Izvođač: Mrtvi kanal
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 39:59
Ocjena: 5/5
Ime Mrtvi kanal predstavlja ne samo dio grada Rijeke, nego istodobno i skupinu koja se pojavila na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete, nakon prvog vala skupina (Termiti, Parafi) glazbenog pokreta koji je većini (pa, barem se nadam) poznat kao Riječki novi val. Zašto ih spominjemo?
Još jednom se moram osvrnuti na širokogrudnost drugova iz izdavačke kuće Dallas Records, koji su povukli još jedan sjajan potez u smjeru očuvanja nasljeđa pokreta zvanog Riječki novi val. Tako smo napokon, uz izdanja CD-ova skupina Termiti, Fit, Grč, Ogledala, dobili i cjelokupni opus skupine Mrtvi kanal prvi put na CD-u.
Neka spomenem da su Mrtvi kanal 1985. godine, zajedno sa skupinom Grč, kod izdavača Škuc objavili samo kazetu “Grč/Mrtvi kanal”, koja je danas velika rijetkost, a o nekom drugom službenom izdanju poslije nije bilo ni traga ni glasa. Svih sedam skladbi s navedene kazete sada je uvršteno na kompilaciju “Prošlost i budučnost”, samo je naslov skladbe Ludnica promijenjen u U ludnicu, a donekle je promijenjen i redoslijed prvih sedam skladbi na CD-u. Riječ je dakle o nekakvom pomno uljepšanom reizdanju spomenute kazete, što dokazuje i uključeni ostatak materijala, uz čije se navođenje na poleđini kutijice CD-a nalazi škrta oznaka “bonus”. Te su bonus skladbe još starijeg porijekla od materijala kazete “Grč/Mrtvi kanal”. Izdanje albuma “Prošlost i budučnost” stoga je neka vrsta antologije sastava Mrtvi kanal i ujedno (ah, već se ponavljam) predstavlja zahvalu skupini za njezin glazbeni artizam.
Nasljeđe punka prvog vala Mrtvi kanal su svojom genijalnošću podigli na višu razinu i svojom prepoznatljivošću mu dodali nove kvalitete. Osnovna značajka skupine Mrtvi kanal, koja ju je razlikovala od izvorne naletnosti prvog vala, jest daleko veća dovršenost samih skladbi, što proizlazi iz činjenice da su Mrtvi kanal bili puno bolji glazbenici kao pojedinci, a uz zajedničko disanje za istu stvar posljedično i kao cjelina. Na dotjeraniju zvučnu sliku pojedinih skladbi sve je više utjecao i “new wave” pokret, koji je sve češće punio strane (svjetske) glazbene ljestvice, s prepoznatljivim žigom integracije primitivnih jednoglasja “synthesizer-a”.
Mrtvi kanal je još jedna od karizmatičnih i prepoznatljivih skupina koje su se mogle pohvaliti svojom karizmom, vlastitom vizijom odabranog glazbenog smjera i naravno uvjerljivošću svog djelovanja. Već skladba Oglasi, koja djeluje u svemu strogo punkerski napadno, jednostavnim je trikom tog primitivnog synthesizer zvuka majstorski nadograđena modnim kičem zvuka nadolazeće “new wave sinth pop” ere, a posebna značajka ove skupine bila je upotreba električne harmonike, u izvedbi jedinog poznatog punk dugokosca pokreta “Riječki novi val” Srečka Gačeše, koja je glazbenoj slici skupine dala potpuno unikatan pečat. Doprinos istog tog Srečka dokazuje da je duga kosa bila posve opravdan relikt vjerojatne ljubavi i naklonosti dečka prema širokom rasponu rock skupina sedamdesetih, koje možemo nanizati u proizvoljno zamišljen interval npr. između Procol Harum i Uriah Heep.
Tekstovi jednostavni, izravni, oštri, društveno orijentirani, s direktnim krošeom napada na vladajući režim. Njihova interpretacija je toliko stvarna da emocije u njima s lakoćom ožive! Njihovo skandiranje kroz efekt jeke daje opći dojam kao da u skladbama viče cijela rulja, pa se plasirana poruka tako s još većim učinkom urezuje u svijest slušatelja. Autentična energija rifa i podrhtavanje neobuzdane punk eksplozivnosti nikako nisu izuzeti, a čvrsta ritmička podloga temelj je na koji se veže sva ta dinamična komunikacija isprepletenih vokala, rifanja i klavijatura/harmonike.
Odlično međusobno funkcioniranje svih članova ekipe bilo je svakako odraz zajedničkog disanja članova skupine za zajednički cilj, a u tome se naravno isticao jedinstven spoj karizmi pjevača Diega Kernela i gitarista Gorana Vrkića. Biti provokativan, imati hrabrosti za plasiranje inteligentne provokacije, koja je ponekad posve nevino skrivena u suptilnim porukama. U zraku je stalan osjećaj konačne tragedije, opće atrofije društva koje je živjelo pod tadašnjim režimom, dakle stanja koje Mrtvi kanal neprestano spretno iskorištavaju u svoju korist podizanjem sveopćeg alarma! Dakle, osuda svih nepravdi koje su prisiljena podnositi pleća malog čovjeka.
Opus skupine Mrtvi kanal još je jedan uhvaćeni trenutak odraza ljudskog društva, koji je u vrijeme nastanka tih pjesama odrazio jedinstven sjaj trenutka biti dijelom života u Kvarnerskom zaljevu (podvrgnutom paljenju svijeća za vrijeme redukcija struje, nestašici banana i prave čokolade te lovu na bonove za benzin) i zato se iskri iznimno unikatno. Upravo je u tome čar alternativne glazbe. Da se koristi kao sredstvo otpora vlastima u mnogobrojnim oblicima koje je nemoguće predvidjeti. Energiju je potrebno spontano pustiti na van, bez računa ljudske logike, bez obzira na to u kakvom je režimu rođena. Njezina je poruka prirodna: “Razbij podređivanje klišeju”!
Postava
Diego Kernel – vokal
Goran Vrkić – gitara
Srečko Gaćeša – harmonika, klavijature
Lari Njegovan – bas gitara
Igor Modrić – bas gitara
Željko Rebić – bas gitara
Odisej Pauković – bas gitara
Voljen Zubčić – bubnjevi
Aldo Trešnjić – bubnjevi
Aco Savić – bubnjevi
Davor Horvat – bubnjevi
Produkcija
Davor Tolja & Miodrag Đuza Stoiljković
Popis skladbi
01. Oglasi
02. Menza
03. Slika na mramoru
04. Dijagnoza
05. U ludnicu
06. Smiješna djeca
07. Samo tijelo
08. Čovjek stroj
09. Crna kronika
10. Protekcije
11. Ljetovanje u Poljskoj
12. U korak
13. Poslednji valcer
