Privateering

Autor: Jernej Vene

Izvođač: Knopfler, Mark
Izdavač: Mercury Records
Izdanje: 2012
Trajanje: CD 1 45:16, CD 2 44:51
Ocjena: 3.4/5

Britanski gitarist, autor i pjevač Mark Knopfler glazbeno je iznimno otvoren umjetnik, jer mu nijedan glazbeni smjer nije stran.  Provjerenu formulu s prijašnjih ploča nudi i na dvostrukom albumu Privateering. Dašak lokalnih glazbenih utjecaja jednako je snažan kao i prije, a Knopfler je u svojoj ležernosti ovaj put možda još za stupanj mirniji. Iznimna smirenost struji iz svakog tona i otpjevane riječi. Privateering je izraz za kapetana broda koji je pružao pratnju drugim brodovima što su prevozili dragocjene terete na dugim putovima. Stvar seže u kraj osamnaestog stoljeća, a procvala je u devetnaestom. Mark Knopfler povlači paralelu s naslovom u tome što iznimno voli nastupati  i putovati uokolo sa svojom ekipom, koja predano svira njegovu glazbu. Pritom ne zaboravlja na sve koji dolaze na njegove koncerte. A i voli imati što više područja pod kontrolom, naravno. No, ipak to ne treba shvaćati doslovno, to je samo smjer u kojem se Mark Knopfler u posljednje vrijeme naginje.

 U skladu s vremenom, ploča je dostupna u raznim izdanjima, a najluksuznije je naravno ono s dvostrukim vinilom i tri digitalna diska. No Markova nova ploča već je u osnovnoj izvedbi dvostruka, što znači da donosi dvadeset skladbi. Tri godine nakon Get Lucky stari se mačak vraća s bisagama glazbe koja je u onome što nudi vrlo zanimljiva upravo zbog svega što je okupljeno na jednom mjestu. Tu naravno nije riječ o stalnom njuškanju za svime što je slično već snimljeno. Glazba je živ organizam, baš kao i jezik. Na svakoj podlozi katkad izraste nešto novo, ponekad nešto slično onome što je netko već stvorio u povijesti, no novi autor mora paziti da novitet nije bježni prepis uvriježenih obrazaca. Često to nekome može štetiti ili pak donijeti uspjeh. Mark Knopfler je u ostavštini svog naroda jednostavno pronašao niti koje predano i promišljeno utkiva u nove zvučne tepihe. Nudi stvari koje mu leže na duši i koje, kao svaki pravi umjetnik, mora iznijeti među ljude. Doista je imao tu sreću da je svojim pristupom uvjerio milijune ljudi diljem svijeta već s Dire Straits, ali to nije i ne smije biti neki cilj koji bi morao dosezati samostalnom karijerom. Kao samostalni stvaralac naravno može nuditi ono što najbolje zna. Suvišno je pisati i govoriti da su vremena i u glazbi drugačija. Do neke mjere to stoji, ali moramo biti svjesni da tu nema ništa loše ako netko nije na top ljestvicama i svi ga znaju po radu u nekom drugom sastavu. Na kraju krajeva, moramo jedni drugima priznati da je uopće lijepo kad među nama postoji netko tko je u danom trenutku sposoban pomoći slušatelju da se produbi u njegovo doživljavanje svijeta. Za postizanje tog cilja pak se ionako mora neprestano baviti svijetom i samim sobom. A glazba govori sama za sebe, u vezi s riječima oživi posve drugačije, možda više život.

Privateering je ploča koja zna oduševiti, ali i odbiti. Bez obzira na to što je savršeno snimljena i producirana, za mnoge će možda biti prevelik zalogaj, barem odjednom. Razlike između dvaju albuma po naravi glazbe nema. Knopfler se pobrinuo za prilično dobru zastupljenost žanrovski raznolike glazbe. Koliko je tu koncepta, teško je reći. Uopće je nezahvalno donositi zaključke i tvrditi da nešto stoji, ako autor ploče možda misli posve drugačije. Tu se slušatelj može u tren oka prevariti, osim ako nije zamišljeno da je tumačenje glazbene i tekstualne poruke posve slobodno. Najbolje je da i u slučaju ploče Privateering primijenimo upravo tu misao. Mogu napisati da je Privateering još jedna od Knopflerovih solidnih ploča. Ležernost u glasu i sviranju gitare je izvanredna.

Mark Knopfler tonom svojih gitara i smirenim baritonom otmjeno pripovijeda duboke priče o svakodnevnim događajima i ljudima. Albumu dušu daju srednje brze stvari (Redbud Tree), balade (Bluebird), a u boogie se upušta u radničkoj Corned Beef City. Baš muški razmetljiv je u Hot Or What, pun gorčine u Yon Two Crows, a kritičan u  Blood And Water, u kojoj govori o odumiranju sela.

Uz suradnju odlične ekipe glazbenika iz Nashvillea i Škotske Knopfler je ponovno uspio dočarati lijepe glazbene užitke. Knopfleru je dovoljno da stvori glazbeno raspoloženje koje će umorne duše uspjeti uvjeriti u smislenost počinka i odmora od svakodnevnog ludila. Privateering nudi dubok uvid u stvaralaštvo jednog od najvećih pop rock glazbenika današnjice. Mark Knopfler tonom svojih gitara i smirenim baritonom otmjeno pripovijeda gorke priče o svakodnevnim događajima i ljudima.

Postava

Mark Knopfler – vokal, električne, slide i akustične gitare

Richard Bennett – gitare, buzuki

Guy Fletcher – klavijature, vokal, bas-gitara, gudački aranžmani

Paul Franklin – pedal steel gitara

Jim Cox – klavir, orgulje

Phil Cunningham – harmonika

Glenn Worf – bas-gitara

Ian Thomas – bubnjevi

John McCusker – violina, citre, pištaljke

Michael McGoldrick – flauta, pištaljke

 

gostujući glazbenici:

Kim Wilson – usna harmonika

Ruth Moody – vokal

Chris Botti – truba

Nigel Hitchcock – saksofon

John Charnec – klarinet

Produkcija

Mark Knopfler, Chuck Ainlay, Guy Fletcher

Popis skladbi

CD 1

1. Redbud Tree
2. Haul Away
3. Don’t Forget Your Hat
4. Privateering
5. Miss You Blues
6. Corned Beef City
7. Go, Love
8. Hot or What
9. Yon Two Crows
10. Seattle

CD 2

1. Kingdom of Gold
2. Got to Have Something
3. Radio City Serenade
4. I Used to Could
5. Gator Blood
6. Bluebird
7. Dream of the Drowned Submariner
8. Blood and Water
9. Today Is Okay
10. After the Bean Stalk