Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Procol Harum
Izdavač: Repertoire Records
Izdanje: 1967
Ocjena: 4.5/5
Istoimeni prvijenac legendarnih prog rock pionira Procol Harum predstavlja početak stvaralačkog puta jednog od najuglednijih i najvažnijih sastava u povijesti rock glazbe. Album je u jednakoj mjeri zaslužan za razvoj progresivnog rocka, psihodeličnog rocka, klasičnog rocka i blues rocka i još se i danas prepoznaje kao ključno djelo te nezaboravne britanske grupe, koja je u svojoj dugoj karijeri stvorila priličan broj odličnih albuma.
Procol Harum osnovali su 1966. i dugi niz godina zajednički i ravnopravno vodili (zapravo je tako i danas) pjevač, klavirist i povremeni puhač Gary Brooker te tekstopisac Keith Reid. Potonji se može pohvaliti time da je bio prvi autor tekstova u povijesti rocka koji nije svirao nijedan instrument, a ipak je bio ravnopravan, pa čak i jedan od vodećih članova grupe. Nešto kasnije isti je status imao i Peter Sinfield u King Crimson, koji je dosta toga naučio upravo od Reida. Brooker i Reid bili su bez sumnje uvijek glavni oslonci grupe i napisali su sve njihove najveće hitove.
Njihova prva zajednička skladba, “A Whiter Shade of Pale” (o kojoj će u recenziji biti najviše riječi), bila je ujedno i njihova najbolja i najslavnija te je takoreći zacrtala glazbenu definiciju grupe. U ranom razdoblju grupe čvrsta su im podrška bili i legendarni gitarist Robin Trower i hammond orguljaš Matthew Fisher, koji su već na prvijencu ostavili snažan pečat.
Procol Harum imali su sa strogo progresivnorockerskog stajališta prilično neobične korijene, jer su njihovi glazbeni korijeni počivali prije svega na bluesu. Za to su u jednakoj mjeri bili zaslužni i Brooker sa svojim melankoličnim načinom pjevanja i ‘salonskim’ sviranjem klavira i Trower, koji je u srcu i duši bio čisti blues gitarist. Ono bitno što je od Procol Harum napravilo posebnjake i u društvu sastava poput Pink Floyd, The Nice, The Moody Blues, Soft Machine, Family i Traffic jednog od pionira progresivnog rocka bilo je bavljenje klasicističkim aranžmanima, ponajprije uz pomoć Fisherovih hammond orgulja. Klasična glazba bila je uz blues ključan čimbenik u oblikovanju prepoznatljivog izričaja grupe. Taj se izričaj nikada nije mogao jednostavno imenovati, nego bi možda najbolja definicija bila barokni rock ili simfonijski rock
Album je više puta izašao i pod naslovom “A Whiter Shade of Pale”, što nije nikakvo iznenađenje, jer ta veličanstvena svevremenska pjesma, koja se uvijek nađe na ljestvicama najboljih rock skladbi svih vremena, u mnogočemu definira cijeli album. Moglo bi se reći da su sve ostale skladbe na albumu u njezinoj sjeni, jer po intenzitetu, melodiji i samom tekstu toliko iskače da se za sva vremena upisala kao skladba kojom je svijet otkrio i još danas najbolje poznaje Procol Harum. Istodobno je bila jedna od ključnih tvorevina za porast popularnosti psihodeličnog rocka i rođenje progresivnog rocka. U mnogočemu je postala i “himna” generacije cvijeća.
Reidov je tekst za ono vrijeme bio prilično neobičan, jer je bio nabijen idiličnim i tajanstvenim misticizmom, koji se odlično prepletao sa samom melodijom i atmosferom skladbe. Priča o 16 djevica-vestalki koje na obali nekog mitološkog otoka čekaju mornare postala je dio progresivnorockerskog folklora. Središnja poruka, zakopana pod mističnim metaforama, znatno je manje romantična, jer se radi o ničem drugom nego opisu predradnji prije seksualnog odnosa između muškarca i žene. Reid je inspiraciju dobio na nekoj zabavi, gdje je kod jednog od gostiju prvi put čuo frazu ” a whiter shade of pale” kada je ovaj nagovarao neku ženu.
Sve na ovoj skladbi odražava izniman perfekcionizam i smisao grupe za stvaranje hipnotičkih melodija, a istodobno predstavlja jedan od prvih pokušaja miješanja rocka i simfonike u savršenu harmoniju. Brookerov melankolični vokal poduprt je izuzetnom toplinom koju dodaje središnja melodija na Fisherovim hammond orguljama. Zvuk hammond orgulja bio je nadahnut dvjema klasičnim skladbama Johanna Sebastiana Bacha, no za razliku od još uvijek prevladavajućeg većinskog mišljenja, skladba ne sadrži nijedan element kopiranja ostavštine legendarnog skladatelja. Ironija nad ironijama jest u tome da najpoznatiji i najomiljeniji hit u povijesti grupe uopće nije bio uključen na originalno, britansko izdanje albuma, nego je izašao samo na američkoj verziji.
Ostale skladbe na albumu doduše ne dosežu širinu i intenzitet “A Whiter Shade of Pale”, no ipak sve redom zaslužuju pozornost. Svaka od njih na svoj način nudi obilje slušateljskih užitaka. Temperamentni “Conquistador” borbeno je raspoložena tvorevina s duhovitim bubnjarskim prijelazima u režiji B.J. Wilsona uz stupnjevanje dramatike na klaviru i hammondkama te gotovo tvrdorockerskim slijedom gitarskih rifova. Na poskočnoj “She Wandered Through the Garden Fence” izdašno oduševljava prividna lakoća razigrane melodije na hammond orguljama, koja je u odličnom kontrastu s neutješnom melankolijom Brookerova vokala. Potonji se ponovno odlično iskazuje na “Something Following Me”, bluesy baladi s obiljem salonskog klavira.
Procol Harum su među ostalim, kao i lavovski dio britanskih sastava nastalih u šezdesetima, njegovali oštar osjećaj za nestašan humor. To se može zamijetiti na šaljivim skladbama kao što su “Mabel”, koja po raspoloženju zvuči kao barska zafrkancija na račun bezobrazne djevojke, i “Good Captain Clack”, gdje grupa stvara pravi gusarski kabaret. “Cerdes (Outside The Gates Of)” zanimljiva je mješavina psihodelije i blues rocka u srednjem tempu, koja je unutar teksta popraćena Reidovim neobičnim mističnim vizijama. Kombinacija Fisherovih hammondki i briljantnih Trowerovih gitarskih pasaža odražava i odličnu tehničku potkovanost i profinjen osjećaj za stvaranje napete atmosfere. “A Christmas Camel” nabijena je dramatikom kroz vatrene pasaže na hammondkama, dok Brooker kroz dušu paraćim pjevanjem i klavirom diktira tempo.
Gotovo djetinjasto razigrani “Kaleidoscope” ponesen je razgranatom melodijom hammond orgulja, dok Brooker ponovno oduševljava odličnom izvedbom Reidovih lirskih maštarija. Na “Salad Days (Are Here Again)” na neobičan se način miješaju romantika i šaljivost, za što su najzaslužnije prepredena gradnja duhovitih motiva na hammondkama i profinjena klavirska pratnja. Završni instrumental “Repent Walpurgis”, koji sadrži već gotovo nadgrobnu melodiju na hammondkama i klaviru, popraćenu fenomenalnom gitarskom solažom, nazorno nagovješćuje da će simfonika na budućim albumima grupe igrati sve veću ulogu. Simfonijska dramatika i melankolija prema kraju skladbe samo se još stupnjuju, što znači da su Procol Harum takvom praksom već zacrtali jedan od standardnih, odnosno vrlo čestih elemenata progresivnog rocka.
Na nekim ponovnim (CD) izdanjima albuma moguće je pronaći bonus skladbe, koje sadrže sve singlove grupe izdane 1967., među kojima na poseban način ističe izvrsna romantična balada “Homburg”, na kojoj središnju melodiju grade Brookerov vokal i klavir te Fischerove hammondke, a zbog nadrealističkog teksta u mnogočemu je srodna “A Whiter Shade of Pale”. Ta klasika spada među najbolja i najomiljenija postignuća u povijesti grupe. Brookerov skladateljski, instrumentalni i pjevački pristup na toj svevremenskoj pjesmi bio je važno nadahnuće i za takve legendarne glazbenike kao što su bili Peter Gabriel i David Bowie.
Bit Procol Harum prvijenca najlakše je sažeti u jednu jedinu rečenicu – “A Whiter Shade of Pale”. Taj pionirski album, ponesen na krilima velikog hita, bez sumnje je jedan od najboljih prvijenaca u povijesti rocka. Procol Harum će s budućim albumima još nadograđivati simfonijsku rockersku orijentaciju i postati jedan od, što se kvalitete tiče, najkonzistentnijih i najžilavijih progresivnorockerskih sastava, koji su uz složene i epske skladbe bili sposobni usput stvoriti i radijske hitove. Još prije nego što se uz pojavu prvijenca King Crimson prvi put počeo upotrebljavati izraz progresivni rock, Procol Harum su svojim prvijencem već postavili jedan od središnjih oslonaca tog čudesnog glazbenog žanra i upisali se među glavne junake glazbene revolucije koja je zahvatila drugu polovicu šezdesetih.
Postava
Gary Brooker – klavir i vokal
Keith Reid – tekstovi
Robin Trower – gitara
Matthew Fisher – hammond orgulje
Dave Knights – bas gitara
B.J. Wilson – bubnjevi
Glazbenici koji su sudjelovali samo na “A Whiter Shade of Pale”:
Ray Royer (umjesto Trowera) – gitara
Bill Eyden (umjesto Wilsona) – bubnjevi
Produkcija
Denny Cordell
Popis skladbi
1. A Whiter Shade of Pale
2. Conquistador
3. She Wandered Through the Garden Fence
4. Something Following Me
5. Mabel
6. Cerdes (Outside the Gates Of)
7. A Christmas Camel
8. Kaleidoscope
9. Salad Days (Are Here Again)
10. Good Captain Clack
11. Repent Walpurgis
