Proslava 50 godina Jethro Tull u Zagrebu (2018)

Jethro Tull predstavili največje hite svoje kariere v Zagrebu

0 273

Pola stoljeća djelovanja ne obilježi baš svaki sastav, ali oni koji toliko dugo ostanu u glazbi zaslužuju veliko poštovanje. Jubilej su ovaj put slavili legendarni progresivni rockeri Jethro Tull, koji su se zaputili na turneju sa postavom s kojom je idejni vođa Ian Anderson nastupao u sklopu svoje solo karijere zadnjih nekoliko godina. S njom je naime snimao i albume, tako da je logično da je Anderson u Jethro Tull uzeo iskusne članove. Turneja se najbliže Sloveniji zaustavila u Zagrebu. Dvorana Doma Sportova bila je rasprodana, pa se obećavao pravi mali spektakl.

Očekivanja su svakako bila visoka, a puno se očekivalo i od repertoara. Počelo se skladbama s prvijenca »This Was«, koji je ove godine napunio 50 godina od izlaska. Logično je da je s tog albuma odsvirano poprilično skladbi. Forma sastava bila je solidna. Instrumentalni dio prošao je bez većih kiksova, jedino je Andersonu povremeno nedostajalo daha. No čovjek se u 71. godini izvanredno iskazao. Flauta je bila stalno u upotrebi, a povremeno je posegnuo i za akustičnom gitarom i usnom harmonikom. Ni energije mu ne nedostaje, iako više ne poskakuje kao u mladim danima.

Cijelo vrijeme glazbu je pratila video projekcija, a tijekom pauza publiku se obratila i poneka poznata osoba. Tako su se u kratkim video izjavama našli bivši članovi Jethro Tull, Toni Iommi, Slash, Joe Bonamassa, Steve Harris i drugi.

U prvom dijelu sastav je odsvirao skladbe s prvijenca te s drugog albuma Stand Up, gdje su oduševili obradom klasičnog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha, Bourrée in E minor. Slijedio je skok na legendarni album Aqualung, i to sa skladbom My God. Album Thick As A Brick nedvojbeno je jedan od važnijih albuma progresivnog rocka, no budući da je riječ o poprilično dugačkom komadu, sastav se prihvatio odsvirati samo jedan dio tog albuma.

U prvom dijelu koncerta sastav je pokazao dovoljno energije da bez problema izvede i drugi dio repertoara. Na uigranost se nema što reći, pao je i kratki bubnjarski solo. Svakako je cjelina bila odlično usklađena, a u prvom planu je logično karizmatični Ian Anderson. Veći problem bio je zvuk, koji nije dosezao dovoljno kvalitetnu razinu da bi publika mogla uživati. Vjerojatno je problem u samoj dvorani, koja akustički nije dovoljno prikladna za rock koncerte.

Ako se vratimo na koncert, slično kao s Thick As A Brick bilo je i s izvedbom albuma A Passion Play, kojim je sastav otvorio drugi dio repertoara, ali s tog albuma odsvirao se, dakako, samo jedan dio. Svakako je za poštovanje da se Anderson sa sastavom dotaknuo i svojih ambicioznih i kompleksnijih albuma. Slijedile su skladbe koje je i publika bolje prihvatila. Skladbe Too Old to Rock’n’Roll, Too Young to Die, Songs from The Wood, Ring Out, Solstice Bells nedvojbeno su bile među očekivanijima.

Logično je repertoar bio usredotočen na ono što je nastalo u sedamdesetima, dakle zlatnoj eri sastava, tako da je poneki favorit i ispao. Istodobno je bilo i poneko iznenađenje, poput obrade stare engleske narodne pjesme Pastime With Good Company. Zatim se sastav nakratko dotaknuo osamdesetih i poslužio Farm on the Freeway s albuma Crest of a Knave.

Prošlo je već oko dva sata, ostalo je još mnogo favorita, no sastav je smisleno sažeo najvažnije točke karijere Jethro Tull. Program je bio dobro povezan, Anderson je imao i nekoliko duhovitih primjedbi, a nije zaboravio spomenuti ni bivše članove Jethro Tull, uz iznimku gitarista Martina Barrea, s kojim očito ni danas nije u dobrim odnosima, iako bi se dolikovalo da bude spomenut. Na kraju krajeva, Barre je u Jethro Tull služio više od četiri desetljeća.

Za završetak koncerta odsvirane su, dakako, dvije najveće klasike sastava. Prva je bila Aqualung, kod koje je Anderson odlučio vokalne melodije prepustiti matrici, a on će samo otpjevati nekoliko stihova, što se može smatrati razočaranjem, no očito je skladba prevelik zalogaj za Andersonovo grlo pa se radije izbjegao težem dijelu. Slijedio je kratak odlazak te završetak koncerta s Locomotive Breath, koja dakako spada među vječnozelene skladbe bogate karijere Jethro Tull.

Dupkom puna dvorana Doma sportova u Zagrebu dočekala je vječne klasike Jethro Tull uz dobro izveden koncert i odlično povezan program, no do pravih vrhunaca zapravo nije došlo. Trenutnu verziju Jethro Tull svakako se isplati provjeriti, jer na kraju krajeva riječ je o posebnom programu koji se razlikuje od prethodnih koncerata.

 

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići