Priprema za bitku u srcu Ljubljane (2014)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak

Mjesto: Gala Hala, Ljubljana
Datum koncerta: 01.03.2014
Broj posjetitelja: 150
Cijena ulaznice: 22€

Slavljenje poganskih blagdana iznenađujuće se, usprkos više od tisućljetnoj represiji jednobožačkog sustava, održalo. Istina je da je kršćanstvo prisvojilo poprilično njih, ali poklade ostaju iskonske, domaće (za razliku od jesenskih vještica) i još uvijek najbolji izgovor za zabavu u maskama. Popis bendova koji bi nas takve večeri mogli zabavljati, iskreno, nije mali – Slipknot, Lordi, Gwar,… a i ovogodišnji glavni akteri poznati su po šarenom oslikavanju i kostimima – Turisas!

Suprotno očekivanjima, u najavljeni sat početka koncerta dvoranom Gale Hale vladala je praznina. Nije da nije bilo ljudi, ali s obzirom na popularnost benda, osobito među mlađim generacijama, očekivao se do posljednjeg mjesta ispunjen prostor. Možda je tome barem na startu kumovao i prilično nepoznati predbend Starkill. Nastanak benda seže u 2008., kad je vodeća snaga benda, Parker Jameson, počeo studirati i pronašao glazbene istomišljenike s kojima je počeo stvarati glazbu u različitim sastavima. Godine 2012. bend se stabilizirao, dobio ime Starkill te potpisao ugovor s izdavačkom kućom Century Media, a u svibnju prošle godine već je objavio svoj prvijenac Fires of Life.

Dečki su glazbu shvatili ozbiljno i nakon instrumentalnog uvoda, sad već punije dvorane, pošteno digli na noge. Starkill sviraju zanimljiv oblik melodičnog death metala. Uz američke bendove nehotice se previše često uplašiš još jednog metalcore lošeg klona švedskih In Flames, ali ovaj put riječ je o nešto posve drugačijem. Čikaški trio, koji je ovaj put na turneju poveo i gosta na basu, Shauna Andruchuka, svira glazbu snažno potkrijepljenu ambijentalnim klavijaturama i na trenutke podsjeća na Children of Bodom, ali bez klavijaturskih solo dionica, a drugi put na rane Dimmu Borgir. Dok je vokal na trenutke već više black metalski, gitarski rifovi i harmonije već su više power metalski nego kod prije spomenutih žanrova. I tekstovi se više naginju potonjem žanru, jer se u melodic deathu i blacku heroji prilično rijetko susreću. Tu svježu mladenačku energiju koja je puhala s pozornice nije mogla previdjeti ni publika. Koncert je odsviran korektno, s puno dvosmjerne komunikacije s publikom, a upravo me taj odaziv publike posve iznenadio. Riječ je o bendu koji na tržištu ima tek jedan album, a odaziv je bio kao da su na pozornici stajali neki prekaljeni veterani s golemom bazom obožavatelja! S obzirom na viđeno, mogu vam samo preporučiti da ih poslušate i pratite najavu događanja za eventualne koncerte u blizini.

Među svim maskama koje su te subotnje večeri hodale Ljubljanom, oni s licima obojenima u crveno i crno vjerojatno su ostali relativno neprimijećeni. A nije ih bilo malo koji su se takvi, umjesto na tradicionalne poklade, u »ratnim bojama« zaputili na Metelkovu. Turisas naime u ratnim kostimima iz nekog drugog vremena i crveno-crno obojenim licima i rukama finski »battle metal« poslužuju masama već sedam godina, a posljednji put mogli su se u našim krajevima vidjeti na lanjskom festivalu MetalDays. Bend je ovaj put nastupio u šesteročlanoj postavi i odmah nakon introa udario s aktualnim hitom Ten More Miles s posljednjeg albuma. Već nakon prve pjesme bilo je očito da maske izvođača neće dugo izdržati i doista su već negdje na polovici koncerta neki članovi bili samo još crveno-crno uprljani. Nastup je bio beskompromisan i ljudi su ludovali od prve do posljednje pjesme. Naravno, usput je došlo i do zafrkavanja s crvenom limenkom piva i brze zamjene za zelenu, što je izazvalo gromoglasan odaziv. Nastupu nema što prigovoriti. Gitarski dio odradio je svoje s odlikom, karizmatični Olli na violini također, a Mathiasov kontakt s publikom bio je naprosto fenomenalan – vrhunac toga bio je čak njegov »stage dive« među zagrijane obožavatelje u nastavku koncerta. Očekivano, na popisu pjesama prevladavale su one s posljednjeg albuma, a Finci su odsvirali još po dvije sa svakog prethodnog, koje su požnjele puno odobravanja, osobito one s prvog albuma Battle Metal. Koncert su po staroj navadi zaključili svojom, sad već gotovo legendarnom obradom disco hita Boney M, Rasputin.