Izvođač: Feedback
Izdavačka kuća: Samozaložba
Izdanje: 2009
Ocjena: 3.8/5
Nakon što su Feedback poprilično dugo čekali prije nego što su objavili svoj prvi studijski album, sada su nas počeli torpedirati s barem jednim albumom svake godine. Tako je prema kraju 2009. svjetlo dana ugledao već njihov treći uradak pro mehanika. Glazbeno vodilo od albuma Od blizu nije se pretjerano promijenilo. Feedack se i dalje kunu u nasljeđe klasičnog jazz rocka s primjesama bluesa, kakvog smo mogli čuti prije otprilike četrdeset godina. Ovaj put poigravaju se i s određenim elementima hard rocka, a kao i uvijek, u pozadini se naslućuje i koketiranje s progresivnim smjerovima. Ukratko, oslanjaju se na stare čari, na što smo kod njih već navikli, no postavlja se pitanje je li im i ovaj put uspjelo cijeli album zadržati na sličnoj kompozicijskoj razini kao na prethodnicima.
Već i samo ime albuma sugerira još profesionalniji pristup i još kompaktniji uradak, no na kraju se pokaže upravo suprotno. Feedack je sastav koji se ne da smesti raznovrsnim utjecajima i korača jasno zacrtanim artističkim putem. To su si nekako zadali još od samog početka. No upravo ih to koči. Dok su skladbe bile dotjeranije, ni to nije predstavljalo prepreku, ali s većim usredotočavanjem na slobodno sviranje primjećuju se i rupe, odnosno nedostaci, u njihovim ambicijama, koje su gotovo previše jednostavne. Neprestano imam dojam da imaju u vatri još puno više željeza nego što smo ih dosad vidjeli.
S jedne strane bi Feedback mogli pohvaliti jer se drže svoje artističke vizije, a s druge strane nije pametno stvari se držati kao pijanac plota. U tri izdana albuma u zvučnom je smislu tek minimalan broj promjena, a i stilski je sve po starom. Njihovi su napori i dalje hvalevrijedni, pogotovo jer u slovenskom prostoru krvavo nedostaje takvih sastava, no mogli bi malo začiniti i obogatiti svoju ponudu. Poželjno bi bilo više promjena ritma unutar samih pjesama, a i kompozicije su same po sebi previše mlitave i “psihodelične”.
Njihov je zvuk, bez obzira na sve, idealan za glazbene sladokusce. Pušu na dušu nostalgičarima, a sve nadopunjuju svirkom koja je na trenutke frenetična, a katkad i meditativnija. Glazba je uvijek topla i dok sjediš uz pucketavu vatru u kaminu, obavije te poput mekane deke. U tom pogledu nedvojbeno je riječ o dostojnom nasljedniku oba prethodna albuma, koji možda doista nisu bili toliko do srži prezasićeni gitarskom bravurom.
Pro mehanika ponovno je izvrsno odsviran album, s hrpom plemenitih i toplih zvukova koji ti do vrha napune glavu. I ovaj put mnogo toga leži na plećima gitarista Mateja Magajnea i klavijaturista Miloša Lebana, koji se izmjenjuju u ulogama solista, a glavna zvijezda kao i uvijek sa svojim neobičnim pristupom sviranju i gotovo transcendentalnim nadahnućem ispada Magajne, koji katkad sa solažama doista pretjeruje. Čovjek se doduše ima na što osloniti i očito u sastavu ima slobodne ruke, no za dobrobit glazbe bilo bi možda katkad doista dobro stegnuti uzde i ne pustiti gitari da previše podivlja. To je jednostavno takva glazba u kojoj se moraš isprazniti, no i pritom treba katkad poštovati načelo “manje je više”. Puno više delikatnosti među svojim zvjezdanim trenucima pokazuje Leban, koji uz plemenit zvuk električnog klavira i orgulja uvijek ostaje sabran i uviđavan prema cjelokupnoj slici kompozicije. Ritam linija opet djeluje kao nekakva poveznica, no uz prejake gitarske eksplozije vidi se i njezin kratak doseg.
Feedback ostaju vjerni svom nasljeđu. I dalje su duboko usidreni u šezdesetima i sedamdesetima, a njihovu glazbu prožimaju smisao za melodičnost i improvizacijska usmjerenost. Iako su u prošlosti imali više sklonosti disciplinirnijoj svirci, ovaj se put više prepuštaju svojoj ljubavi prema solažama (pogotovo što se tiče gitare). S tim nema ništa loše. Osobno mi više odgovara nešto dotjeraniji pristup, a improvizacije radije gledam na koncertima, no uvjeren sam da će mnogo ljudi biti s ovim uradkom još zadovoljnije nego s prethodnima, jer je vaga ovaj put prevagnula na drugu stranu, a nekima to odgovara.
Postava
Matej Magajne – gitara
Miloš Leban – orgulje, Rhodes
Andrej Maver – bubnjevi
Andrej Klavžar – bas gitara
Produkcija
Feedback
Popis skladbi
1. Srečanje – 03:07
2. Kolovratenje – 03:41
3. Novi vinodolsky – 04:13
4. Snežne meduze – 03:58
5. Sok zemlje – 04:08
6. Reci klaža! Klaža. – 08:51
7. Laboratorij – 02:28
8. Zob časa – 07:49
