Autor: Urban Bolta
Mjesto: Cvetličarna (Ljubljana)
Datum koncerta: 26.11.2008
Broj posjetitelja: 750
Cijena ulaznice: 20€ (22€ na dan koncerta)
Počeci grupe Prljavo Kazalište sežu u kraj sedamdesetih, u razdoblje takozvanog novog vala. Tada su novi bendovi nicali kao gljive poslije kiše, a kad je novi val počeo jenjavati, s njegovim zalaskom propalo je mnogo mladih bendova, dok su se drugi prilagodili novim smjerovima u glazbi osamdesetih. Jedan od tih drugih bendova je i hrvatska grupa Prljavo Kazalište. Početni punk zvuk zamijenio je post punk s povremenim ska rifovima, a ubrzo je prevladao isključivo rockerski zvuk kojeg se grupa drži još od sredine osamdesetih.
Malo poslije pola deset navečer simpatična je plavuša s pozornice rasprodane dvorane Cvetličarna najavila nastup “Prljavaca”, koji su svirati počeli već u istom trenutku kad su stupili na pozornicu. Nakon prošlogodišnjeg dolaska u Ljubljanu u prosincu, to je dakle bio njihov drugi nastup u manje od godinu dana na istom mjestu. Nakon uvodne pjesme, nastale u posljednje vrijeme, i skladbe Pisma Ljubavna uslijedilo je prvo obraćanje publici. “Dober večer! Dober večer, Ljubljana! Upam da danes bo atmosfera dobra!” Vokalist grupe Mladen Bodalec prvi je kontakt uspostavio – iznenađujuće – kar na slovenskom, za što je naravno bio nagrađen glasnim odobravanjem publike u obliku pljeska. Kažem iznenađujuće, prvo zato što to baš nije običaj jugo bendova na nastupima u Sloveniji, a drugo zato što je grupa poznata po velikom domoljublju, pa je priličan dio njihovih ostvarenja iz devedesetih napisan pod dubokim utjecajem hrvatskog domovinskog rata i općenito atmosfere koja je tada vladala u Hrvatskoj. U vezi s tim vrlo je rječit i naslov njihova zadnjeg studijskog izdanja: Moj dom je Hrvatska.
Prvi vrhunac koncerta uslijedio je ubrzo po početku, kad su nam poslužili jednu od najprepoznatljivijih skladbi grupe, Kiše jesenje. Tijekom izvedbe reflektori su na trenutak osvijetlili samo basista Nina Hrastka, koji je kratkom solo točkom dobio svojih nekoliko sekundi pažnje. Uopše je tijekom nastupa bila vrlo uočljiva hijerarhija koja vlada u bendu. Ritam gitarist i osnivač benda te vokalist Mladen Bodalec bili su cijelo vrijeme u prvom planu i bili su jedini koji su komunicirali s publikom. Već spomenuti basist Nino Hrastek, koji je inače član još od osnutka grupe, nekoliko je puta dobio nekoliko sekundi za “samopromociju”, dok su klavijaturist Jurica Leikauff, bubnjar Tihomir Files i solo gitarist Zlatko Bebek dobivali samo mrvice, a da ih se doista primijeti uspjelo se tek pri predstavljanju članova benda neposredno prije kraja nastupa.
U nastupu koji je trajao dobra dva sata, kako i priliči koncertu na turneji povodom 30. obljetnice grupe, odsvirali su većinu svojih najvećih hitova. Spomenut ću samo one uz koje je pjevanje iz publike bilo najglasnije i uz koje je u zrak bilo podignuto najviše hrvatskih zastava iz ruku posjetitelja koji su Prljavce došli bodriti s druge strane Kupe: poslužili su nas pjesmama Heroj ulice, Mojoj majci, Ne zovi mama doktora, Lupi petama, Sve je lako kad si mlad, Mi plešemo. Pri izvedbi potonje, koja je slavopojka dobroj volji, već vidno “veseli” Mladen Bodalec umjesto riječi “plešemo” radije je upotrijebio kombinaciju “mi pijemo”, što su s osmijehom na licu rado počeli pjevati i svi ostali ispod pozornice.
S kultnog prvijenca Prljavo Kazalište (1979) očekivano su odsvirali samo skladbu Sretno Dijete, koju na koncertima iz novovalnog, ili ako vam je draže punkerskog zvuka obuku u ublaženo, rockerskije ruho. Nakon bisa, koji je sadržavao skladbu Uzalud vam trud sviraci, Prljavo Kazalište napustilo je pozornicu i usprkos glasnom dozivanju prisutnih na nju se više nije vratilo.
Nastup Prljavog Kazališta bio je, sažeto rečeno, dobar. Neprestano koncertiranje grupe naravno znači veliku razinu uigranosti, koja unatoč kojoj popijenoj kapljici prije i tijekom nastupa ne donosi veće kiksove u sviranju. Za dobro raspoloženje naravno su cijelo vrijeme brinuli već spomenuti gitarist Houra i vokalist Bodalec, koji te svojim nastupima – mimikom lica, skakanjem po pozornici, čak i međusobnim naletavanjem (pritom nisu više ni rosno mladi) i naposljetku komentarima – ne ostavljaju ravnodušnim. I za sam zvuk su tonski majstori dobro pobrinuli. Doduše, nismo čuli baš sve hitove grupe, što je razumljivo jer ih je za jedan nastup jednostavno previše. U nastupu duljem od dva sata ipak su predstavili presjek skladbi, kako iz svojeg početnog razdoblja, tako i onih najnovijih ostvarenja koja su nastala iz ruku već iskusnih glazbenika, koji jedne od prvaka hrvatske rock scene predstavljaju u najboljem mogućem svjetlu.
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
