačkom etiketom Nuclear Blast Records. Zapravo se njoj vratio nakon što je zlatno doba svojeg prvog desetljeća djelovanja proživio upravo kod nje. Prošle se godine ekipi pridružio vrhunski bubnjar Michael Ehre, koji je nakon uspjeha svojeg šefa iz Gamma Raya Kaija Hansena – kad se ovaj zajedno s vokalistom Michaelom Kiskeom ponovno priključio Helloweenu – iznenada ostao bez pravog posla. Primal Fear bolje rješenje za Francesca Jovina u ovom trenutku ne bi mogli dobiti.
»Metal Commando«, tako se zove i njemački fan klub grupe, svojevrsno je posvećenje svim obožavateljima benda. Kao trinaesti album u svojoj propovijedi djeluje gotovo tvrdokornije i nepopustljivije nego u ranim godinama grupe, koje se izražajno nekako zatvorilo sa »Seven Seals« (2005). Primal Fear su od 2008. sekstet, u ekipi imaju vrhunskog multiinstrumentalista i skladatelja Magnusa Karlssona, koji je uz svenjemačku postavu neka vrsta (švedske) »crne ovce« obitelji, ali neophodan u njezinu vezivnom tkivu, jer važi za čovjeka s izuzetnim osjećajem za postavljanje fraze i kompozicije. Iako zadnju riječ u svemu ima Sinner, mišljenja i korekcije Karlssona, te posebne figure koja djeluje u Primal Fear iz pozadine, zasigurno su bitni u finalizaciji svakog Primal Fear albuma.
»Metal Commando« ne popušta. Sažima prepoznatljivu recepturu prošlih radova grupe. Zapravo se u potrazi za idejama Primal Fear vrtoglavo spuštaju niz svoje razvojno stablo, ravno do korijena. Tako novi, i ukupno već trinaesti izdanak grupe, više ne iznenađuje. Tko će grupu tek upoznati s njime, »otpuhat će ga«. Ako su dojmovi pozitivni, od tu će nadalje otkrivati grupu, jer će osjetiti kako složno i neprobojno Primal Fear funkcioniraju u kovanju svojih skladbi i nakon dobrih dvaju desetljeća djelovanja. Iskustvo je neprocjenjivo. Uz bezgranični talent i neprestano jasno usredotočeno glazbeno vizionarstvo ove družine. Toga im ne može oduzeti nitko.
Dok oni najokorjeliji, koji su nekako prestali pratiti grupu s »Devil’s Ground« (2004.), nisu više ni bitni jer čine manjinu publike, ostali koji grupu otkrivaju »ozbiljnije« duže vrijeme vrlo će brzo zaključiti da je prvi dio albuma nešto opterećeniji traženjem poveznice s prvom erom djelovanja. To potvrđuju odmah uvodni I Am Alive i posebno Along Came the Devil (ritmički se ugleda recimo na U.D.O. klasik Holy, a zajednički nazivnik su Judas Priest i Accept), gdje Scheppers isporučuje svoj tradicionalni zaštitni znak nuklearne razornosti i uz koji postaje jasno da mu na novoj turneji neće biti nikakav problem otpjevati ni Chainbreaker. Halo je tipična njemačka koračnica, gdje veseljački refrenski napjev duguje zahvalnost klasičnom Helloween jurišu iz osamdesetih. Kao da si se našao u 1998. Ali aktualizirano za 2020. Više zanimljivosti donosi nastavak s Hear Me Calling, koja je napokon mračno teatralna, srednje brza, ali grabežljiva točka, gdje grupa razvija pravu ravnotežu druženja starog s novim, pri čemu preuzima gradacija atmosfere koja u refrenu isporučuje pobjednički krešendo. U The Lost & The Forgotten ukrasni motiv djeluje nad vodećim motivom, kao da je u ovu skladbu zalutao s nekog komada Axela Rudija Pella. My Name is Fear već je po naslovu jedna od brzinski najrazornijih skladbi albuma i nevjerojatno je kakvu snagu sekstet razvija na njoj. Raspored silnica je izvanredan, a nazubljena naježenost u izvedbi dosiže izražajni optimum!
Album održava kompaktnost i nepopustljivost. Bez »slatkaste« I Will Be Gone potpomognute akustičnim gitarama zasigurno bi svi preživjeli. Štos ovog albuma je da postaje zanimljiviji osobito u drugom dijelu. Osobito nakon prije spomenute »suzave uspavanke« u zadnje se četiri točke napokon »odlijepi« i artistički podigne. Kod Primal Fear izmjenjuju se, nadopunjuju, nadovezuju, vi recite … čak tri gitarista. Alex Beyrodt i Tom Naumann poznaju se ekstremno dugo i skrivača među njima nema, a to znaju svi koji su ikad doživjeli kako funkcioniraju zajedno na pozornici. Tu je pored njih i Karlsson, koji ima svoj kontrastni »skandi-Yngwie-like« stil sviranja, što u skladbe donosi dodatnu razigranost. Funkcioniranje sve trojice gitarista i kemija tog gitarskog teatra, kakvu razvija album, neprestano je svojevrsna draž izdanja. Sam vrhunac album pak dosiže u tom elementu upravo pri svojem zaključku, kad se susretnemo s njegovim najambicioznijim dijelom. To je s preko trinaest minuta dugačka »Infinity«, koja jednostavno oduševljava raznolikim razvojem događaja, nizanjem raspoloženjskih obrata te nevjerojatnom, dah oduzimajućom izvedbom gitarske svirke. Pravim ljubiteljima ove grupe ta će skladba dočarati definitivni vrhunac albuma.
Moć albuma »Metal Commando« opet je čudovišna. Primal Fear isporučili su novi album u svojem nizu nehrđajuće čeličnog maširanja, koji se naoštreno savija pod težinom bljuvajuće vatre i rzanja gitarskih strojnica, podivljalog stampeda dvostrukog bas bubnja, neukroćeno podrugljivog, zlokobnog, ekstremno visokog vokalnog teatra Scheppersa te prodornih, zurećih i ravno odsječenih bas linija Mata Sinnera. Evolucija se zaustavila davno prije, ali formula je jedinstvena, a iskusne lisice točno znaju kako ispaliti novi niz pravovjernih metalskih koračnica koje će ljubitelje power metala još dugo držati pod čarolijom iskonske njemačke receptole užarenog željeznog udaranja.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
01. I Am Alive
02. Along Came The Devil
03. Halo
04. Hear Me Calling
05. The Lost & The Forgotten
06. My Name Is Fear
07. I Will Be Gone
08. Raise Your Fists
09. Howl Of The Banshee
10. Afterlife
11. Infinity
Postava:
Ralf Scheepers – vokal
Mat Sinner – bas gitara, prateći vokal
Alex Beyrodt – gitara
Tom Naumann – gitara
Magnus Karlsson – gitara
Michael Ehré – bubnjevi
