Izvođač: Bolin, Tommy
Izdavač: Columbia Records
Izdanje: 1976
Bolinova glazbena svestranost svima je dobro poznata. U svojoj kratkoj glazbenoj karijeri to nam je bez problema dokazao kao član Energy, The James Gang ili, recimo, na Cobhamovu Spectrumu. No Private Eyes u Tommyjevoj priči drži posebno mjesto. Album je naime snimljen samo šest mjeseci prije njegove smrti, 4. prosinca 1976., u hotelskoj sobi u Miamiju. Dok na Teaser surađuje uglavnom s “unajmljenim” glazbenicima, Private Eyes nam predstavlja prvi “službeni” Tommy Bolin Band, za koji gitarist na albumu kaže da je “najbolja skupina s kojom je ikad imao čast raditi”.
Posebno vrijedi spomenuti curu imenom Norma Jean Bell, koja svojim funky obojenim saksofonom obilježava uvodnu Bustin’ Out For Rosie. Cura koja je prije toga surađivala s Frankom Zappom kaže da joj je Bolinovo sviranje najviše pisano na kožu, što se na “Rosie” lijepo vidi. Karakterističnu lakoću i mekoću Bolinove gitare, koju opet lijepo dopunjuju saksofonski aranžmani, nosi naslov Sweet Burgundy. Potpuna suprotnost, epska devetominutna Post Toastee, zapravo je neka vrsta dugog jama u kojem Tommy prvi put može odahnuti. Pjesma koja se često koristila kao špica Friday Night Rock Showa, nažalost već pokojnog Tommyja Vancea, na cijelom albumu najviše se ističe. Kao zanimljivost vrijedi spomenuti da je upravo ta pjesma, koja govori o zlouporabi droga, zaključila Bolinov posljednji koncert, nakon kojeg je 10 sati kasnije i umro. Zanimljivo bi bilo čuti originalnu verziju pjesme, jer je ova albumska skraćena inačica originala koji je inače dvostruko dulji. Bolin nastavlja u svom stilu, i to opet u uvijek dobrodošlom “dijalogu” s Normom. Očito su si imali puno toga reći. Već spomenuta svestranost Bolinova sviranja pokazuje se na Gypsy Soul, inače više jazz – bossa nova stvari. Njegov smireni, gotovo šaptajući vokal skladbi daje poseban čar. Sličnog vokaliziranja ima i na inače posve drukčijoj Hello Again. Ta akustična majstorija, začinjena nježnim zvukom fagota i orkestralnim aranžmanima, odvede slušatelja daleko. Posvuda prisutnu tugaljivost na kraju otjera razigranija You Told Me That You Loved Me, čiji je poticaj vjerojatno Tommyjeva veza s dugogodišnjom prijateljicom koja je kasnije hodala s Glennom Hughesom!!
Private Eyes nam prikazuje Bolina u svjetlu u kakvom ga dotad nismo vidjeli. Budući da nikad nije bio samo “hard rocker”, rado se zaigravao raznim glazbenim žanrovima, što nam lijepo pokazuje na ovom albumu, koji možemo ubrojiti među njegove veće majstorije. Sama lakoća njegova sviranja jednostavno je zapanjujuća i možemo si samo zamišljati kakvog nas je majstorstva lišila njegova prerana smrt.
Postava
Tommy Bolin – gitara, vokal, klavir
Norma Jean Bell – saksofon, vokal
Mark Stein – klavijature, vokal
Reggie McBride – bas, vokal
Bobby Berge – bubnjevi
Bobbye Hall – udaraljke
Carmen Appice – bubnjevi
Produkcija
Tommy Bolin
Popis skladbi
1.Bustin’ Out For Rosie
2.Sweet Burgundy
3.Post Toastee
4.Shake The Devil
5.Gypsy Soul
6.Someday Will Bring Our Love Home
7.Hello Again
8.You Told Me That You Loved Me
