Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden Am Woerthersee / Austrija
Datum koncerta: 12.11.2007
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 26,00€ / 29,00€
Dobrodošli opet svi vi sa žednim ušima, gdje drugdje nego u Bluesiani. Tek što su ovdje bili Devil’s Slingshot (MacAlpine/Sheehan/Donati), već je tu potpuno crnački odgovor na razumijevanje skovanice “power trio”, imenom Free Form Funky Freqs. Stvar bi zvučala sasvim obično da se iza tog imena ne kriju bogovi svojih glazbenih doprinosa Vernon Reid (gitara, osnovni član sastava Living Colour), Jamaaladeen Takuma (bas gitara) i Grant Calvin Weston (bubnjevi), sa svojim osnovnim oružjem gradnje na elementarnoj prirodnoj kemiji međusobnog zamjećivanja tijekom zajedničkog scenskog jammanja. Dečki su se slučajno, na Westonovu inicijativu, srele (uopće prvi put u karijeri zajedno) na pozornici i ustanovili da su rođeni za udarni trio. Tri su to posve unikatno profilirana glazbenika koji traže ogromnu slobodu, a za svoje izražavanje je traže u posve slobodnom jazz / funk eksperimentiranju. Superiorni energetski fluks koji zapali iskra kad stanu zajedno pokreće trojac u pogon kakav si teško možeš predočiti dok ga ne doživiš na F.F.F.F. koncertu.
Momci su praktički iz “ničega” snimili prvijenac i objavili “Urban Mythology Volume One” (2007), koji su većinom predstavljali u svom repertoaru u Bluesiani. Prije nego što su se bacili na studio, dečki su svega dvaput zajedno nastupili uživo u postavi koja je kasnije dala život F.F.F.F.-u. On se bazira na sviranju koje zapravo poznaje formu bez forme. Dakle, potpuni šus bez razmišljanja, utemeljen na iskrenoj kemiji međusobnog zamjećivanja. Nakon lijena početka pred ovaj put slabo posjećenom Bluesianom, momci su počeli s polaganim zagrijavanjem svojih dlanovnih kostiju.
Nevjerojatno, ali osjećaj je bio posve drukčiji nego prije tri dana, kad su ovdje nastupili Devil’s Slingshot. Takuma je doslovno prožmirkao koncert, a Reid je već poznat po tome da skriva lice ispod kubanske kape! Jedino je Weston održavao kontakt s malobrojnom publikom, uz sporadične povike svojih valova oduševljenja, dok je udarao po bubnjarskoj utvrdi duboko u transu osobnog odklopa unutar rušilačkog funk groovea koji je ovaj trio sposoban razvijati.
Reid može sve. Metalac, jazzer, Hendrix. Što želite, to dobivate. Ali Reid sve to nadilazi, jer mu F.F.F.F. nudi mogućnost da bira najluđe puteve u izražavanju svog poimanja i zamjećivanja glazbenog carstva. Reid je glavni čimbenik koji grupi daje količinu melodije i stupanj sposobnosti apsorpcije za slušatelja. A ta, vjerujte, nipošto nije laka. Tko se pronađe u, na prvo slušanje, “nelogičnim” avanturama posve avangardno usmjerenog sviranja bez prethodno brižno izrađenih i savjesno odjevenih motiva, moći će zagrabiti punom žlicom iz magije F.F.F.F.-a i to činiti vrlo dugo te tako uvijek dobro napojiti svoju gladnu glazbenu dušu.
Kad pratiš F.F.F.F. na pozornici, nevjerojatno je iskustvo jer kod njih sve ide kao po loju. Očito je pravi ključ uspjeha sastava upravo apsolutno individualno razilaženje koje, kad se instrumenti na pozornici međusobno isprepletu, djeluje kao idealna sklopka. Sve se temelji na iskonskom osjećaju, bez trunke empirizma, sve je goli tok, bez razmišljanja. Sva trojica nalaze bezgraničnu količinu manevarskog prostora i svoju slobodnu glazbenu formu oblikuju tako da nikad jedan drugome ne prekrižu ubrane note.
Reid je isprobao plejadu pedala efekata koji su mu pravili društvo pod nogama. Šetao se od razgoračenih metalskih rifova, preko klasičnih jazz funky pola akustičnih zvukova, do nizanja isprepletenosti zvučnih paleta sviranjem na delay efektima. Takuma je oduzimao dah izrazitom mekoćom i otrovno nabrijanom brzinom, a isto vrijedi i za Westona, samo što je on na opnama i crash činelama znao biti još kako grub. Reidov rad lebdio je visoko nad nevjerojatnim prizemljujućim funk grooveom čvrste rasipno melodične i duhovito komunikativne ritam linije, uz čiju je pratnju praktički sebi priuštio baš sve gitarske perverzije koje za svoju ekspresiju traži gitarist. Naravno, nije išlo mimo solistički razvučenih umetaka, a da su momci tijekom koncerta posve u svom svijetu, često je potvrđivao upravo završetak skladbi, kad su u totalnom grooveu nekako morali završiti skladbu. To su nekoliko puta napravili tako da je jednostavno prvi prestao svirati Reid. Potom se iz zanesenosti probudio Takuma, koji je utihnuo za njim, a s pozornice se čulo još samo Westonovo lupanje, koje je potom završavalo takve trenutke koncerta.
Ukratko, potpuni eksperimentalni funk jazz drive, nabijen iskonskom neukroćenom energijom, superiornim urođenim smislom za praćenje “beata” sva tri glazbenika, razmazio je malobrojnu publiku sat i tri četvrt, zajedno s bisom. Iskustvo koje ne doživiš svaki dan, iskustvo prirodnog fluksa koji generira iskonski instinkt međusobnog zamjećivanja glazbenika kroz individualno posve različito glazbeno poimanje, koje zajedno rezultira posve unikatnim naslijeđem. Cijelo vrijeme u transu usklađeno, bez determiniranog oblika, nabijeno spontanošću i nepredvidljivošću. Potpuni red čije uređenje počiva na nizanju hrabro avanturistično istraživačkih djelića privatnih kaotičnih asocijacija i inicijacija. Šokantno i otkačeno. Ponovno otkrivena fuzija legendarnog pojma power trio, u najljepšem i najiskonskijem značenju te riječi!
Praktički briljantno oduševljenje donekle je kalio tek malobrojan posjet Bluesiani i već spomenuta nedostupnost glazbenika, koja proizlazi iz njihove karakterne naravi (što im je inače nepravedno predbacivati) i ogleda se ne toliko u plašljivosti koliko u skromnosti, zbog čega je i publika pratila koncert iz oprezne udaljenosti od tri metra od pozornice. Možda bi se neopisivo proždrljivi tour manager mogao zamisliti nad svojom pohlepom kad je nudio F.F.F.F. prvijenac “Urban Mythology Volume 1” po cijeni od 20,00€. Siromah.
Galerija slika
