Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Procol Harum
Izdavač: Chrysalis Records
Izdanje: 1975
Trajanje: 39:24
Ocjena: 3/5
»Procol’s Ninth«, osmi studijski album engleskih pionira progresivnog rocka Procol Harum, može se označiti kao ostvarenje koje je najavljivalo početak kraja njihova najuspješnijeg stvaralačkog razdoblja. Odnosi između članova benda i predstavnika izdavačke kuće Chrysalis, koji su očajnički željeli novi hit i tjerali bend na neprestane izmjene producenata, nisu bili za zavidjeti. Chrisa Thomasa, producenta većine dotadašnjih albuma Procol Harum od 1970. nadalje, zamijenili su Jerry Leiber i Mike Stoller, koji su, za razliku od Thomasa, koji je odigrao važnu ulogu u grandioznom zvuku njihovih klasičnih ostvarenja, forsirali sirovij, bazičniji zvuk, zbog kojeg su mnoge skladbe ostale bez prekrasnih simfonijskih aranžmana kakve su Gary Brooker i njegova družina stvarali u prošlosti.
Osim toga, producenti su protiv želja članova benda na album ugurali neupečatljivu obradu standarda The Beatles »Eight Days a Week«, koja je uz posve nepotrebni »I Keep Forgetting«, kojeg su Leiber i Stoller 1962. napisali za r’n’b pjevača Chucka Jacksona, uopće prva obrada na nekom albumu Procol Harum. Negativno raspoloženje i ne baš posrećen smjer s bazičnijim strukturama većine skladbi od uobičajene prakse odražava i najlošiji omot u povijesti grupe, na kojem se na sivoj pozadini nalaze ne previše dobro raspoloženi članovi benda. Nije čudo da su se Leiber i Stoller uskoro nakon izlaska ovog albuma oprostili od producentskog mjesta.
Otvaračka skladba, »Pandora’s Box«, koja je sa svojom tajanstvenom, pomalo fantazmagoričnom atmosferom jedno od boljih ostvarenja na albumu i ujedno jedina stvar s »Procol’s Ninth« koja doista zaslužuje oznaku klasika, nastala je još 1967., u vrijeme izlaska kultnog prvijenca Procol Harum. Izvorna, osjetno psihodeličnije usmjerena verzija u ukupnoj je usporedbi primjetno bolja, iako se na njezino službeno izdanje trebalo čekati više od tri desetljeća prije nego što se našla na reizdanju prvijenca Procol Harum. »Fool’s Gold« je očit primjer sirovijeg, borbenijeg zvučnog smjera s blagim hard rock prizvucima, zbog čega je bend u ovoj fazi karijere na trenutke skoro više nalikovao na neke Traffic ili Family nego na sebe. I Brookerov pjevački pristup je uz prilagodbu promijenjenom smjeru i produkciji na većini skladbi preuzeo više elemenata soula nego inače.
»Taking The Time« ima naglašen bluesovski smjer, dok se Brooker i Keith Reid ne mogu odlučiti hoće li unutar glazbe i teksta prednost dati humoru ili melankoliji. Ni »The Unquiet Zone« sa svojim jahaćim ritmom i ‘američkim’ zvučnim smjerom, kad sve skupa više nego na Procol Harum podsjeća na neke Chicago ili Blood, Sweat & Tears«, naravno bez sjajnih puhačkih aranžmana, nije uspio upisati se u anale nezaboravnih klasika Procol Harum. Razigrani »The Final Thrust« je zahvaljujući dobrim simfonijskim aranžmanima i Brookerovu tužnom pjevanju iz kojeg odiše Reidov sarkastični tekst malo bliži ‘tradicionalnom’ zvuku Procol Harum, što znači da je riječ o jednoj od zanimljivijih skladbi na albumu.
Već spomenuta obrada »I Keep Forgetting« čisti je r’n’b podvig po američkom ukusu i providan pokušaj izdavačke kuće da s druge strane bare ponovno podigne zanimanje za legendarnu englesku grupu. Prilično ‘engleskije’ postavljeni »Without a Doubt« i »The Pipers Tune« opet donekle popravljaju dojam i čak na trenutak podsjete na najbolje dane Procol Harum, dok je »Typewriter Torment« sa svojom ritmičkom raznolikošću, Brookerom na vrhuncu njegove vokalne ‘igre’ i bogatim zvukom Hammond orgulja jedna od rijetkih skladbi na albumu koja je usporediva s najboljim stvaralačkim godinama.
»Procol’s Ninth« daleko je od lošeg albuma, ali su neki nametnuti produkcijski potezi pokvarili originalne planove. Osim toga, Procol Harum su u prošlosti stvorili toliko boljih ostvarenja da ga je s njima prilično nezahvalno uspoređivati. Na više skladbi čuje se da bend nije imao nekadašnju stvaralačku slobodu i da se iz toga teško moglo napraviti nešto više od pristojne ploče. Prilično sirovij, ‘američki’ zvuk nametnutih producenata, koji su slijedili želje izdavačke kuće, mnogo je toga pokvario i spriječio da se »Procol’s Ninth« uvrsti među klasike Procol Harum, zato je njegova kupnja obvezna samo za najveće privrženike koji moraju imati popunjenu cijelu diskografiju ovih legendarnih pionira progresivnog rocka.
Postava
Gary Brooker – vokal, klavir
Mick Grabham – gitara
Chris Copping – orgulje
Alan Cartwright – bas gitara
B.J. Wilson – bubnjevi
Keith Reid – tekstovi
Produkcija
Jerry Leiber i Mike Stoller
Popis skladbi
1. Pandora’s Box (3:36)
2. Fools Gold (3:58)
3. Taking the Time (3:37)
4. The Unquiet Zone (3:39)
5. The Final Thrust (4:35)
6. I Keep Forgetting (3:25)
7. Without a Doubt (4:29)
8. The Piper’s Tune (4:26)
9. Typewriter Torment (4:27)
10. Eight Days a Week (2:54)
