Za Saxon je 1980. bila najvažnija godina u karijeri benda. U veljači te godine bend je izdao album »Wheels of Steel« kojim je preuzeo žezlo tek rođene falange brojnih bendova koji su za ono vrijeme poslužili kombinaciju izrazito brzog i glasnog fraziranja, popraćenog i zavidnom tehničkom izbrušenošću. Garnizon tih novih skupina, koje su na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete stupile u središte pozornosti svjetskog rock’n’roll ringa, ubrzo je posvojio nadimak »New Wave Of British Heavy Metal«.
Kroz kasnu jesen 1979. Saxon su odradili iznimno uspješnu zajedničku turneju s Motörhead, a usput su dobili i zavidnu količinu pažnje na radijskim frekvencijama. Cijelu situaciju konačno je promijenilo izdavanje singla »Wheels of Steel«, koji se usidrio na 20. mjestu britanske ljestvice. Tim plasmanom Saxon su dobili priliku nastupiti u famoznoj televizijskoj emisiji Top of the Pops (bend je s objavljenim singlom morao doći među prvih 30 na ljestvici da bi si osigurao nastup). Tako je Saxon preko TV prijamnika upoznalo još više Britanaca. Stigla je nova turneja. Prvo europska, na kojoj su Saxon otvarali koncerte škotskim rock legendama Nazareth. Svi koncerti bili su potpuno rasprodani. Nazareth su se prema Saxonu ponašali više nego pristojno. Na kraju su im Nazareth – u stilu pravih škotskih škrtica – poklonili i bocu šampanjca.
Popularnost je narasla iznenada i, riječima pjevača Petera Rodneya »Biffa« Byforda, na trenutke postala opterećujuća. Biff kaže: »Moja cura je poludjela i morali smo se preseliti. Ljudi su preskakali ogradu i penjali se po oluku sve do mog balkona. Jednog dana na vrtnom travnjaku okupilo ih se otprilike 40 i pjevali su »Wheels of Steel«.«
Zatim je na vidjelo izašao i drugi singl s albuma »Wheels of Steel«. Bio je to »747 (Strangers In The Night)«, koji je s 13. mjestom još poboljšao plasman prethodnog singla, dok je album “Wheels of Steel” dogurao do 5. mjesta i prodao se u 250.000 primjeraka. To je službena brojka. Biff kaže da je u stvarnosti još viša i da se album prodao u nešto manje od 300.000 kopija.
Godine 1980. Saxon su nakon nekoliko svibanjskih nastupa, na kojima su publiku pred njima zagrijavali Tygers of Pan Tang, odsvirali još na dva iznimno važna festivala. Prvo krajem srpnja u Staffordu, gdje su zajedno s Girlschool, Angel Witch i Vardis otvorili koncertnu večer za Motörhead. Slijedio je nastup na festivalu Monsters of Rock (Donnington), na kojem su u samo jednom danu prodali nekoliko tisuća primjeraka novog albuma.
Tako su se Saxon vratili u Rampant studio, gdje su između svibnja i kolovoza snimili novi album. Njihov partner za producentskim kormilom i ovaj je put bio Pete Hinton. U studio su stigli s još jačim samopouzdanjem, koje je oličavalo neprobojnost njihove novoizgrađene heavymetalske tvrđave. Biff je rekao: »Tada su svi glasniji bendovi bili nazivani metalom, čak i ako nisu svirali metal. Mnogim skupinama ta oznaka nije bila po guštu. Najvažnija je naravno glazba. Mi smo se brzo poistovjetili s tom oznakom. Tako je kao prva nastala »Heavy Metal Thunder« za novi album. Kao odgovor na događaje koji su se odvijali ekstremnom brzinom i postavljali heavy metal na globalnu glazbenu kartu. U glavi mi je u to vrijeme stalno odzvanjalo »heavy metal, heavy metal,…« i tako smo stvorili taj fenomenalni riff koji ne bi mogao paliti više metalski. Odraz je tog vremena i visoke svijesti koja je tada pokretala našu skupinu.«
Naslovna skladba nastala je inspirirana incidentom koji se dogodio skupini dok su se vozili kroz centar Londona i našli se na aveniji Whitehall. Zaustavila ih je policija. Na London Bridgeu. Pretresla ih je od glave do pete. To nimalo ne čudi. Nalazili su se naime blizu parlamenta i vladinih zgrada, kojima je tada zapovijedala Margareth Tatcher. “Dallas 1PM” inspirirana je atentatom na predsjednika J. F. Kennedyja. Obje skladbe izašle su kao singlovi. Album »Strong Arm of the Law« izašao je u Europi i Velikoj Britaniji s drukčijim redoslijedom skladbi nego u SAD-u i Kanadi. Još jedno klasično »pipanje« tržišta od strane izdavačke kuće.
Bend je u razmaku od samo nekoliko mjeseci, u kojem su izašli »Wheels of Steel« i »Strong Arm of the Law«, munjevito sazrijevao. To se osobito odrazilo na razini pisanja novog materijala. Taj je zadržao sve elementarne polazišne točke prethodnika, a po konzistentnosti ga je i nadmašivao. Iako je izbor među »svetim trojstvom« klasičnih Saxon albuma: »Wheels of Steel«, »Strong Arm of the Law« i »Denim And Leather« uvijek silno težak zadatak, Biff kaže: »Denim and Leather ima dva doista snažna singla i nekoliko izvrsnih pjesama, ali »Strong Arm of The Law« u cijelosti poslužuje granitnom koherentnošću komponiranja, pa bih za svoj najdraži album izabrao upravo njega. Nastao je vrlo brzo i posve neopterećeno.«
Iako nije najbrža, posebno mjesto na albumu zaslužuje skladba »Dallas 1PM«. Mračna je završna točka albuma. Njezin tekst bavi se temom ubojstva, koja je u ono vrijeme vrlo rijetko zalazila u bilo koji glazbeni žanr. Istodobno posjeduje jednu od najupečatljivijih fraza cijele ere klasičnih Saxon, koja je barem ravnopravna frazi singla “747 (Stranges in the Night)”. Nije dakle najbrža skladba albuma, ali je mnogi privrženici skupine – upravo zbog prodornog i markantnog riffa te drame tragedije koju oličava sama atmosfera skladbe – rado proglašavaju osobnim favoritom albuma »Strong Arm of the Law«. Ne čudi da je izabrana za jedan od dva singla s albuma.
U to su vrijeme Saxon bili kolovođe N.W.O.B.H.M. pokreta. Tu su poziciju zadržali i 1981. još jednim albumom svoje kultne ere. Bio je to »Denim And Leather«. Žezlo i prijestolje držali su sve do rano proljeće 1982., kad su Iron Maiden izdali svoj treći studijski album i predstavili novog pjevača.
Koncerti su postajali sve veći i veći. Čak je i mali orlić, zalijepljen od kartonskih kutija, zamijenila pristojna metalna konstrukcija puna reflektora. Bendu, koji je jako dobro znao što znači »biti sam svoj roadie«, ubrzo se pridružila ekipa tehničara koja je, nakon što su Slade otišli na dulju stanku, ostala bez posla. Bend je u jesen nastupao po SAD-u i Kanadi, gdje je otvarao koncerte Rush, AC/DC i Black Sabbath, a zatim je sve do Nove godine nastupao po Velikoj Britaniji. U ulozi predgrupe na tlu Velike Britanije koncertne su večeri otvarali Limelight. U proljeće 1981. Saxon su na svoju »British Steel« turneju poveli Judas Priest.
Biff je oduvijek želio da se album »Strong Arm of the Law« zove »Heavy Metal Thunder«, što bi još smislenije oličavalo vrijeme u kojem su ga Saxon iskovali. Istodobno je legendarni pjevač uvjeren i da bi se pod imenom »Heavy Metal Thunder« još bolje prodavao. U izdavačkoj kući Carrere bili su drukčijeg mišljenja. No pjevač se ne vara. Već izbor »To Hell and Back Again« za naslov albuma djeluje buntovnije, drskije i bezobzirnije. Ako k malo prije spomenutim prvim dvjema skladbama A-strane albuma dodaš i prvu na B-strani – to je »20.000 Feet« -, »Strong Arm of the Law« počinje odavati pravi paklenski stav, u kojem se kristalizira i slika prototipa speed metal albuma.
Slušanje albuma »Strong Arm of the Law« 2020. godine ostaje oduševljavajuće iskustvo, jer album i 40 godina nakon izlaska djeluje nevjerojatno nadahnuto, svježe i neprolazno. Saxon su zadržali pobjedničku formulu albuma “Wheels of Steel” i prenijeli je na “Strong Arm of the Law”, bez žrtvovanja ni trunke svoje, za ono vrijeme nevjerojatno prodorne i podrugljive forme ranog metala. Forme koja se oblikovala kroz odrastanje uz blues i The Beatles, a ujedno forme nadahnute tadašnjim manevrima Judas Priest i AC/DC, samo što je u rukama Saxona htjela iz monitora istisnuti još više razornog tempa, naježene buke i gromoglasnog sijevanja. Sa »Strong Arm of the Law« Saxon su na N.W.O.B.H.M. bojišnici trijumfalno potvrdili da je 1980. zasigurno bila njihova.
RockLine prilog povodom 40. obljetnice izlaska albuma Saxona “Wheels of Steel” možeš pročitati OVDJE.
Autor: Aleš Podbrežnik
